Golubica i soko

Kategorija

Napomena
Priredio S.B.

 O vjernici, mnogi svećenici i monasi doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju

 

na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. «Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!»

 

(Kur'an, sura et-Tevba, ajeti 34., 35.)

Šta čovjeka čini čovjekom? Šta je to, što sve nas čini ljudima?

Teško je jednu takvu odrednicu iskazati, štaviše, teško je uopće čovjekovu egzistenciju definirati jednom rečenicom. Ali, ono što se može, jeste jedan izuzetno bitan detalj čovjekovoga života podvući, naglasiti ga, kako bi se osvijetlio jedan životni orijentir, jer "bez svjetla svjetionika, nijedan brod ne može sigurno, ili barem nepovrijeđeno, dospijeti u luku."

                                        

 

Prenosi se da je jednom jedan dobar čovjek pošao u šetnju. Bilo mu je toplo pa je otkopčao nekoliko dugmadi na svojoj košulji. Iznenada, nešto mu privuče pažnju.

Ugledao je golubicu: bježala je ispred sokola. Golubica vidje čovjeka, poleti k njemu i zavukavši se, sakri se ispod čovjekove košulje. Bila je toliko uplašena da je čovjek na svojim grudima mogao osjetiti njeno srce kako ubrzano kuca. Bio je siguran: «Moram je spasiti!»

No, soko je vidjeo šta se dogodilo. Sletio je na granu jednoga stabla i rekao čovjeku:

«Kako možeš tako nešto uraditi? Kako mi možeš moju opskrbu oduzeti?»

Čovjek se zbuni. Zapita se:

«Šta da radim? Jednostavno osjećam da moram golubicu zaštititi, ali, s druge strane, soko ima pravo – ne smijem mu oduzeti ono što mu pripada.»

Razmišljao je jedno vrijeme, a potom se odlučio. Čovjek je odabrao jedinu mogućnost koja mu je odgovarala. Jedino što je mogao uraditi. Otkinuo je komad vlastitoga mesa i dao sokolu.

 

                                                                    

                                        

 

   

Ne mora uvijek biti, da imamo odgovore na sve probleme i na sva pitanja. Ali, veoma često, kada mislimo da ne možemo ništa uraditi, možemo nešto od sebe dati.

Pomoći nekome ne znači od nekoga drugoga uzeti. Već, pomagati znači uvijek biti spreman od sebe nešto dati; nešto svoje podijeliti ili potpuno podariti. Jer, čovjek ne određuje sudbinu, ali sigurno, čovjek može vlastiti položaj, čak, zavičaj vlastitoga duha, u životu odabrati. A tako nešto uraditi, znači sudbinu ispravno razumjeti.

 

 

                                             

 

 

 

Rekao je hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam:

 

Allah je u pomoći robu, sve dok je rob u pomoći svome bratu.

 

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Muslim)