Muharremska predavanja 2003. (Treći dan)

Kategorija

 Načini razgovaranja s Bogom dragim, liječenja svoje duše i stjecanja Allahove milosti na Ovome svijetu, kako bismo bili obradovani na Drugome svijetu (Ahiretu), mnogi su. Teško bi bilo, skoro nemoguće, i u jednome enciklopedijskome djelu pobrojati sve vidove odnosa s Bogom, sva učenja (pažljiva čitanja) Kur'ana, činjenjazikra (spominjanja Allaha uzvišenoga zazivanjem) i učenja dòvâ (upućivanja molbi uzvišenome Gospodaru).

           Kur'an je najbolji lijek za sve bolesti, kako duševne tako i fizičke. Ipak, ne znači to da automatski učenjem Kur'ana čovjek postaje izliječen. Razlozi ovome su brojni. Prije svega, Kur'an nije knjiga čarolije čijim čitanjem nepoznata snaga izlazi u svijet i trenutno čini promjene. Kur'an je Allahova Knjiga, neka vrsta dnevnika o Allahu. Da bismo Allaha bolje, potpunije, spoznali i da bismo se, time, izliječili, dnevnik trebamo pažljivo i često listati, čitati ga i o njemu razmišljati.

            Također, Kur'an je, iz Allahove mudrosti, objavljeni Allahov govor, zabilježen na Ovome svijetu arapskim jezikom. Stoga je nužno naučiti arapska slova (harfove). Nakon toga, čovjek se mora potruditi naučiti i pravila učenja Kur'ana (tedžvid), iz istoga razloga. U Kur'anu se veli:

"I Kur'an pravilno uči!"

(73:4)

            Pravilnim učenjem Kur'ana ispunjavamo jedan od Allahovih propisa (iskazan u gornjemu ajetu) i dosežemo stupanj izvježbanosti koja nam omogućava da sâmi svojim jezikom izgovaramo Allahove Riječi. Tada smo spremni osjetiti kur'anski lijek:

"A od Kur'ana spuštamo ono što je lijek i milost vjernicima, a nasilnicima on samo propast uvećava."

(17:82)

            U mnogo knjigâ zabilježen je veliki broj hadisâ koji govore o konkretnome djelovanju pojedinih surâ ili nekih njihovih ajetâ. Tako za suru Krava (druga kur'anska sura, el-Bekara), Muhammed, alejhisselam, kaže:

 

"Ne činite vaše domove grebljima, uistinu šejtan (đavo) bježi iz doma u kojemu se uči sura Krava (el-Bekara)."

(hadis prenosi Ebu Hurejre, a bilježe Muslim, Nesai i Tirmizi)

 

"Sura Krava najviši je vrh Kur'ana i njegov vrhunac. Sa svakim njenim ajetom silazi 80 melekâ. 'Allāhu lā ilāhe illā Huvel-Hajjul Kajjūm' (Ajetul Kursija) izvađena je ispod Prijestolja (Arša). S njom (po drugoj predaji sa kur'anskim surama Krava i Jāsīn) doseže se srce Kur'ana, kojagod ga osoba uči bit će joj oprošteno."

 (hadis prenosi Makil ibn Jesar, a bilježi Ahmed; verziju u kojoj se spominje i sura Jāsīn bilježe  Ebu Davud, Nesai i Ibn Madže)

 

"Jednom Džibril (Gabriel), alejhisselam, sjeđaše s Vjeronavjestiteljom (Muhammedom), alejhisselam, kad (Muhammed, alejhisselam) začu škripanje iznad sebe. (Džibril, alejhisselam) podiže glavu i reče: 'Ovo su jedna od vrátâ neba; otvoriše se, a nikada do danans nisu se otvorila.' S njih se spusti melek. (Džibril, alejhisselam) reče: 'Ovo se jedan melek spustio na Zemlju, nikada do danas nije se spustio.' (Taj melek) nazva selam i reče: 'Muštuluk tražim (raduj se) zbog dva podarena svjetla koja nijednome vjeronavjestitelju prije tebe nisu data: kur'anska sura Otvaranje (Fatiha) i  završni (ajeti) sure Krava (el-Bekara). Nijedan harf (slovo) u njima neće biti proučen a da se to (proučeno) podari (učaću).' "

(hadis prenosi Ibn Abbas, a bilježe Muslim, Nesai i Hakim)

 

Esid ibn Hudajr reče Muhammedu, alejhisselam: "Allahov Poslaniče, kada sam jedne noći učio suru Krava (el-Bekara), čuh lomljavu iza sebe pa  pomislih da se to moj konj oslobodio." Na to, Allahov Poslanik, alejhiselam, reče: "Pričaj dalje, Ebu Atik!" "Okrenuh se, kad ono nešto kao svjetiljka spuštena između  neba i Zemlje." Allahov Poslanik, alejhisselam, reče: "Govori dalje, Ebu Atik!" "Allahov Poslaniče, ne mogah više nastaviti." Na to reče Allahov Poslanik: "To su bili meleci koji silaze kada se uči sura Krava (el-Bekara). A ti, da si nastavio gledati vidjeo bi mnoga čuda."

(hadis prenosi Esid ibn Hudajr, a bilježi Ibn Hibban; drugu verziju prenosi Ebu Seid, a bilježe Buharija i Muslim)

 

Reče Allahov Poslanik, alejhisselam: "Ebu Munzire, znaš li koji je ajet u toj Allahovoj Knjizi kod tebe (u Kur'anu) najveći?" Rekoh: "Allah i Njegov Poslanik to znaju!" "Ebu Munzire, znaš li koji je ajet u toj Allahovoj Knjizi kod tebe najveći?" Rekoh: "Allah, nema božanstva osim Njega, Živoga, Samostojnoga (Allāhu lā ilāhe illā Huvel Hajjul Kajjūm - Ajetul Kursija)." (Muhammed, alejhisselam) udari po mojim grudima i reče: "Da ti spoznaja lahko dolazi!"

(hadis prenosi Ubejj ibn Kab, a bilježe Muslim i Ebu Davud)

 

O kur'anskoj suri Vlast (el-Mulk), Muhammed, alejhisselam, kaže:

 

"Stvarno u Kur'anu postoji sura (poglavlje) od trideset ajetâ, koja zagovor čini za učaća sve dok mu ne bude oprošteno. To je (sura): Slavljen neka je Onaj u čijoj Ruci je vlast (Tebārekellezī bijedihil Mulku - sura Vlast, el-Mulk)."

(hadis prenosi Ebu Hurejre a bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ibn Hibban i Hakim)

 

            S druge strane, da bi se činio zikr (spominjao Allah zazivanjem), osoba mora biti upoznata sa što pravilnijim izgovorom arapskih riječi ali također mora poznavati za šta se koji, od Muhammeda, alejhisselam, preporučeni, zikr uči, koliko puta i šta te riječi koje izgovara znače.

            Allah uzvišeni mnogo uzdiže važnost zikira. U Kur'anu se kaže:

"Vi koji vjerujete, mnogo zikir činite Allahu, i slavite Ga jutrom i noću!"

(33:41, 42)

            Cilj koncentriranja na činjenje zikra nije opipavanje "mistične energije" već sprijateljivanje s Allahom uzvišenim. Postignemo li da nam Uzvišeni bude prijatelj, svaku stvar koju u životu radimo Allah će nam izravno opisati i predstaviti u pravome svijetlu. Zato se u Kur'anu kaže:

"Pa Mi zikr činite i Ja ću vas zikr činiti, i zahvaljujte Mi a ne budite nevjernici!"

(2:152)

Konačno, činjenje zikra pomaže nam i na Ahiretu (Drugome svijetu) jer dragi Bog onima koji zikr čine obećava oprost i nagradu:

"...i onim muškarcima koji mnogo Allaha zikr čine, i onim ženama koje zikr čine, Allah je oprost i nagradu veliku pripremio."

(33:35)

            O zikru, Muhammed, alejhisselam, kaže:

"Najbolji zikr je 'Nema božanstva osim Allaha' (Lā ilāhe illāllāh), a najbolja dova je 'Hvala Allahu' (Elhamdu lillah).

(hadis prenosi Džabir, a bilježe Trmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed ibn Hanbel i Hakim)

 

"Zikr je vredniji od sadake (dijeljenja imetka)."

(hadis prenosi Ebu Hurejre, a bilježi Ebuš-Šejh)

 

"Ko kaže u jednome danu stotinu puta: 'Nema božanstva osim Allaha jedinoga, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i Njemu pripada zahvala, i On je moćan svaku stvar uraditi' (Lā ilāhe illāllāhu vahdehū, lā šerīke leh, lehul mulku ve lehul hamdu, ve Huve alā kulli šejin kadīr), kao da je deset robova oslobodio, upisuje mu se stotinu dobrih djelâ a briše mu se stotinu loših djelâ; to mu je (i) brana od šejtana (đavla) toga dana sve dok ne omrkne. I niko ne može nešto vrednije uraditi izuzev da to izgovori više puta. A ko kaže u jednome danu stotinu puta: 'Slavljen je Allah Njegovom hvalom' (Subhānallāhi ve bi hamdihī), grijesi mu se brišu makar ih bilo kao morske pjene."

(hadis prenosi Ebu Hurejre, a bilježe Buharija, Muslim i Tirmizi)

 

            Dova, opet, dolazi nekako uvijek na kraju ali ne kao nešto namanje bitno već kao, što bi se kod nas reklo, "šlag na tortu". Dova je najjasniji odraz čovjekova stanja. Upućivanjem molbi dragome Bogu, čovjek otvara svoju dušu, iskazuje svoje misli i povjerava se Allahu jedinome.

            Nekada osoba bude u takvome stanju da misli da je dovoljno što Allah dragi sve stvara pa tako ne treba još i "biti bezobrazan" pa od Allaha tražiti nešto više. Nije ovo pogrešno već takvo zna biti stanje osobe koja putuje ka Allahu. Ono prođe.

            Osobe u jednome drugome duhovnome stanju žele se Allahu maksimalno približiti pa dove Allahu dragome upućuju isključivo čineći sedždu. I ovo je, za osobe u tome specifičnome stanju, normalno ali treba paziti jer to može preći u naviku pa osoba, poslije, može potpuno prestati činiti dove podizanjem ruku a ne osjetiti da je to sada već pitanje "duhovne lijenosti".

            O dovi, Allah veli:

"Gospodar vaš reče: 'Dovu Mi činite, odgovorit ću vam. Oni koji se ohole pa Mi ne čine ibadet(bogoslužje) ući će u Džehennem (Pakao) poniženi!' "

(40:59)

            Nikada ne treba gubiti nadu, Allah će uvijek odgovoriti na dovu. On je uvijek "blizu":

"A kada te upitaju robovi Moji za Mene, pa Ja sam blizu. Odgovaram na dovu onoga koji dovu čini kada Me zaziva. Pa neka Mi odgovore i u Mene neka vjeruju ne bi li bili upućeni."

(2:186)

Da nas sve Allah dragi osnaži i maksimalno približi Sebi! Amin!