20 Mar 2002

Planiranje porodice

Objavio: znaci
Napomena: 
(komentar jednog hadisa)
Autor(i): 

 

1. Hadis

''Pričao nam je Ebu-l-Jeman: Obavijestio nas je Šu'ajb a on od ez-Zuhrija da je rekao: Obavijestio me je Ibn Muhajriz da ga je Ebu Se'id el-Hudri, r.a., obavijestio kako ga je jedne prilike dok je sjedio sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., neko upitao (odnosno Vjerovjesnika, s.a.v.s.): ‘Allahov Poslaniče, mi zadobijemo ropkinje (kao plijen nakon bitke) čiju vrijednost želimo sačuvati (da bi ih kasnije mogli prodati), pa kakvo je tvoje mišljenje o «'azlu» (polno općiti sa ženom ali tom prilikom ne ispustiti spermu u matericu već van nje da ne bi došlo da začeća)?’ Reče: ‘Pa zar vi to neradite? Tu vam nema ništa loše. Allah određuje koja će se ljudska duša roditi.’ ’’(hadis bilježi Buhari u djelu «Sahih ») 
 

2. Komentar hadisa

Iz predmetnog hadisa se jasno vidi da je riječ o planiranju porodice te da je to dozvoljeno ukoliko se radi o ‘azlu. Međutim, prije nego što pređemo na konkretan komentar hadisa, moramo ukazati na jedan drugi hadis u kojem Pejgamber, s.a.v.s., za ‘azl kaže: ''To je malo čedomorstvo''.

Ovaj hadis prenosi Muslim u svom ''Sahihu'', Ibn Madždžde u svom ''Musnedu'' i Ahmed b. Hanbel u svom ''Musnedu''. Na prvi pogled ovaj hadis je kontradiktoran predmetnom hadisu te je stoga potrebno pojašnjenje.

El-Qurtubi u svom Tefsiru, komentarišući 151. ajet sure el-En'am, kaže da neki na osnovu ovog ajeta i hadisa koji govori o 'azlu kao ''malom čedomorstvu'' tumače 'azl kao pokuđen čin a nikako kao strogo zabranjeno djelo. Prema el-Qurtubiju takvo mišljenje zastupa i jedna skupina ashaba. Međutim, veli el-Qurtubi, druga skupina ashaba, tabiina i šerijatskih pravnika stoji na stanovištu dozvoljenosti 'azla, pozivajući se pritom na hadis koji dozvoljava 'azl. Sam el-Qurtubi se priklanja mišljenju onih koji dozvoljavaju 'azl.

Stav o zabrajenosti 'azla zauzimaju, između ostalih, Ibn Hazm i Ibn Hibban. No, većina islamskih učenjaka ova dva hadisa usklađuje na jedan od sljedećih načina, i to u svrhu dozvoljenosti 'azla. Neki od njih će ustvrditi da hadis koji govori o 'azlu kao ''malom čedomorstvu'' ukazuje na njegovu pokuđenost, i to manju, a nikako strogu zabranu. To mišljenje zastupa i komentator Muslimova ''Sahiha'' en-Newewi.

Ima mišljenja prema kojima je hadis o 'azlu kao ''malom čedomorstvu'' derogiran. Tako primjerice et-Tahawi kaže: ''Moguće da je ovaj hadis bio u skladu sa Poslanikovom, s.a.v.s., praksom u početku a koja se ogledala u uvažavanju nekih židovskih i kršćanskih načela koja se nisu kosila sa islamskim učenjem. Jedno od tih načela je bilo i njihovo tretiranje 'azla kao 'malog čedomorstva'. Međutim Allah, dž.š., je nakon toga obavijestio Poslanika, s.a.v.s., o pravom propisu po pitanju 'azla (a to je njegova dozvoljenost).''

Imamu-l-Haremejn kaže: ''Zabranjenost 'azla se odnosi na situaciju kada se on praktikuje iz straha od siromaštva tj. da se neće imati čime izdržavati porodica, a ako to nije razlog 'azla onda on u tom slučaju nije zabranjen.'' Prenosi se da je Ibn 'Abbas, r.a., dokazujući neutemeljenost stava prema kojem je 'azl ''malo čedomorstvo'', rekao: ''Sperma biva kapljicom, pa nakon toga zakvačkom, pa nakon toga ugruškom, pa nakon toga nastaju kosti koje se zatim oblažu mesom, a 'azl je prije svega toga.'' Et-Tahawi posredstvom 'Abdullah b. 'Adijja el-Hijara prenosi da je također i Alija, r.a., rekao slično ovom.

Kao potvrdu dozvoljenosti 'azla navest će mo još jedan hadis i to od Džabira, r.a., koji kaže: ''Činili smo 'azl u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., a Qur'an je objavljivan. Da je u tome bilo nešto loše Objavom bi to bilo zabranjeno.'' (Muttefeq 'alejh)

Načelu dozvoljenosti 'azla se priklonio i čuveni suvremenu islamski učenjak Jusuf el-Qaradawi koji kaže: ''Nema nikakve sumnje da je opstanak ljudske vrste prvi ili jedan od prvih ciljeva braka jer opstanak vrste omogućuje se kontinuiranim rađanjem. Islam afirmativno i sa naklonošću gleda na brojnost poroda, blagosiljajući muške i ženske potomke. Međutim, kad za to postoje razumni razlozi i stvarna potreba islam muslimanima dopušta planiranje poroda. Rašireno sredstvo kojem su ljudi pribjegavali radi sprečavanja začeća ili njegovu namjenu bilo je vađenje uda iz stidnice pred izbacivanje sjemena, što su ashabi činili u doba poslanstva i silaska Objave.'' Od razloga za planiranje poroda, prema el-Qaradawiju, spada i strah od zapadanja u tešku životnu situaciju koja može prouzrokovati i otežati situaciju i na vjerskom planu pa da se prikloni haramu i počini ono što je zabranjeno radi djece. Allah, dž.š., kaže u Qur'anu: ''Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate'' (el-Beqare, 185.). Ovdje se ubraja i bojazan za pogoršanje zdravlja djece ili pada njihovog moralnog odgoja.

3. Komentar hadisa (nastavak)

Većina islamskih učenjaka će ustvrditi da je za 'azl potrebno odobrenje supruge (koja je slobodna), što nije slučaj s ropkinjom, gdje to odobrenje nije potrebno, pozivajući se pritom na hadis kojeg prenose Ahmed b. Hanbel i Ibn Madždže, a od Omera, r.a., koji kaže: ''Pejgamber, s.a.v.s., je zabranio činiti 'azl sa slobodnom ženom osim uz njen izun (odobrenje).''

Danas imamo razna kontraceptivna sredstva a koja potopadaju pod hukm (propis, sud) 'azla. Međutim, ovdje je nužno ukazati na sljedeće. Ogromna je razlika između kontraceptivnih i abortativnih sredstava. Kontraceptivna sredstva su ona koja sprećavaju dodir tj. spajanje muškog spermija sa ženskom jajnom ćelijom. Ta sredstva potpadaju pod sud o 'azlu tj. ona su dozvoljena. S druge strane, abortativna sredstva su ona koja ubijaju začeti život, bilo odmah nakon spajanja muškog spermija i ženske jajne ćelije bilo nakon nekoliko mjeseci kada je plod već uvelike formiran. Takva sredstva su strogo zabranjena jer islam ne dopušta nasilni prekid trudnoće nakon što se ona već dogodila.

I imam el-Gazali pravi jasnu razliku između kontracepcije i abortusa pa kaže: ''Kontracepcija nije isto što i abortus i zakopavanje (ubijanje) živorođene djece. Abortus je kriminalni čin protiv jednog živog bića. Jer, začeto biće prolazi kroz faze. Prva faza je ubacivanje muškog sjemena u matericu i miješanje tog sjemena sa ženinim sekretima. Nakon toga je ta mješavina spremna primiti život. Prekid tog života je kriminalni čin. Kada se to biće dalje razvije ono postaje zakvačak na zidu materice (el-'aleq) i abortus je tada još veći kriminalni čin. A kada to biće dobije dušu i njegovo oblikovanje se upotpuni onda se još više uvećava stepen zločina a nakon što se to biće živo odvoji od majke, ukoliko se ono tada pobaci, zločin postaje maksimalno ozbiljan.''

4. Literatura

  1. Ahmed b. Hanbel, el-Musned, Daru-l-hadis, Kairo, 1995.
  2. el-'Asqalani, Fethu-l-bari, Daru-r-rejjan li-t-turas, Kairo, 1987.
  3. el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut, 1992.
  4. Ebu Dawud, Sunen Ebi Dawud, Matbe'a Mustafa Muhammed, bez njesta i godine izdanja.
  5. el-Kahlani, Subulu-s-selam, Daru-l-fikr, bez god. izdanja.
  6. el-Qaradawi, Jusuf, Halal i haram u islamu, Sarajevo, 1997.
  7. el-Qurtubi, ElDžami'u li-ahkami-l-Qur'an, Daru-l-kutubi-l-misrijje, Kairo, 1938.
  8. Muslim, Sahihu Muslim bi-šarhi-n-Newewi, Daru-l-fikr, 1981.
  9. en-Nesa'i, Sunenu-n-Nesa'i bi-šarhi-s-Sujuti, el-Matbe'a el-misrijje bi-l-Ezher, bez god. izdanja.
  10. ez-Zerqani, Muhammed, Šarhu-z-Zerqani 'ala Muwetta' el-imam Malik, Daru-l-fikr, 1981.

Ocjena: