11 Dec 2013

Posjećivanje turbeta između dozvoljenog i zabranjenog

Objavio: znaci
Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

Posjećivanje turbeta je tema o kojoj se često vodi žučna rasprava između onih koji takav čin odobravaju i smatraju pohvalnim i korisnim i onih koji u tome vide novotariju u vjeri i put koji vodi širku kao najvećem i neoprostivom grijehu. Nema sumnje da u vezi s posjećivanjem turbeta postoji ružnih stvari kojih bi se svaki musliman trebao čuvati, ali bi se, takođe, trebalo čuvati i osuđivanja svake posjete turbetima dobrih i pobožnih ljudi i teških optužbi na račun muslimana koji to čine. Upravo takav pristup koji predstavlja sredinu između dvije krajnosti – dozvoljavanja svega i svačega i potpunog zabranjivanja – jeste stav velikog broja muslimanskih učenjaka čije ćemo stavove spomenuti u ovom tekstu. Ova tema sadrži još nekoliko bitnih pitanja, kao što su tevessul (približavanje Allahu preko nekoga ili nečega što Allah voli), tebberuk (traženje blagoslova kroz Allahu draga mjesta, ljude ili stvari) traženje zagovora (istišfa'), gradnja turbeta na kaburovima evlija i šehida, o kojima ćemo nešto više pisati drugom prilikom, ako Bog da. Ovom prilikom ćemo spomenuti stavove poznatih učenjaka koji odobravaju posjećivanje turbeta i kaburova dobrih ljudi, s obzirom da se o ovoj temi uglavnom piše u kontekstu harama i širka i navode se samo stavovi onih koji zabranjuju posjete turbetima.


 

Posjeta Poslanikovog, s.a.v.s., mezara je jedan od najvrjednijih ibadeta


 

Prije nego kažemo bila šta o posjećivanju kaburova evlija i učenjaka, kazat ćemo nekoliko riječi o posjećivanju kabura onoga čijom zaslugom i uputom su dobri postali dobrima, onoga bez čijeg slijeđenja se niko ne može približiti Uzvišenom i dobiti Njegove počasti, onoga koji je svom ummetu poput Sunca koje im daje svjetlost i toplotu. Svi darovi, počasti i savršenstva koja možemo naći kod odabranih vjernika samo su mali dio onoga čime ga je Gospodar počastio. Zbog toga je posjeta Poslanikovom, s.a.v.s., mezaru jedan od najvrjednijih ibadeta, kako su to kazali brojni učenjaci. Imam EN-Nevevi u svom poznatom djelu „El-Ezkar“, u poglavlju pod naslovom „Posjećivanje kabura Allahovog poslanika, s.a.v.s., i prigodni zikrovi“, kaže:“ Svako onaj koji obavlja hadždž trebao bi posjetiti Allahovog poslanika, s.a.v.s., svejedno da li mu to bilo usput ili ne, jer se posjeta Poslaniku, s.a.v.s., ubraja među najvažnije ibadete, najkorisnija djela i najvrjednije poslove.“ Nakon toga, detaljno opisuje način posjete Allahovom poslaniku, s.a.v.s., i dvojici njegovih drugova, Ebu Bekru i Omeru, neka je Allah zadovoljan njima, i zatim kaže:“ Onda će se vratiti na ono mjesto na kojem je prvo stajao, naspram lica Allahovog poslanika, s.a.v.s., pa će činiti tevessul njime za sebe i tražiti njegov zagovor kod Gospodara, neka je slavljen i uzvišen, i učiti dovu za sebe, svoje roditelje, drugove, prijatelje, onoga koji mu je učinio neko dobro i ostale muslimane.“ Zatim Imam EN-Nevevi spominje jednu dirljivu predaju koju vrijedi spomenuti:

„Od 'Utbija se prenosi da je rekao: Sjedio sam kod kabura Allahovog poslanika, s.a.v.s., pa je došao neki beduin i rekao: ES-Selamu alejke, Allahov poslaniče. Čuo sam riječi Uzvišenog Allaha koji kaže:“ A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.“ Došao sam ti tražeći oprosta za svoje grijehe i tražeći tvoje zagovorništvo kod mog Gospodara. Onda je rekao (stihove):

O najbolji čije je kosti zemlja prekrila

Pa od njih zamirisaše doline i brda

Život dajem za kabur koji nastanjuješ

U njemu je čednost, dobrota i plemenitost

(Ovi stihovi se ispisani na stubu pokraj Poslanikovog, s.a.v.s., mezara)

'Utbi dalje pripovijeda: Rekao je to i otišao, a mene savlada san i vidjeh Allahovog poslanika, s.a.v.s., koji mi reče:“'Utbi, stigni beduina i obraduj ga da mu je Allah oprostio.“ (El-Ezkar, 336) Ovu predaju spominje i Hafiz Ibn Kesir u svom tefsiru (4/140) i kaže da je prenosi skupina učenjaka.

Poznate su i predaje o Bilalu, r.a., kada je došao iz Šama da posjeti kabur Allahovog poslanika, s.a.v.s. Takođe, bilježi se da je Ebu Ejjub El-Ensari, r.a, došao posjetiti kabur Poslanika, s.a.v.s., i da je stavio glavu na kamen tj. nišan. ( Predaju bilježe El-Hakim, Ahmed i drugi. El-Hakim kaže da je sahih prema uslovima Buharije i Muslima i s njim se složio Imam EZ-Zehebi)

Ibn Hadžer El-Askalani u svom komentaru Buharijine zbirke hadise spominje sljedeću predaju:“Prenosi Ibn Ebi Šejbe vjerodostojnim senedom od Malika ED-Dar(ij)a, koji je bio Omerov rizničar, da je rekao: Ljude je snašla suša za vrijeme Omera pa je došao neki čovjek kaburu Poslanika, s.a.v.s., i rekao: Allahov poslaniče, zatraži kišu svom ummetu, jer će pomrijeti. Allahov poslanik, s.a.v.s., mu je došao u snu i rekao:“ Otiđi Omeru“. Sejf u El-Futuhu prenosi da je čovjek koji je vidio pomenuti san Bilal bin El-Haris El-Mizeni, jedan od ashaba.“ (Fethul-Bari, 2/496)

Stavovi poznatih učenjaka o posjeti kaburovima učenjaka i evlija

Ibn Abidin, poznati hanefijski učenjak, u poglavlju „ O posjećivanju kaburova“ kaže:“ Što se tiče evlija, oni imaju različite stepene bliskosti kod Uzvišenog Allaha i posjetioci od njih imaju koristi spram njihovih spoznaja i duhovnih stanja. Rekao je Ibn Hadžer u svojim fetvama: Nemoj to (posjećivanje kabura evlija) ostavljati zbog novotarija i ružnih stvari koje se dešavaju kod njih, kao što je miješanje muškaraca i žena i slično, jer se dobra djela ne ostavljaju zbog takvih stvari, već je obaveza čovjeka da ih čini uz ukazivanje na novotarije ili njihovo uklanjanje, ukoliko je to moguće.“ (Reddul-muhtar, 3/150)

Mulla Ali El-Kari, takođe jedan od velikih hanefijskih alima, u predgovoru svog djela „Mirkatul-mefatih“ spominje riječi Imama El-Džezerija, velikog autoriteta u nauci o kiraetima, koji kaže:“ Posjetio sam njegov kabur (Imama Muslima) u Nejsaburu i pročitao sam kod njegovog kabura dio njegovog Sahiha s nijetom traženja blagoslova, pa sam osjetio tragove blagoslova i nadu uslišavanja u njegovom turbetu.“ (Mirkatul-mefatih, 1/64)

Imam Ibnul-Dževzi, poznati učenjak hanbelijskog mezheba, u svom djelu „Sifetus-safve“ spominje biografiju Ma'rufa El-Kerhija i kaže:“Njegov kabur je poznat u Bagdadu i kod njega se traži blagoslov. Ibrahim El-Harbi je govorio: Ma'rufov kabur je oprobani lijek.“ (Sifetus-safve, 1/401) Bitno je napomenuti da je Ibrahim El-Harbi bio veliki učenjak koji je učio od Imama Ahmeda.

Autoritet Islama, Imam Ebu Hamid El-Gazali, kaže:“ U to (putovanje radi ibadeta) spada posjeta kaburovima vjerovjesnika, neka je na njih selam, i posjeta kaburovima ashaba, tabi'ina, ostalih učenjaka i evlija. Svako onaj u čijem se viđenju traži blagoslov za vrijeme njegova života, posjetom njemu nakon njegove smrti se postiže blagoslov.“ (Ihja, 2/246)

Imam EN-Nevevi ističe da je preovladavajući stav učenjaka šafijskog mezheba da posjećivanje kaburova evlija nije zabranjeno (haram) niti pokuđeno (mekruh): „ Postoje različita mišljenja učenjaka oko putovanja radi posjete nekim drugim mjestima mimo ove tri džamije, kao što je posjeta kaburovima evlija, odabranim mjestima i slično. Šejh Ebu Muhammed El-Džuvejni, jedan od naših učenjaka, smatra da je to haram i taj stav preferira Kadi 'Ijad. Ispravno mišljenje kod naših učenjaka, kojeg zastupa Imamul-haremejni i drugi veliki učenjaci (muhakkikun), jeste da to nije zabranjeno niti pokuđeno.“ (Komentar Muslimovog Sahiha, 9/106) Na drugom mjestu, u biografiji šejha Nasra El-Makdesija, Nevevi kaže:“ Njegov kabur se nalazi u Babus-sagiru pored kaburova Muavije i Ebu Derda'a, neka je Allah zadovoljan njima. Ljudi ga često posjećuju i upućuju dove kod njega. Čuli smo od šejhova kako govore: Dova se uslišava kod njega subotom.“( Tehzibul-esmai vel-lugati, 2/126)

Ibnul-Hadždž, jedan od velikih malikijskih učenjaka, u svom poznatom djelu „El-Medhal“ odobrava posjetu kaburovima evlija radi postizanja bereketa i kaže:“ Uvijek su učenjaci i velikani, od mašrika do magriba, tražili blagoslov u posjeti njihovim kaburovima i osjećali su taj blagoslov, u svakom pogledu.“ Onda citira riječi šejha Ebu Abdillaha bin EN-Nu'mana:“ Blagoslov od evlija teče nakon njihove smrti onako kako je to bilo za njihovog života i dova kod njihovih kaburova te traženje njihovog zagovorništva je praksa istinskih učenjaka i autoriteta u vjeri.“ (El-Medhal, 1/255)

Čak i Ibn Tejmijje, koji je bio jako kritičan prema posjećivanju kaburova evlija, priznaje da ova mjesta imaju posebnu čast kod Allaha i da se kod njih dešavaju mnoge nadnaravne stvari i kaže:

„ Ovo se ne odnosi na ono što je preneseno da su neki ljudi čuli uzvraćanje selama iz kabura Vjerovjesnika, s.a.v.s., ili nekoga od dobrih ljudi, i što je Seid bin El-Musejjeb slušao ezan iz Poslanikovog, s.a.v.s., kabura u noćima El-Harre i slično tome. Sve ovo je istina i mi sada ne govorimo o tome. Postoji nešto što je veličanstvenije i uzvišenije od toga. Takođe, ono što se prenosi da je neki čovjek došao kaburu Vjerovjesnika, s.a.v.s., i požalio mu se na sušu koja ih je snašla te godine pa ga je (Vjerovjesnika, s.a.v.s.) vidio u snu i on mu je naredio da ode Omeru i prenese mu da sakupi ljude i čine kišnu dovu, mi ovdje ne govorimo o tome. Slične stvari su se često dešavale u vezi s nekim ljudima koji su manje vrijedni od Poslanika, s.a.v.s. i znam mnogo takvih događaja. Isto tako, neki su tražili od Poslanika, s.a.v.s., ili od nekog drugog iz njegovog ummeta neku potrebu pa bi im bila udovoljena. Ovakve stvari su se često dešavale, ali to nije ono o čemu sada govorimo...Takođe, sve ono što se spominje od počasti i nadnaravnih djela koja se dešavaju kod kaburova vjerovjesnika i dobrih, kao što je spuštanje svjetlosti i meleka kod njih, udaljavanje šejtana i životinja od njih te sprječavanje vatre od njih i onih u njihovoj blizini, zauzimanje nekih od njih za umrle koji su ukopani u njihovoj blizini i poželjnosti ukopavanja u njihovoj blizini, osjećaj smiraja i utjehe kod njih, spuštanja kazne na one koji ih nipodaštavaju, je istinito i mi ne govorimo o tome. Allahova počast i milost koja se nalazi u kaburovima vjerovjesnika i dobrih te mjesto i čast koju imaju kod Allaha je iznad onoga što zamišlja većina ljudi, ali sada nije prilika da se detaljno govori o tome.“ (Iktidaus-siratil-mustekim, 736)

Dakle, Ibn Tejmijje ne negira da su kaburovi poslanika i evlija blagoslovljena mjesta na koje se spušta Allahova milost i blagoslov, već zabranjuje posjetu tim mjestima radi ibadeta i dove smatrajući to putem ka širku.

Njegov učenik, Imam EZ-Zehebi, spominje mnogo predaja o posjećivanju kaburova učenjaka i evlija i učenju dove kod njih. Tako spominje na kraju biografije Imama Buharije događaj koji se desio u petom stoljeću po hidžri kada je stanovnike Semerkanda snašla velika suša. Učili su kišne dove, ali im kiša nije padala. Jednoga dana došao je čovjek poznat po svojoj pobožnosti kadiji Semerkanda i predložio mu da zajedno sa svijetom izađu do kabura Imama Buharije i tu prouče kišnu dovu. Kadija se složio s tim i poveo svijet do Buharijinog kabura gdje su učili dovu. Tada im je Allah poslao obilnu kišu koje je padala sedam dana. (Sijeru e'alamin-nubela, 12/469)

I Muhammed bin Abdul-Vehhab, pored svojih poznatih stavova o ovim pitanjima, na nekim mjestima u svojim djelima ne zabranjuje činjenje tevessula dobrim ljudima i posjećivanje njihovih kaburova. „Treća vrsta dove jeste da kaže: Allahu moj, molim Te Tvojim vjerovjesnikom, ili vjerovjesnicima ili dobrima. Ovo nije širk i mi to ne zabranjujemo ljudima, mada se prenosi od Ebu Hanife, Ebu Jusufa i drugih da su to smatrali pokuđenim. Međutim, to nije predmet našeg razilaženja s drugima.“ (ED-Durer ES-Senije, 2/84) Kao što ukazuje na jasnu razliku između onoga koji moli nešto od nekoga od ljudi, što nije dozvoljeno, i onoga koji moli samo Allaha čineći tevessul dobrim ljudima. „Gdje je ovaj (koji upućuje dove nekome od ljudi) u odnosu na onoga koji moli samo Allaha i nikoga pored Njega, ali kaže u svojoj dovi: Molim Te Tvojim vjerovjesnikom, ili poslanicima ili Tvojim dobrim robovima, ili odlazi na kabur Ma'rufa (Kerhija) ili nekog drugog da uči dovu kod njega, ali se obraća samo Allahu.“ (Muellefat EŠ-Šejh El-Imam Muhammed bin Abdul-Vehhab, Fetava ve mesail, 68)

Imam EŠ-Ševkani, komentarišući riječi Imama El-Džezerija da se dova uslišava kod kaburova dobrih, potvrđuje taj stav, ali ukazuje i na opasnost koja se nalazi u tome i kaže:“ Uslišavanje dove je uslovljeno da iz toga ne nastaje štetnost po vjeru, a to je da pripisuje tom mejjitu nešto što nije dozvoljeno, što se dešava mnogima koji posjećuju kaburove, jer ih zastranjivanje u tom pogledu može odvesti do onoga što je pripisivanje druga Uzvišenom Allahu.“ (Tuhfetuz-zakirin, 63)


 

Na osnovu ovog kratkog pregleda riječi nekih poznatih učenjaka možemo kazati da je posjećivanje kaburova evlija i učenjaka radi blagoslova i dove bila praksa prisutna među svim generacijama muslimana i da su takvu praksu odobrili mnogi poznati autoriteti u vjeri. Zar je moguće da su se tolike generacije muslimana i velikih učenjaka složile oko nečega što je zabluda i širk?! Naravno, ove posjete moraju biti lišene bilo kakvih neislamskih vjerovanja i običaja o čemu ćemo nešto više drugom prilikom, ako Bog da.


 

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje.


 

Ocjena: