Hadži-sejidina mahala (Vlaška mahala)

Autor

 Na Bistriku iznad nekadašnje stare željezničke stanice je smještena tzv. Vlaška mahala. Zove se Vlaškom mahalom jer je prema predanju sultan Fatih Mehmed II osvojivši Sarajevo zatekao ovdje nekoliko vlaških kuća. Mahala je poznata i kao hadži-Sejidina mahala, te se kao takva prvi put javlja u popisu iz 1562. godine.

Na samoj mahali je podignuta i džamija, poznata kao hadži-Sejidina džamija ili mesdžid, a pisanih dokumenata o datumu podizanja džamije nema. Džamija spada među manje mahalske džamije, s dimenzijama 5,50 x 6.70 m. Ima drvenu munaru. Mihrab njezin je jednostavan, bez stalaktita, a minber, ćurs i musandara su također drveni i jednostavni. Munara je bila vidno oštećena u ratu 1992. godine. Renovirana je 1997. g. Uz samu džamiju je manji prostor sa deset nišana, među kojima i jedan skopaljski bez natpisa. Na dva nišana čitamo da su tu sahranjeni:

-         Ćazima-hanuma, kći hasećije Salih-age, umrla 1218. (1803/1804).

-         Pašalić Hadži Mustafa-aga, sevengečdija, umro 1285. (1868/1869). Njegov uzglavni nišan je svojevremeno bio ograđen santračem (kojeg danas nema), i s aginskim turbanom.

Četiri manja nišana, s ulemanskom turbanom, veoma lijepe izrade, su bez natpisa. Preko puta mesdžida, na jugozapadnoj strani njegovoj, na ovećem prostoru, također ima nišana. Danas uspravno stoji samo šest nišana, dok ih je ranije bilo mnogo više, što se nazire po ostacima polomljenog kamena. Ističe se jedan nišan s velikim turbanom, a tu je jedan i skopaljske provenijencije. Ostali su obični ženski nišani. Jedan ženski nišan ima epitaf iz kojeg vidimo da je tu sahranjena Fatima-hanuma, kći Mustafina, umrla 1278. (1861/1862.) godine. Ovo groblje je uvakufio neki Hurem-efendija 1592. godine, pa se po njemu prozvala i Ulica Huremuša. Groblje je danas u zapuštenom stanju i skoro nestalo. Na istočnoj strani mahale, niz samu Huremušu od strane džamije, nalazi se i jedno manje porodično groblje familije Čemo. Groblje zauzima površinu od 138 m2. Danas uspravno stoje samo dva uzglavna turbanska nišana i tri nožna. Prema ostacima polomljenog kamena se da zaključiti da ih je prije bilo i više.

          Starosjedilačke familije Vlaške mahale prema kazivanju Medar Seida (rođ. 1914.) su:[1]

  1. Ablaković
  2. AJANOVIĆ
  3. AVDAGIĆ
  4. BABIĆ
  5. BIJEDIĆ
  6. Basara
  7. Čemo
  8. Čolpa
  9. ČOLAKOVIĆ
  10. ĐIKO
  11. ĐINO
  12. ĐULIZAREVIĆ
  13. FERUŠIĆ
  14. GACKI
  15. GRABOVICA
  16. HADŽIĆ
  17. HANDŽIĆ
  18. HASEČIĆ
  19. Hasanbegović
  20. Ibrahimović/Mulaibrić
  21. Jajetović
  22. JUSIĆ
  23. KAJGANA
  24. KAZAGIĆ
  25. Kazazović
  26. Kovačević (doselili između dva svjetska rata iz Repovaca, Hercegovina)
  27. KRIVOŠIJA
  28. LIPA
  29. LOKVANČIĆ
  30. Medar
  31. MRZIĆ
  32. Pavlović (doselili nakon I svjetskog rata iz Hercegovine)
  33. Polić (doselili između dva svjetska rata iz Repovaca)
  34. REJS
  35. SABLJICA
  36. Sarić
  37. Sijerčić
  38. SILAJDŽIĆ
  39. SKOPLJAK
  40. SLINIĆ
  41. Sulejmanović
  42. ŠAKIĆ
  43. ŠEHOVIĆ
  44. ŠIŠIĆ (doselili nakon I svjetskog rata iz Hercegovine)
  45. TASLIĐAK
  46. Terza
  47. TREBINJAC
  48. Tukić
  49. Voljevica
  50. ZVIZDIĆ

Zaključno sa rednim brojem 50. su muslimanske familije.

Katoličke familije:

  1. Blaž
  2. BUBAK (porijeklom iz Mađarske)

Pravoslavne familije:

  1. BAJAT (doselili iz Rogatice nakon I svjetskog rata)
  2. PALIKUĆA
  3. VELIMIROVIĆ

Židovske familije:

  1. KAMPUS
  2. LEVI



[1] Velikim slovima su označene familije koje su odselile ili izumrle.