Muharremska predavanja 1431./2009. godine: Drugi dan

Kategorija

 

Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillahi Rabbil alemin
Vessalatu vesselamu ala sejjidina Muhammedin ve ala Alihi ve sahbihi edžmein.
 
Dragome Bogu po hiljadu puta hvala, u drugom smo danu svetog mjeseca muharrema, jednog od četiri posebno sveta mjeseca, shodno Božijoj odredbi. Da se podsjetimo, osim mjeseca muharrema posebno su sveti i blagoslovljeni mjeseci: redžep, zul kade i zul hidže.
Ove godine podudarilo se za kratko vrijeme nekoliko izuzetno bitnih događaja: uoči četvrtka nastupila je Nova hidžretska godina, analogno, otpočeo je i mjesec muharrem, nastalo je deset dana Matema, sjećanje na svirepi zločin nad hazreti Huseinom i drugim članovima porodice hazreti Muhammeda, alejhisselam – Ehli Bejt; u četvrtak je bila godišnjica preseljenja hazreti Mevlane Dželaluddina Rumija (Šebi Arus), a sutradan je bila Džuma, poseban dan za muslimane u sedmici.
S Božijom ćemo se pomoći nastaviti družiti ovih deset dana, koliko nam to obaveze dozvole, a uz druženje s mudrostima hazreti Šejhi Ekbera Ibn Arebija, pozivajući se na komentar hazreti šejha Mulla Hasana Kurdija.
Prošli put smo govorili o obaveznosti slijeđenja hazreti Muhammeda, alejhisselam. Bez ljubavi prema hazreti Pejgamberu, alejhisselam, nemoguće se približiti uzvišenom Allahu. Rekli smo da je uslov ostvarenja takve ljubavi uzdizanje nad životinjkim osobinama neodgojene duše a kićenje najljepšim osobinama, odrazima Lijepih Imena i Atributa uzvišenog Allaha. O tome nam govori naredna hazreti Šejhi Ekberova mudrost:
 
مَنْ لَمْ يَتَّصِفْ بِالصِّفاتِ الرُّوحَانِيَّةِ لَمْ يُنَقَّلْ عَنِ الْمَرْتَبَةِ الْحَيْوَانِيَّةِ.
Ko se ne okiti duhovnim osobinama, neće biti uzdignut od životinjskog stepena.
 
Duhovne osobine su bogobojaznost (takvaluk), darežljivost, pokornost i sl., a životinjske osobine su škrtost, mržnja, robovanje ovome svijetu i sl. Svaka ova, i sve druge osobine, nalaze se u čovjeku, u čovjekovoj duši. Ne može se zadobiti druga, uzvišenija, osobina dok se osoba ne riješi njoj nasuprotne osobine. Kako se kaže u poslovici: „Lijek je u onome što je suprotno od uzroka bolesti“, kao što je, naprimjer, lijek za nahladu toplota, lijek za škrtost je darežljivost, llijek za zavisnost od ovoga svijeta vezanje srcem za Drugi, vječni svijet, lijek za srdžbu je blagost i njeno obuzdavanje.
Ovo je lahko reći, ali je veoma teško ovome se posvetiti, svakoj disciplini se posvetiti pojedinačno, dok je se čovjek ne riješi, a šejh Kurdi kaže da je teško bilo posvetiti se duhovnim disciplinama i u njegovom vremenu (XVIII/XIX stoljeće), pa kako je tek danas?! Stoga se preporučuju dva puta: jedna je čišćenje duše (tezkije-i nefs), a drugi je glačanje srca (tasfije-i kalb).
Čišćenje duše predstavlja oslobađanje od fizičkih, osjetilnih, oblika duševnih bolesti, onih koje se mogu primijetiti na čovjeku, manifestnih (tedžrîd suverî), a potom se prelazi na glačanje srca što predstavlja odvajanje nutrine od ljubavi prema bilo čemu osim prema uzvišenom Allahu (tefrîd bâtinî).
Shodno uzorku po kojem je stvoren, čovjekova duša sadrži u sebi četiri grupe osobina: zvjerske (seb'ijja), životinjske (behîmijja), šejtanske (šejtânîjja) i gospodske (rabbânîjja).
Kada se osoba uzdigne nad većinom svih loših osobina (zvjerskih, životinjskh i šejtanskih), onda se posveti oslobađanju svoje nutrine od ljubavi prema bilo čemu drugome pored hazreti Pejgambera, alejhisselam, i uzvišenog Allaha.
Kada uznapreduje i u tome, obaveza joj je u potpunosti se koncentrirati na oslobađanje i od svih preostalih griješnih osobina, a posvetiti se kićenju odrazima Božijih Atributa. Drugim riječima, tada dolazi u stanje gubljenja svojih osobina a ugrađivanje božanski pohvalnih osobina. O tome nam govori naredna hazreti Šejhi Ekberova mudrost.