Mala zbirka znanja i pouka II dio

Kategorija

 Bismillahirrahmanirrahim,

Pod pojmom stjecanja znanja podrazumijevaju se sva znanja koja su korisna i potrebna čovjeku u njegovom svakidašnjem životu i samoodržavanju.

Znanje i pouke možemo podijeliti u dvije glavne skupine:

1.   Egzestencijalna znanja, ili znanja pomoću kojih stjećemo životnu opskrbu (razna inelektualna i manuelna znanja i vještine u sferi materijalne proizvodnje, te raznih prirodnih znanosti, pomoću kojih upoznajemo svijet i njegove tajne)

2.   Duhovna moralna (ili vjerska) znanja, pomoću kojih saznajemo i do nepokolebljivog uvjerenja dolazimo, o postojanju Stvoritelja i Gospodara svjetova i svega što na njima postoji

Zatim saznajemo svrsihodnost našeg postojanja, tj. kako i s kakvim ciljem smo – kao ljudska stvorenja – dospjeli na planetu Zemlju, čijom moći, voljom i htijenjem se to desilo.

Mogli bi i tako kazati, da je svrha stjecanja znanja i u tome da bismo mogli pravilno razumijevati vjeru. Jer bez vjerskog znanja ne bismo znali živjeti i ponašati se po islamskim normama i pravilima koje nam je odredio i ozakonio naš Stvoritelj i Gospodar. Radi toga, problemu stjecanja znanja trebamo posvetiti najveću moguću pažnju i neumoran trud, čemu je ovo skromno štivo namijenjeno, s ciljem podsticanja traženja i stjecanja znanja, naročito u izučavanju Kur’ana i Hadisa, potom čitanju i izučavanju raznih drugih naučnih djela, kako sa vjerskom tematikom, tako i sa tematikom raznih prirodnih i egzaktnih znanosti, koje nam otkrivaju moć i tajne Allahovog, dž.š., stvaranja i ustrojstva raznih zakonitosti koje rezultiraju nastankom života na Zemlji, a možda slično tome i na kosmičkim tijelima ili planetama, kojih ima milijarde ili gotovo neizbrojivo, pa i o tome treba čitati i pomno izučavati, jer su mnogi ljudi, baveći se određenim prirodnim znanostima (biologija, botanika, zoologija, astronomija, medicina i dr.), došli do nepokolebljivog uvjerenja o postojanju Stvoritelja i Ustrojitelja svih svjetova i svega što na njemu postoji.

I kao na početku, tako i sada, opet ćemo započeti sa mubarek riječima Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji o znanju kaže slijedeće:

“Učiti je farz (stroga dužnost) svakog muslimana i muslimanke”. (Ko bude nemaran i nezainterosovan u stjecanju znanja, bit će na velikom gubitku na oba svijeta.)

“Sve ima svoj put – put u Džennet je znanje.” Neki učevni ljudi su kazali, da je znanje najljepši nakit na Zemlji, i ako je sticano u ime Allaha, dž.š., onda će nam biti sudrug i na budućem svijetu.

Kada je ovo Poslanik, a.s., kazao, onda je prvenstveno mislio na svrsishodno znanje tj. znanje koje je čovjeku potrebno u životu i radu, kao npr. znanje o obavljanju raznih vjerskih dužnosti, sticanju halal zarade, samozaštite od mnogih neprijatelja islama i od raznih drugih opasnosti.

Ugled znanja nije ni za koga tajna, jer je ono privilegija isključivo čovjeka, pošto sva druga svojstva (hrabrost, snagu, osjećajnost, nagone i dr.) imaju, pored čovjeka, i sva druga živa stvorenja.

Pegajmber, s.a.v.s., je govorio:

“Neka mi  Allah, dž.š., ne blagoslovi dan u kojem ne naučim ništa.”

“Ko uči ne umire!” (Besmrtni su oni koji su u ime Allaha, dž.š., tragali za znanjem i bavili se naukom, od čega su i drugi imali korist).

Razmišljanje je odlika pametnih ljudi:

“To je, doista, pouka za one koji su pametni.” (39:21)

Razmišljanje i izučavanje (raznih znanosti) dovodi i dovelo je čovjeka do velikih rezultata i saznanja, i prokrčilo mu put i do samih nebeskih sfera. Zato je Božiji Poslanik, s.a.v.s., razmišljanje označio najvećim stupnjem ibadeta, i o tome rekao slijedeće:

“Nema ibadeta kao što je razmišljanje, jer ga ono mora dovesti do saznanja i spoznaje vječne Istine – Boga, dž.š. A kada do te spoznaje čovjek dođe, zagarantovan mu je put ka Stvoritelju.” (Lokman)

“Razmišljanje čovjeka o nečem, o nekoj pojavi, zakonitosti i sl. neminovno će uroditi shvatanjem i razumijevanjem te pojave ili zakonitosti, bilo da će to pojmiti svojim umom ili osjetilom srca svog. A kada to čovjek shvati – dovest će ga do saznanja onog čemu teži i što pobuđuje njegovu radoznalost. A kada čovjek dođe do saznanja, postupanje po njemu smatrat će logičnom i normalnom dužnosti koju ni pod kakvim okolnostima neće zanemarivati.”

O neophodnosti i nezamjenjivosti znanja za bilo šta drugo na ovom svijetu dokazuje i to, što je znanjem Allah, dž.š., nagradio i odlikovao prvog čovjeka  na Zemlji, Adema, a.s., poučivši ga čak i onim stvarima koje ni meleki nisu znali, odnosno poučivši ga svemu onome što čovjek treba da zna i što će mu trebati radi njegova snalaženja i egzistiranja na Zemlji, i riješavanje veoma teških i komplikovanih problema i zadataka, koji proistjeću iz njegove namjesničke dužnosti, koju mu  je njegov Stvoritelj i Gospodar povjerio, da u Njegovo ime njome upravlja, izgrađuje i svrsishodno koristi njena bogatstva i nimete, koju je Allah, dž.š., pripremio, još prije nego ga je na Zemlju doveo, a potom i ostalo čovječanstvo i razna druga stvorenja koja se također koriste tim Allahovim nimetima.

Ugled znanja je i u tome što je to put bogobojaznosti, čime se stječe i zaslužuje čast i ugled kod Allaha, dž.š., i vječna, trajna sreća.

Stjecanje znanja: promatranjem, razmišljanjem, izučavanjem i uzimanjem pouka iz cjelokupne prirode koja nas okružuje, i na nebu i na Zemlji, spada u najveće domete ibadeta i putu koji vodi istinskoj spoznaji Stvoritelja i Gospodara svjetova Allaha, dž.š.. Zato je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

“Promatrati, razmišljati i pouke uzimati jedan sahat bolje je od jednogodišnjeg ibadeta”.

O veličini i značaju učenja i razmišljanja bile su i prve riječi Allaha, dž.š., u Kur’anu:

“Čitaj! Počinjući imenom Gospodara koji je sve stvorio, koji je stvorio čovjeka od ugruška krvi (mikroskopski sičušnog i bezobličnog embrija). Čitaj, plemenit je tvoj Gospodar, koji je naučio čovjeka peru i pisanju. Naučio je čovjeka onome što nije znao…” (96:1-5) (Odnosno: “Uči i poučavaj u ime Gospodara tvog koji je sve stvorio…).

“Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne može da izmijeni Riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.” (18:27)

“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili i koji strast svoju slijedi, i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (18:28)

Pridržavati se i postupati po navedenim riječima Allaha, dž.š., je stroga dužnost, a nepridržavati se spada u najteže grijehe i neposlušnost svome Gospodaru.

Muhammed, a.s., govorio je: “Vjera čovjekova je njegov razum. Nema vjere onaj koji nema razuma.” (Moglo bi se i ovo reći: čovjek čiste i zdrave pameti ne može biti bez vjere, jer ga je razum njegov, uz Allahovu pomoć, vodi ka poimanju vjere).

“Oni koji svjedoče da nema boga osim Allaha, dž.š., – oni su učevni.”

“Allah svjedoči da nema boga osim Njega, i meleki i učevni to svjedoče.” (3:18)

“Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga Istina, i da vodi na put Silnog i Hvaljenog.” (34:6)

Znanjem je Allah, dž.š., odlikovao Adema, a.s., naredivši melekima da mu sedždu – poklon učine.”

“Učevni ljudi produžavaju misiju Božijih poslanika. (Zato se prema njima treba odnositi sa dužnom pažnjom i poštovanjem).

Ili, “Poštujte one koji imaju znanje, učenjaci su nasljednici  Božijih poslanika”.

“Slijedite one kojima je dato znanje, jer oni su svjetiljke ovog svijeta i putokazi ka budućem svijetu”

“Učenjaci su borci na Allahovom putu.”

“Učenjaci i borci na Allahovom putu su najbliži Allahovim poslanicima”.

“Stičite znanje jer vam ono pomaže da razlikujeto dobro od zla  i istinu od neistine. Ono vam osvjetljava put koji vodi Džennetu. Ono vam je prijatelj u pustinji ili bespuću, drug u samoći, vodič u sreći, pomagač u nevolji. Znanje je ukras ili nakit medju prijateljima, a bedem protiv neprijatelja, silnika i varvara.”

“Učen čovjek je vrijedniji i jači protiv tiranije nego hiljadu pobožnjaka bez znanja.”

“Učen čovjek je vrijedniji od golog pobožnjaka za sedamdeset stepeni”.

“Uči, jer znanje je ukras njegovog vlasnika (kao što je ruža ukras njenog stabla), - ono je prednost i simbol svega pohvaljenog…, ono je vodič putevima upute. Ono je štit od moralnog posrtanja i spas od svih nesreća.”

“Jedan pobožan fakih (islamski pravnik), opasniji je za šejtana  (i za sva zločudna stvorenja) nego hiljadu bogomoljaca. Bez znanja se je nemoguće suprotstaviti zabranama – haramima.”

“Međusobno se podučavajte u znanju (i ne budite u tome škrti niti iz zlobe jedan drugom zavidni). Traženje znanja je ibadet. Njegovo obnavljanje je zikir (slavljenje Allaha, dž.š.). Traganje za znanjem je borba na Božijem putu. Znanju druge poučavati je sadaka. Širiti  znanje je približavati se Bogu, dž.š., znanjem se oživljava i opskrubljuje srce – bez čega je srce “umrtvljeno” ili “nehajno”. Znanje vodi čovjeka trajnoj sreći na oba svijeta. Razmišljanje o znanosti se odužujimo roditeljima, rodbini i onima koji nas podučavaju, znanjem razlučujemo dobro od zla i istinu od neistine, znanje je vodić u životu, a za znanjem slijedi rad, u vezi čega je Poslanik, a.s., rekao: “Učite, ali znajte, Boga mi, - nećete biti nagrađeni samo gomilanjem znanja, dok ne budete radili, dok ne budete stečeno znanje pretvarali u djela i praksu.”

Sufijan, r.a., prenosi da je Omer Ibn El-Hatab – neka je Allah, dž.š., s njim zadovoljan upitao Ka’ba : “Ko su učeni?” On je odgovorio: “Učeni su oni koji rade prema onome što naučavaju”. A na Omerovo pitanje šta je istrglo znanje iz srdaca učenjaka, Ka’b je odgovorio: “Lakomislenost” – koja će prema jednom hadisu dovesti muslimane do velikih patnji i nevolja, a što se već od poodavno primjećuje među muslimanima cijeloga svijeta. Nekom prilikom je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Ne pitajte me o zlu, već me pitajte o dobru.” Ovo je Allahov Poslanik ponovio tri puta, a zatim dodao: “Zapamtite dobro, zlo zla su, zaista, zli učenjaci (a takvih u ovoj našoj eri ima više nego ikada ranije), dobro dobra su, zaista, dobri učenjaci”!