Kategorija
1. Kur' anski tekstovi
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog (Mesdžidu-l-harama) u Hram daleki (Mesdžidu-l-aksa), čiju smo okolinu blagoslovili, da bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On je, uistinu, onaj koji čuje i vidi.[1]
Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome - to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga Jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio - blizu koliko dva luka ili bliže - i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio? On ga je i drugi put vidio, kod Sidretu-l-muntehâa kod kojeg je džennetsko prebivalište, kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo - pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio, vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.[2]
Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara svemira cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! A drug vaš nije lud: on ga je na obzorju jasnom vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt.[3]
U časnim ajetima sure En-Nedžm izražena je velika počast Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., gdje Allah:
1. U vezi sa njegovim znanjem, isključuje zabludu: ... vaš drug
nije s pravog puta skrenuo!
2. U vezi sa njegovom praksom, isključuje lutanje: ... i nije
zalutao!
3. U vezi sa njegovim govorom, isključuje govorenje po vlastitom hiru: On ne govori po hiru svome.
4. U vezi sa njegovim srcem, isključuje poricanje: Srce nije poreklo ono što je vidio.
5. U vezi sa njegovim vidom, isključuje skretanje: Pogled mu nije skrenuo,
6. a također isključuje i prekoračenje: ... nije prekoračio.
Uzvišeni Allah sve to naglašava, i zaklinje se u vezi sa tim, tako da je to, bez ikakve sumnje, u najveličanstvenijoj formi izražena pohvala Slavnog Gospodara Svome Poslaniku, s.a.w.s.
U daljnjem tekstu ćemo, ako Bog da, dati još neka tumačenja ovih ajeta.
[1] Kur’an, 17/1
[2] Kur’an, 53/1-18
[3] Kur’an, 81/19-24
2. Vjerovjesnikovi hadisi
1.
lmami Ahmed je rekao: "Kazivao nam je Hasan ibn Musa, on od Hammad ibn Selemeta, on od Sabit El-Benanija, on od Enes ibn Malika, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:
''Dat mi je Burak. To je bijela životinja, nešto veća od magarca, a manja od mazge, korača brzinom pogleda. Uzjahao sam ga, pa me je nosio dok nisam stigao u Bejtu-l-makdis. Životinju sam privezao za halku za koju je privezivahu i ostali vjerovjesnici. Zatim sam ušao u Bejtu-l-makdis, klanjao dva rekata, a potom izašao. Džibril mi je ponudio jednu posudu sa vinom i drugu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, a Džibril mi reče: - Odabrao si fitret (ono što je prirodno, prirodnu vjeru, tj. islam).
Zatim sam uzdignut ka dunjalučkom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril. - Rečeno mu je: - A ko je s tobom? – On je rekao: - Muham med. - Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? - Rekao je: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo Adem, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.
Zatim smo uzdignuti ka drugom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril. - Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. - Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? - Rekao je: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - dvojica tetića (po majci), Jahja i Isa, alejhimu-s-selam, koji mi izraziše dobrodošlicu i poželješe svako dobro.
Zatim smo uzdignuti ka trećem nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril. - Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? – a on je rekao: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - Jusuf, a.s., kome je dato pola ljepote i koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.
Zatim smo uzdignuti ka četvrtom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril. Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? - On je rekao: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - Idris, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro. Uzvišeni Allah je rekao: Mi smo ga (tj. Idrisa, a.s.) na visoko mjesto uzdigli.[1]
Zatim smo uzdignuti ka petom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - Harun, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.
Zatim smo uzdignuti ka šestom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: - Da, upućeno mu je - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - Musa, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.
Zatim smo uzdignuti ka sedmom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: - Da, upućeno mu je - Tada nam je otvoreno, a kad tamo – Ibrahim, a.s., naslonjen na Bejtu-l-ma'mur (melekska Ka'ba na nebesima), u koji svakodnevno ulazi sedamdeset hiljada meleka, koji se više ne vraćaju.
Zatim sam otišao do Sidretu-l-muntehaâ (nebeskog lotosa), čije lišće je bilo kao slonove uši, a plodovi kao zemljani vrčevi. S obzirom da je Sidru, po Allahovom emeru, pokrivalo ono što je pokrivalo, niko od Allahovih stvorenja nije u stanju opisati njenu ljepotu.
I Allah mi je objavio ono što je objavio, te stavio u dužnost pedeset namaza u toku dana i noći.
Kada sam prilikom spuštanja došao do Musaâ, a.s., on me je upitao: - Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvome ummetu? Rekao sam: - Pedeset namaza u toku dana i noći. - On mi je rekao: - Obrati se svome Gospodaru i moli Ga da to tvome ummetu olakša, jer to oni neće moći podnijeti. Ovo ti govorim na osnovu vlastitog iskustva sa Izraelćanima.
Obrativši se svome Gospodaru, rekoh mu: - Gospodaru moj, olakšaj mome ummetu, pa im je On olakšao za pet namaza.
Spustivši se do Musaâ, a.s., on me upita: - Šta si uradio? Rekoh: - Mome ummetu je umanjio za pet namaza. - On mi reče: - To tvoj ummet neće moći podnijeti. Obrati se svome Gospodaru i moli Ga da tvome ummetu olakša. - Pa sam - veli Allahov Poslanik - neprestano bio na relaciji između moga Gospodara i Musaâ, a.s., a On je mome ummetu olakšavao za po pet namaza sve dok mi, na kraju, ne reče: - Muhammede, njih je po pet namaza u toku dana i noći, za svaki namaz računat će se po deset, tako da će to biti po pedeset namaza. Ko naumi uraditi kakvo dobro djelo, pa ga ne uradi, pisat će mu se kao da ga je uradio, a ako ga uradi, pisat će mu se kao da je uradio deset. Ako naumi uraditi kakvo loše djelo, pa ga ne uradi, neće mu se ništa pisati, a ako ga uradi, pisat će mu se jedno loše djelo.
Zatim sam se - veli dalje Poslanik - spustio do Musaâ, a.s. i obavijestio ga, a on mi ponovo reče: - Obrati se svome Gospodaru i moli se da tvome ummetu olakša, jer to oni neće moći podnijeti. Na to mu je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: - Toliko puta sam Mu se obraćao da me je već stid."
U ovakvoj predaji ovaj hadis navodi i imami Muslim.
U vezi sa ovom predajom El-Bejheki veli:
"Mi'radž (putovanje kroz kosmos) bio je iste one noći kada je bio i alejhi-s-salatu we s-selamov isra (putovanje od Mesdžidu-l-harama, u Mekki, do Bejtu-l-makdisa, u Jerusalimu)."
S tim u vezi Ibn Kesir veli: "Ovo što veli El-Bejheki ne sumnjiva je i nepobitna istina."
Prije nego što navedemo i druge hadise, želimo napomenuti da većina muhaddisa (učenjaka u nauci o Hadisu), fakiha (šerijat skih pravnika) i mutekellima (islamskih teologa) stoje na stanovištu:
- da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., isra i mi'radž obavio iste noći i u budnom stanju,
- da ih je obavio i dušom i tijelom,
- da se to dogodilo nakon poslanja, tj. u periodu nakon primanja prve objave.
U vezi sa israom i mi'radžom, kako veli imami Ibn Hadžer, navode se brojna istinita predanja, od kojih se ne bi smjelo odstupati, budući da ona razumu nisu neprihvatljiva, te nema potrebe da se ona tumače u drugačijem smislu.
Da su se isra i mi'radž dogodili na snu, ili da je takvo putovanje bilo samo duhovno, Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., to niko ne bi poricao, s obzirom da se pojedinim ljudima (na snu ili na duhovnim putovanjima) mogu dešavati ne samo takve već i još začudnije stvari. Tako, recimo, ima ljudi koji sanjaju da idu na daleke pute, da odlaze i vraćaju se, da sklapaju ugovore i spo razume, da viđaju rezultate i plodove tih ugovora i sporazuma.
Dakle, da je posrijedi bio san, niko ne bi posumnjao u istinitost Iskrenog i Istinoljubivog, s.a.w.s.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.w.s., o tom svom događaju obavijestio Ummihanu, r.a., rekavši joj da će o tome govoriti i drugima, bojeći se za njega, ona mu je rekla: "Oni ti neće vjerovati."
I pored te njene sugestije, Salewatullahi we selamuhu alejhi, je među svijetom širio vijesti o tome, s obzirom da se istina mora obznaniti, pa se desilo ono što se desilo, o čemu će, ako Boga da, nešto kasnije biti riječi.
2.
U hadisu koji prenosi Et-Taberani i El-Bezzar navodi se da je "Alejhi-s-salatu we-s-selam, prošao pored skupine ljudi koji siju i istog dana žanju, a čim požanju, vrati se kako je i bilo, pa je Džibrila, a.s., upitao: - Šta je ovo? - A on je Odgovorio: - To su borci na Allahovom putu - (nagrada za) dobro djelo se uvećava do sedam stotina puta. On im daje dobit od onoga što su uložili (na Njegovom putu), a On je opskrbitelj najbolji.
Zatim je prošao pored skupine ljudi čije glave se lupaju kamenjem, a kada se razlupaju, povrate se u prvobitno stanje, mada im to kaznu ne ublažuje, pa je upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je odgovorio: - To su oni kojima je teško bilo dići glavu kada su trebali obavljati propisane namaze.
Zatim je naišao pored skupine ljudi obilježenih sprijeda i straga, koje izgone na pašu kao što se izgoni stoka, da im ispaša bude bodljikavo trnje, (džehennemsko stablo) zekkum i užareno kamenje, pa je (Džibrila, a.s.) upitao: - Ko su ovi? - A on je odgovorio: - To su oni što od svoje imovine nisu davali zekat, a Allah im nije nepravdu učinio, niti je tvoj Gospodar nepravedan prema (Svojim) robovima.
Zatim je prošao pored skupine ljudi pred kojima se u jednom kazanu nalazilo skuhano, a u drugom neskuhano i pokvareno meso, i oni su ostavljali skuhano, a jeli neskuhao i pokvareno meso, pa ga je upitao: - Ko su ovi, Džibrile? - A on je odgovorio: - To je čovjek od tvoga ummeta koji je imao dobru, zakonitu suprugu, a odlazio, noćivao i jutro dočekivao kod pokvarene žene, i žena koja je dobrog, zakonitog supruga ostavljala, a odlazila, noćivala i jutro dočekivala kod pokvarenog čovjeka.
Zatim je prošao pored čovjeka koji je sakupio toliko breme drva da ga ne može ponijeti, a na to dodaje još više, pa je upitao: - Ko je ovo, Džibrile? - A on je odgovorio: - To je čovjek od tvog ummeta kojem je povjerena društvena funkcija koju on ne može obavljati, a uz to se prihvata i dodatnih funkcija.
Zatim je naišao na skupinu ljudi kojima željeznim makazama režu usne i jezike, i kada ih izrežu, povrate se u prvobitno stanje, a to im ne ublažava kaznu, pa je upitao: - Ko su ovi, Džibrile? - A on je odgovorio: - To su govornici koji siju smutnju.
Zatim je naišao pored omanjeg kamena iz kojeg je izašao ogroman bik, koji je pokušao da se vrati tamo odakle je izašao, ali to nije mogao, pa je (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je Odgovorio: - To je čovjek koji rekne krupnu riječ, pa se zbog toga pokaje i to želi da vrati, ali nije u stanju.
Zatim je naišao na dolinu u kojoj se osjećao svjež i ugodan miris, i miris miska, i čuo se glas, pa je upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je odgovorio: - To je glas Dženneta, koji govori: - Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao. Jer, mnogo je mojih soba, moje svile i kadife, raznog platna i prostirki, i bisera i koralja, uz to srebra, a i zlata, čaša, zdjela i ibrika, i prijevoznih svih sredstava, meda, vode, mlijeka, vina... Zato daj mi obećano. A Allah mu odgovara: - Tvoj je svaki musliman i muslimanka, svaki vjernik i vjernica, svako ko vjeruje u Mene i u Moje poslanike, čini dobra djela i ništa Mi niti ikoga kao ortaka ili suparnika ne bude pripisivao. Ko se Mene bude bojao taj je siguran; ko Mene bude molio bit će mu uslišano; ko Mi šta uzajmi Ja ću mu to višestruko vratiti; ko se u Mene pouzda Ja sam mu dovoljan. Zaista sam Ja Allah, nema boga osim Mene. Ja ne kršim obećanja. Spašeni su pravovjerni. Slava Allahu, najboljem stvo ritelju. - Zadovoljan sam - reče Džennet.
Zatim je naišao na dolinu iz koje se čuo ružan glas i neprijatan miris, pa je upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je rekao: - To je glas Džehennema, koji govori: - Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao. Jer, mnogobrojni su moji lanci i okovi, moje vatre i vreline, moje bodlje i smradovi, moje patnje nesnošljive. Do dna moga daleko je, a vatra mi je žestoka. Zato daj mi obećano. A Allah mu odgovara: - Tvoj je svaki mnogobožac i mnogoboškinja, svaki nevjernik i nevjernica, te svaki silnik koji ne vjeruje u Dan svođenja računa. Zadovoljan sam - reče Džehennem.
Zatim je (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) nastavio put dok nije stigao do Bejtu-l-makdisa."
3.
U predaji koju navodi El-Bejheki, od Ebu Seida, stoji: "Neko me zovnu sa moje desne strane: - Pogledaj me, želim da te upitam - pa se nisam odazvao. Onda me neko zovnu sa moje lijeve strane, pa se ni njemu nisam odazvao."
U istoj predaji stoji i ovo: "Uto se javi žena, otkrivenih ruku i nakićena svim ukrasima koje je Uzvišeni Allah stvorio, koja reče: - Muhammede, pogledaj me, želim da te upitam - ali se ni na nju ne osvrnuh."
U istoj predaji stoji da mu je Džibril, a.s., rekao: "Onaj prvi što je zovnuo, to je židovski propovjednik. Da si mu se odazvao, tvoji sljedbenici bi se požidovili. Onaj drugi što je zovnuo, to je kršćanski propovjednik. Da si mu se odazvao, tvoji sljedbenici bi se pokrstili. A ona žena je simbol dunjaluka."
U hadisu koji penosi Ebu Seid navodi se da je vidio posudu u kojoj je bilo ukusno meso, koje niko nije jeo, i drugu, u kojoj je bilo pokvareno meso, koje su ljudi jeli. Džibril, a. s., mu je na to rekao: ''To su oni koji ostavljaju dozvoljeno a jedu zabranjeno."
U istoj predaji se navodi da je naišao na skupinu u kojih su stomaci bili poput kuća i kad god bi neko od njih uspio da ustane, odmah bi se strovalio. Džibril, a.s., mu je za njih rekao: "To su oni koji su se hranili kamatom."
Zatim, da je naišao na skupinu čije usne su bile poput debelih gubica i koji su gutali žeravicu, koja im je izlazila ispod njih, te da je Džibril, a.s., rekao: "To su oni koji su bespravno jeli sirotinjski imetak."
Zatim, da je prošao pored žena koje su bile obješene za dojke, budući da su činile blud.
Zatim, da je naišao pored skupine kojima sa njihovih strana kidaju meso i daju im da ga jedu, budući da su bili klevetnici i podrugljivci.
U istoj predaji stoji: "I tako sam stigao do Bejtu-l-makdisa, gdje sam svoju jahalicu privezao za halku za koju je vezivahu i prethodni vjerovjesnici, pa sam sa Džibrilom ušao u Bejtu-l-makdis i tu smo klanjali po dva rekata."
4.
U predaji koju, od Enesa, bilježi Muslim, stoji:
"Ušao sam u Mesdžid (tj. Mesdžidu-l-aksa), klanjao dva rekata i zatim izašao, pa mi je Džibril, a.s., ponudio posudu sa vinom i drugu sa mlijekom. Nakon što sam odabrao mlijeko, Džibril mi reče: - Odabrao si fitret", tj. odabrao si mlijeko, na kojem se temelji stvaranje.
Imam En-Newewi veli: "Pod fitretom se ovdje podrazumijeva predanost Allahu (islam) i slijeđenje pravog puta (istikamet)."
5.
U Ibn Mes'udovoj predaji se dodaje: "Ušao sam u Mesdžid i prepoznao vjerovjesnike: neki od njih su bili na kijamu, neki na ruku'u, a neki na sudžudu. Mujezin je proučio ezan i najavljen je namaz (tj. proučen ikamet). Stali smo u saffove, očekujući ko će nam imamiti. Džibril me je tada uzeo za ruku i proveo pred njih, pa sam im ja imamio."
6.
U predaji koju bilježi Et-Taberani, od Ebu Umameta, stoji: "Zatim je najavljen namaz (tj. proučen je ikamet), pa su se međusobno proturali, dok na kraju ispred sebe nisu proturili Muhammeda, s.a.w.s."
7.
U predaji koju bilježi El-Bezzar, od Enesa, preko Katadeta, stoji: "Muhammed, s.a.w.s., je uistinu vidio Uzvišenog Gospo dara."
8.
U predaji koju bilježi El-Buhari, od Ibn Abbasa, preko Ikrime, u vezi sa riječima Uzvišenog: A san koji smo ti pokazali učinili smo samo iskušenjem ljudima,[2] stoji: "To je viđenje očima koje je Allahov Poslanik, s.a.w.s., doživio u noći svoga israâ."
U predaji sa sahih senedom, Et-Taberani u El-Ewsatu navodi da je Ibn Abbas, r.a., rekao: "Muhammed, s.a.w.s., je dva puta vidio svoga Gospodara: jedanput očnim a jedanput srčanim vidom." On navodi da je Ibn Abbas, r.a., također rekao: "Muhammed, s.a.w.s., je vidio svog Gospodara." Ikrime veli da ga je upitao: - Muhammed vidio svoga Gospodara? - A on je odgovorio: - Da! Musau, a.s., je dat razgovor (s Njim), Ibrahimu, a.s., prijateljstvo, a Muhammedu, s.a.w.s., viđenje.
9.
El-Bejheki hadis u poglavlju o snovima (Kitabu-r-ru'ja), navodi u formulaciji: "Allah je Ibrahima, a.s., odabrao za prijateljstvo, Musaâ, a.s., za razgovor, a Muhammeda, s.a.w.s., za viđenje." Također ga navodi i u formulaciji: "Zar se čudite tome da Ibrahimu, a.s., bude prijateljstvo, Musau, a.s., razgovor, a Mu hammedu, s.a.w.s., viđenje?"
Imami Ahmed, sa sahih senedom, navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - Vidio sam Uzvišenog Gospodara."
11.
Imami Muslim navodi predaju od Enesa, r.a., koji je rekao: ''Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - U noći mog israâ naišao sam pored Musaâ, a.s., koji je klanjao u svom kaburu."
12.
Et-Taberani navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., "naišao pored Musaa, a.s., koji je klanjao u svome kaburu." [3]
13.
Ibn Mirdewejh navodi predaju od Enesa, r.a., preko Ibn Katadeta, da je "Vjerovjesniku, s.a.w.s., obaveza namaza pro pisana u noći njegovog israâ."
14.
Ibn Mirdewejh također navodi predaju preko Katadea, Mudžahida, Ibn Abbasa i Ubej ibn Ka'ba, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: "U noći mog israâ sam najednom osjetio ugodan miris, pa sam rekao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je rekao: - To je frizerka, njen suprug i njen sin. Češljajući faraonovu kćerku, iz ruke joj je ispao češalj, pa je ona rekla: - Ne bilo te, faraone! Kćerka je o tome obavijestila oca, i on ju je pogubio."
15.
Imami Ahmed, En-Nesai, El-Bezzar, Et-Taberani, El-Bejheki i Ibn Mirdewejh navode predaju sa sahih senedom, preko Seid ibn Džubejra, od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - U toku mog israâ naišao sam na ugodan miris, pa sam rekao: - Kakav je ovo miris? Rekoše mi: - To je frizerka faraonove kćerke i njena djeca. Njoj je ispao češalj iz ruke, pa je rekla: U ime Allaha! - Moga oca? - upitala je faraonova kćerka. - Moj Gospodar je i tvoj i Gospodar tvoga oca - rekla je ona. - Zar ti imaš gospodara mimo moga oca? - upitala je faraonova kćerka. - Da - rekla je ona.
Faraon ju je pozvao i pitao: - Zar ti imaš gospodara osim mene? - Da. Moj i tvoj Gospodar je Allah - rekla je ona.
On je potom naredio da donesu veliki bakreni kazan i da ga užare, a zatim da ih jedno po jedno bacaju u kazan. Kada je red došao na njeno dojenče, ono je reklo: - Izdrži, majko, i nemoj se pokolebati, jer ti si u pravu.
Potom je Alejhisselam rekao: - Četvoro novorođenčadi je progovorilo: ovo, Jusufov, a.s., svjedok, Džurejdžov drug i Isa, sin Merjemin."
16.
Et-Tirmizi navodi predaju, za koju Ibn Mirdewejh veli da ima dobar sened, preko Abdurrahmana, da je Ibn Mes'ud rekao: "Alla hov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - U noći mog israâ sreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je rekao: - Muhammede, prenesi svom ummetu od mene selam i obavijesti ih da Džennet obiluje plodnim dolinama i pitkom vodom, a prisadi su mu riječi: - Subhanallahi we-l-hamdu lillahi we la ilahe illallahu wallahu ekber, we la hawle we la kuwwete illa billahi-l-alijji-l-'azim.
17.
Ibn Ebi Harim i Ibn Mirdewejh navode predaju od Ebu Ejjuba El-Ensarije, po kojoj je Allahov Poslanik, s.a.w.s., u noći israâ naišao pored Ibrahima, a.s., koji mu je rekao: "Naredi svome ummetu da pripremi puno džennetskog prisada, s obzirom da je džennetsko tlo plodno i prostrano.
Vjerovjesnik, s.a.w.s., je upitao: - A šta je džennetski prisad? On je odgovorio: La hawle we la kuwwete illa billah.
18.
Ahmed i Dawud navode predaju, preko Abdurrahmana, od Enesa, r.a., koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - Za vrijeme mog mi'radža naišao sam pored skupine ljudi koji su imali bakarne nokte, kojima su trgali svoja lica i prsa, pa sam upitao: - Ko su ovi, Džibrile? A on je rekao: - To su oni koji su druge ogovarali i vrijeđali njihovu čast."
19.
Ibn Mirdewejh preko Katadea, Sulejman Et-Tejmijja, Suma mea i Ali ibn Zejda, prenosi od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao:
"U noći mog israâ naišao sam pored ljudi kojima usijanim makazama režu usne: kad god ih izrežu, one se vrate u prvobitno stanje, pa sam upitao: - Ko su ovi, Džibrile? A on je odgovorio: To su propovjednici tvoga ummeta koji drugima preporučuju ono što sami ne rade."
20.
Ibn Madždže, El-Hakim Et-Tirmizi (u Newadiru-l-usulu), Ibn Ebi Hatim i Ibn Mirdewejh prenose, preko Jezid ibn Ebi Malika, od Enesa, r.a., koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - U noći mog israâ sam na džennetskoj kapiji vidio napis: Milostinja (se nagrađuje) desetorostruko, a zajam osamnaestoros truko, pa sam Džibrila upitao: - Zbog čega je zajam vrijedniji od milostinje? A on je rekao: - Zato što prosjak prosi, a ima, dok zajmoprimac ne traži u zajam bez velike potrebe."
21.
Ibn Mirdewejh bilježi predaju od Samra ibn Džunduba, koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - U noći mog israâ naišao sam na čovjeka kojem, dok pliva u rijeci, u usta stavljaju kamenje, pa sam upitao: - Ko je ovaj? Rečeno mi je: - To je onaj što se hranio kamatom."
22.
U predaji koju navodi El-Bejheki, od Ebu Seid El-Hudrija, i Ibn Ebi Hatim, od Ebu Hurejrea, stoji:
"Kad naiđoh na skupinu ljudi sa stomacima poput kuća, kad god neki od njih ustane, odmah se strovali i rekne: - O Allahu, ne daj da nastupi Smak svijeta! U takvom stanju oni su na putu kojim prolaze povorke faraonovih sljedbenika; kad povorka naiđe, pregazi ih, a oni i dalje prizivaju Allaha. - Ko su ovi? - upitah Džibrila, a on mi reče: - To su pripadnici tvoga ummeta - oni koji jedu kamatu neće se dizati drugačije do kao što se diže onaj koga šejtan svojim dodirom obara." [4]
23.
Et-Taberani navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: "Od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., sam čuo da kaže:
- Za vrijeme mog israâ dospio sam do Sidretu-l-muntehaâ, čiji plodovi su bili poput zemljanih vrčeva."
24.
Imami Ahmed navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji veli da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:
"Nakon noći mog israâ osvanuo sam u Mekki. Strahovao sam za svoj slučaj, jer sam znao da mi ljudi neće vjerovati.
Naišao je Allahov neprijatelj Ebu Džehl, prišao mi, sjeo pored mene i podrugljivo upitao: - Je li se šta dogodilo?
- Da - rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s.
- A šta? - upitao je.
- Noćas sam bio na putovanju (israu) - rekao je.
- Dokle si išao? - upitao je.
- Do Bejtu-l-makdisa - odgovorio je (Allahov Poslanik).
- A zatim si osvanuo među nama? - upitao je (Ebu Džehl).
- Da - rekao je (Allahov Poslanik).
Ebu Džehl nije našao za shodno da ga tog momenta deman tuje, bojeći se da će naići na neodobravanje ako pokuša pozvati i druge da to čuju.
Stoga je upitao: - Kako bi bilo da pozovem tvoje pleme, pa da i njima ispričaš to što si meni ispričao?
- Može - rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s.
Zatim je Ebu Džehl otišao Kurejšijama i rekao: - Dođite, o Luejovi potomci!
Oni su listom počeli dolaziti, sjedajući pored njih dvojice. Ebu Džehl tada reče: - Pričaj svome plemenu ono što si i meni pričao.
Allahov Poslanik, s.a.w.s., reče: - Noćas sam bio na putovanju.
- Gdje si putovao? - upitaše oni.
- U Bejtu-l-makdis - reče on.
- A zatim si osvanuo među nama? - upitaše oni.
- Da - reče on.
Tada neki zapljeskaše, a neki u znak čuđenja tako nevjerovat noj tvrdnji staviše ruke na glave. Zatim upitaše: - Možeš li nam opisati Mesdžid?
Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto (Jerusalim) i koji su vidjeli Mesdžid (tj. Mesdžidu-l-aksa).
- Pa sam - veli Allahov Poslanik, s.a.w.s., - počeo da ga opisujem. Opisujući ga tako, najednom mi neki detalji nisu bili najjasniji, pa sam vidio kako Mesdžid dolazi i smješta se ispred Ukajlove kuće, te sam ga ja opisivao gledajući u njega.
- Što se tiče opisa, tako nam Allaha, potpuno je tačan – rekoše oni.
U verziji koja se prenosi od El-Hasana stoji da su se mnogi od onih koji su bili primili islam toga dana pomurtatili, a neki su otišli kod Ebu Bekra, r.a., i rekli mu: - Jesi li čuo, o Ebu Bekre, šta priča tvoj drug? Tvrdi da je noćas putovao do Bejtu-l-makdisa, da je u njemu klanjao i potom se vratio u Mekku!
Ebu Bekr, r.a., ih upita: - Je l' vi to o njemu iznosite laži?
Oni rekoše: - Ne! Eno ga u Mesdžidu (tj. u Mesdžidu-l -haramu), gdje o tome priča ljudima.
Ebu Bekr, r.a., reče: - Tako mi Allaha, ako je on to rekao, to je onda istina! I šta vam u tome ima biti čudno? Tako mi Allaha, on mene obavještava da mu u pojedinim momentima dana ili noći sa neba na Zemlju dolaze vijesti, i ja mu vjerujem, a to je još čudnije od onoga čemu se vi iščuđujete.
Zatim se Ebu Bekr, r.a., uputio Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., i kada je došao do njega rekao je: - Jesi li ti, o Allahov Vjerovjesniče, ovim ljudima pričao da si noćas putovao do Bejtu-l-makdisa?
- Jesam - rekao je (Vjerovjesnik).
On mu reče: - Opiši mi ga, o Allahov Vjerovjesniče, jer ja sam tamo putovao."
El-Hasan dalje veli da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:
"Pa mi se (Mesdžid) ponovo vratio i ja gledao u njega -, te ga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., opisivao Ebu Bekru, koji je na to odgovarao: - Istinu si rekao! Svjedočim da si ti Allahov poslanik."
I tako do kraja. Onda je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao Ebu Bekru, r.a.: "A ti si, o Ebu Bekre, Es-Siddik (Istinoljubivi, Iskreni, tačnije: onaj koji i riječima i djelom, odnosno svim svojim bićem potvrđuje istinu)."
Tog dana ga je prozvao Siddikom.
* * *
Ovo je kratak pregled predaja koje se navode u Sunnetu, koje potvrđuju Kur'an u vezi sa ovim izuzetnim događajem.
Ibn Ishak, prema onome što navodi Ibn Hišam, pokušao je da ukaže na mudrost u vezi sa ovim događajem te je prije navođenja hadisa o israu napravio uvod, u kojem, između ostalog, veli:
... - U njegovom, s.a.w.s., putovanju (israu) i onome što je o tome spominjao bilo je iskušenja i provjere, kao i jedan od pokazatelja Allahove vlasti i moći.
U tome ima pouke za ljude nepomućena uma, kao i upute, milosti i faktora stabilnosti za one koji vjeruju u Allaha, koji su iskreni i čvrsto uvjereni u (neposredno) Božije davanje.
Proputovao je s njim na način i onako kako je On htio, da bi mu od Svojih velikih znakova pokazao one koje je htio, tako da je vidio ono što je vidio od Njegovog (neposrednog) davanja i veličanstvene vlasti, te Njegove neograničene moći, kojom čini ono što On hoće.
Imam El-Busiri u svojoj mubarek Hemziji veli:
Odabranik kad je noću
Na Buraka uzjahao
Prođe zemljom, nebesima
Kabi kawsejn dostigao.
Međ' prvima on je prvi
Ispred svih je odmakao.
Poželjeti što se može
On je sve to postigao.
Po povratku, sa zahvalom
Ljudima je spominjao
Blagodati kojima je
Gospodar ga darivao
Svakog svoga oponenta
Dokazom je dočekao
Mnogi tada murtat posta
Što je dotad vjerovao
A onaj što otpad bješe
Taj je otpad i ostao.
Pojedini ljudi kad slušaju o ovom izvanrednom događaju, to kod njih ne prelazi granice njihovih vanjskih čula, te se upuštaju u formalističke rasprave oko toga:
- je li to (Vjerovjesnikovo, s.a.w.s., putovanje) bilo na na javi ili u snu,
- je li ono bilo i duhovno i tjelesno, ili samo duhovno,
- je li bilo noću, ili pak danju?
Sve su to pitanja oko kojih se podgrijava diskusija onog momenta kada vjera u ljudskim dušama izgubi svoju težinu.[5]
Drugi, pak, ljudi kada slušaju o ovom događaju, to prodire u dubine njihovih srdaca, pa se, prirodno, usredsređuju na njegov duboki smisao i njegovu vrhunsku duhovnost, uviđajući pritom da on u sebi sadrži smjernice koje se ne bi smjele prenebregavati.
U te smjernice spada:
1.
Allahov Poslanik, s.a.w.s., je bio završnica blistave serije odabranika koje je Uzvišeni Allah s vremena na vrijeme slao svijetu a koja je imala ulogu da upućuje na pravi put, da vodi ka Allahu, da vjernike uzdiže na stupnjeve svetačkog uspona i da, uz božansko vođenje, one koji su toga dostojni dovede do željenog savršenstva. Knjiga koja mu je, s.a.w.s., objavljena, to jest Kur'an, predstavlja završnu, najsavršeniju i dominirajuću Allahovu knjigu.
S obzirom da se Allahov Poslanik, s.a.w.s., okitio naravi najsavršenije Allahove knjige, on je, dakle, najsavršeniji Allahov poslanik, s.a.w.s. Otuda i potiče to da je on, s.a.w.s., bio predvodnik (imam) ostalim poslanicima (u namazu koji su obavili) u Bejtu-l -makdisu.
Pošto je on, s.a.w.s., bio najsavršeniji Allahov poslanik, stoga je i bio od bliskih najbliži Slavnom i Uzvišenom Allahu.
Proputovao je planete i nebesa, prošao cijeli kosmos i dospio tamo gdje nijedan čovjek nije dospio. Štaviše, gdje nije dospio ni (melek) Džibril, a.s. ''Salewatullahi we selamuhu 'alejhi'' je dospio do granice Dva luka (Kabi kewsejn) ili bliže.
Kao što smisao na koji upućuje događaj mi'radža, u vezi sa postojanjem pojedinih poslanika na pojedinim nebesima, te da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., ova nebesa jedno po jedno prolazio, pa tako i pojedine poslanike, dakle, kao što smisao na koji upućuje ovaj događaj ima prostorno značenje, on isto tako, čak još više, ima i duhovno značenje, tj. da je duhovnost Allahovog Poslanika, s.a.w.s., na svakoj od etapa njegovog duhovnog uspona prilikom njegovog putovanja kroz nebesa nailazila na pojedine poslanike, od Adema, a.s., na prvom nebu, pa dalje, da bi tako duhovno nadišla i Ibrahima, a.s., na sedmom nebu. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je, dakle, nadišao sve to, i cijeli kosmos, i dospio do Sidretu-l-muntehaâ, do krajnje sidre, do stabla kraja, a zatim i tamo gdje ne dospijeva ni bliski melek niti poslani vjerovjesnik do Kabi kawsejna ili još bliže, te vidio velike znakove svoga Gospodara.
Eto to je stupanj Allahovog Poslanika, s.a.w.s.!
Međutim, pojedini ljudi sa ovih veličanstvenih horizonata, uzvišenih nebesa i božanskih prostranstava žele da nas spuste u nizine, u diskusiju o israu i mi'radžu, o tome da li je to bilo u snu ili na javi, Bože me sačuvaj i zakloni! Takva diskusija ne ukazuje ni na što drugo do na slabost imana kod podozrivog diskutanta.
2.
Pored prethodnih smjernica, koje su date za to da nam ukažu na stupanj koji pripada Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., te da ga stoga još više cijenimo, volimo i slijedimo, u događau isra'â i mi'radža, kao vid božanske upute i davanja smjernica, sadržana je i etička simbolika, koja čvrstim vezama povezuje vjerozakon (din) i etiku.
Činjenica je da je etika, u sferi islama, neraskidivim vezama povezana sa vjerozakonom, iz kojeg ona potiče i proizilazi i na čijim temeljima se gradi, tako da je ona neodvojivi dio islamskog vjerozakona, a izvor i jednog i drugog je u božanskom, gospodnjem.
Pojedini ljudi u novije vrijeme etici žele odrediti neke druge izvore.
Neki idu za tim da je savjest ta koja čini osnove etike. Međutim, to je očita greška, s obzirom da se savjest izgrađuje i formira, a njena izgradnja i formiranje određuju njenu formu, pravce i stremljenja, koji su, opet, podložni prilagođavanju, shodno vremenu, kulturi, sredini i okruženju. Savjest se, isto kao i plagijati, može fabricirati i ona je, dakle, pogrešno mjerilo etike.
Neki, opet, osnove etike vide u općem interesu. Međutim, opći interes je dosta neodređen pojam, i svako onaj ko govori u ime općeg interesa, u stvari, govori o svojoj vlastitoj ideji, bez obzira na to da li je ta ideja ispravna ili neispravna. Ni opći interes, dakle, kao osnova etike ne predstavlja pouzdanu osnovu.
Neki, opet, osnove etike vide u ličnom interesu, odnosno užitku, odnosno koristi, a sve to je produkt evropskog, odnosno američkog, odnosno Zapadnog, nakon što je isti taj Zapad skrenuo sa pravog puta i otišao u nevjerstvo.
Što se tiče islamskog produkta, tačnije rečeno islamskobožanskog produkta, u njemu su mjerilo etike vjerski principi, koji su sadržani u kur'anskim ajetima i u (etičkim) vrlinama koje objavljuje Slavni i Uzvišeni Allah, vrlinama koje Kur'an određuje jasnim arapskim stilom, vrlinama o kojima događaj israâ i mi'radža govori u simboličkoj, vodičkoj, angažovanoj i efikasnoj formi, koju pojašnjava časni Sunnet, vrlinama koje Kur'an i Sunnet izgrađuju na osnovama čvrste i stabilne vjere (imana).
Pomenute vrline, u okviru teme israâ i mi'radža, predstavljaju (etički) životni plan zasnovan na vjeri u Allaha i Njegovog poslanika. Upravo taj plan mi, s Božijom pomoći, želimo pred staviti.
Nastavit će se, ako dragi Allah dadne...
[1] Kur’an, 19/57
[2] Kur’an, 17/60
[3] Ovo je druga predaja (hadisa), koja potvđuje prethodnu a koju mi namjerno navodimo zbog onoga o čemu će biti govora u vezi sa ovom temom.
[4] Kur’an, 2/275
[5] (Pjesnik Ahmed) Ševki - Allah mu se smilovao - u svojoj kasidi, u kojoj oponira imami El-Busiriju, izriće sljedeće lijepe stihove:
O najčišći likom, mnogi se zbunio
Da l' si isra dušom il' t'jelom činio
S oboje si, čistô, kud god si jezdio
Duhovnošću, svijetlom i sjajem zračio
Od dobrote Svoje Bog ti podario
Oduvjek je bilo što god On je htio
Što se vidjet' ne da, ti si redom krio
Kako si za nebom nebo prelazio
Nûn je prostor svaki svjetlom omeđio
Ti si svjetla tačka što ga nadvisio
Ljepota mu ti si, - ti je i motrio
Ruka si, zrcalo, - ti se zrcalio
U Zabranu svetom On te ugostio
Gdje visoki niko nije privirio
Tron, Lotos, Stubove, ti si nadvisio
I nivo do kog te Duh Vjerni pratio
Ispod Trona svaki poslanik je bio
Niko izun nema gdje si ti stupio.