31 Aug 2005

Fetve Vijeća za fetve BiH (8)

Objavio: znaci
Napomena: 
Preporod, br. 17/811, 1. septembar 2005., str. 15.; na pitanja odgovora dr. Enes Ljevaković

 Ispravka:

U Preporodu od 15.08.2005. god., u odgovoru na prvo pitanje čitaoca M. I. iz Čikaga, potkrala se omaška tako da umjesto riječi na Mini treba da sto ji: na Arefatu.

Pitanje: 1. Želio bih da pojasnite fikhsko pravilo o pitanju učenja “Tundžina sala vata” kao sastavnog dijela zikra poslije namaza, i 2. da pojasnite koja je funkci ja fetva-i emina, te da li se imami, upo sleni u Islamskoj zajednici, moraju pri državati njegovih fetvi, pita Mevludin Smajlović iz Sarajeva.

Odgovor: 1. Nije mi poznato da je Resulullah, a. s., učio poslije namaza, kao dio tra dicionalnog poslijenamaskog zikra, navedeni salavat, a posebno ne redov no poslije svakog namaza, što su uobi čajili neki naši imami. Smatram da se navedeni salavat može ponekad pro učiti i prije i poslije namaza kao i u bi lo koje drugo vrijeme, budući da ima lijep sadržaj, ali bi trebalo izbjegava ti redovno učenje ovoga salavata po slije namaza kako se ne bi stekao do jam da je to učenje bilo praksa Resulu llaha, a. s. 2. Funkcija fetva-i emin je uvedena, ili bolje reći, ponovo uspostavljena na kon višedecenijskog prekida, ove go dine istodobno sa formiranjem Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zaduženje fetva- i emina precizirano je Pravilima Vijeća i odnosi se uglavnom na rad i aktivno sti samoga Vijeća. Na osnovu ovlašte nja Reisu-l-uleme, koji je po funkciji vr hovni muftije IZ BiH i predsjednik Vi jeća za fetve, fetva-i emin daje odgovo re na pitanja čitalaca u Preporodu. Po svojoj pravnoj prirodi, fetva je stručno mišljenje o nekom šerijatsko prav nom pitanju utemeljeno na validnom šerijatskom dokazu i konsultativnog je karaktera, osim ako njenu primje nu ne sankcionira izvršni ili neki dru gi nadležni organ i učini je obavezu jućom za lica i organe kojima je nadre đen. Onaj ko postupa drugačije sam snosi odgovornost za svoj izbor. Naša intencija treba biti, na validnim šerijat skim izvorima utemeljeno, ujednača vanje vjerske prakse u našim džemati ma, koliko god je to moguće. Odgovo ri na pitanja u Preporodu imaju, izme đu ostalog, i tu svrhu.

Pitanje: Mašić Murata Omer iz Bihaća poslao nam je poduže pismo u kojem objaš njava svoj problem, koji je na svoj na čin specifičan, ali i paradigmatičan, te ga stoga i navodimo u ovoj rubrici sa željom da ukažemo na neke propuste u našim džematima koji remete me đuljudske odnose. Naime, kako tvr di navedeni džematlija, mjesni imam i džematski odbor su zaključali dža miju poslije klanjanja džume namaza i na taj način spriječili vjernike koji su došli klanjati dženazu namaz i ispratiti na Ahiret njegovog oca. Omer postav lja pitanje: Ima li iko mandat u Islam skoj zajednici u BiH ili: Ima li iko ovla štenje utemeljeno na Ustavu IZ BiH da zaključava džamiju i da zabranjuje pri stup i klanjanje redovne ikindije nama za za više od stotinu ljudi koji su došli da isprate rahmetli Murata Mašića?

Odgovor:    Kako ne poznajem Omera niti mje snog imama, niti sve detalje vezane za navedeni slučaj, odgovorit ću na čelno na postavljeno pitanje. Ovaj slu čaj je paradigmatičan iz razloga što nam ukazuje na štetne posljedice ko je nastaju uslijed nepoštivanja proce dure i pravila rada džemata. Jedinstvo džemata i dobri međuljudski odnosi moraju biti iznad pojedinačnih kapri ca i nezadovoljstava. Sticajem okolno sti čuo sam da se navedeni džematlija iščlanio iz džemata u kojemu je treba la biti klanjana dženaza i ikindija na maz i učlanio se u drugi džemat te da je dženazu trebao predvoditi imam iz drugog džemata bez saglasnosti mje snog imama. Takav postupak je iza zvao reakciju druge strane i nastao je problem i došlo je do poremećaja međuljudskih odnosa. Osnovno je pra vilo i praksa da se članarina plaća u džematu u kojemu se živi i da džena zu klanja mjesni imam. Izuzetno, uz obostrano zadpvoljstvo i razumijeva nje, navedena pitanja se mogu i druga čije riješiti. Na pitanje Mašića Omera može se odgovoriti i potvrdno i odrič no. Ako je u pitanju normalna situaci ja niko nema pravo spriječiti muslima na da klanja namaz u džamiji. Uzvi šeni Allah u Kur’anu kaže:

“Ima li ve ćeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njego vo spominje...”

(Al-Baqara, 114.)

 

“Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi?”

(Al-'Alaq, 9. – 10.)

Međutim, ako neko ima namjeru unijeti nered i smutnju u džemat, obaveza je spriječiti to na adekvatan i primjeren način, pa i po cijenu zatvaranja džamije, jer je Re sulullah, a. s., naredio da se sruši jed na džamija u Medini koja je naprav ljena s ciljem da se unese nered, smut nja i pometnja u redove muslimana, tzv. “slučaj mesdžidu dirar”. Sve dže matlije, a posebno imami, moraju vo diti računa o redu, proceduri i pravili ma ponašanja u džematu, jer je to bit na pretpostavka očuvanja dobrih me đuljudskih odnosa i napretka zajedni ce i džemata.

Napomena: Na ostala pristigla pi tanja odgovorit ćemo u nekom od na rednih brojeva Preporoda, ili izravno na adresu pošiljaoca.

Ocjena: