Predavanje povodom Lejletur-regaʼiba

Kategorija

Autor

Napomena
Predavanje održano 4. redžeba 1433 h.g. / 24.05.2012. u džamiji Dajanli hadži-Ibrahima na Gorici u Sarajevu

 

Euzubillahi-mineš-šejtanir-radžim!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillahi Rabbil-'ālemine!

Allahumme salli 'alā Muhammedin ve 'alā Āli Muhammed!

 

Hadžija Samir Beglerović zamolio me za ovaj ders povodom ove prve mubarek noći. Po običaju nevoljko sam pristao, zbog drugih obaveza ali i zbog straha od ponavljanja. Na predavanjima koja idu po ustaljenim datumima nekako uglavnom slušaju se iste ili slične stvari, a ovaj naš džemat po prirodi iščekuje bar nešto novo i neobično, pa ću se potruditi da bar mali dio ovog kratkog dersa bude takav.

 

Ova mubarek noć u nekim predajama veli se da datira još od hazreti Ibrahima, a.s., kad je u jednoj dovi molio dragog Allaha da među Arapima, kao potomcima njegova sina hazreti Ismaila, pojavi se poslanik koji ima da bude Prvak svih svjetova. Po toj njegovoj želji koja je dobila svoje ozbiljenje upravo u ovoj noći, kada je hazreti Amina zanijela Prvaka svjetova, ova noć poznata je i kao Noć želja.

 

U mjesecu je ovom, mjesecu redžebu, Allahovu mjesecu, kako ga je definirao časni Poslanik, a.s. Mjesec ima mnoge svoje posebnosti, manje-više poznate. Mi ćemo ih oslikati samo jedim detaljom, pripovijesti koja se opet veže uz Poslanika, a.s. Po predaji prošao je hazreti Poslanik, a.s., sa Sevbanom pored nekog mezaristana, zastao i kazao kako je sve u njemu Allah stavio na kaburski azab, dodajući: „Da su postili barem jedan dan od mjeseca redžeba i barem jednu njegovu noć proveli u ibadetu Allah bi sa njih digao kaburski azab. Sevban, r.a., na to ga začuđeno upita: „Zar samo s jednim danom i jednom noći?“, a časni Poslanik odgovori: „Da, pisalo bi im se kao da su u ibadetu postili cijelu godinu.“

 

Sve na ovom svijetu, pa tako i svih 12 mjeseci, sve mubarek noći od kojih je i ova Lejletur-regaʼib, ima svoje metafizičko počelo. Kako ima njega tako ima, s druge strane, i svoju sliku, odraz ili ozbiljenje u svakom pojedinačnom čovjeku, krajnji sukus tog metafizičkog i metahistorijskog počela. Tako svaki insan ima u sebi i svoju noć Lejletur-regaʼib, svoj vlastiti duhovni mjesec redžeb, itd. Međutim, do njih valja doći, probuditi ih i doživjeti. Neko ih nikad ne doživi, neko cijeli život provede u svom duhovnom mjesecu muharremu, nikad ne kročivši u safer, itd. Samo rijetki, vrlo rijetki, uspiju proći cijelu duhovnu stazu, do svog mjeseca zul-hidžeta.

 

O tome nam govori, iako vrlo kratko, hazreti Ibn ʼArebi u svom djelu Mevākiʼun-nudžūm, u svojim „Zalazištima zvijezda“. To je, inače, jedno od rijetkih mjesta gdje hazreti Ibn ʼArebi prati duhovni put relativno od samih početaka, predočivši nam ga kroz 12 etapa oslikanih s 12 mjeseci hidžretskog kalendara.

 

Ukratko, u duhovnom mjesecu muharremu čovjeku određene stvari postaju svete (muharreme). Odatle i naziv tog mjeseca. U saferu on sad već preuzima čišćenje svoje cjelokupne nutrine i uopće svojih postupaka od onog što kod njega dotad uzimalo maha. Svoju duhovnu zemlju on ogoljuje od korova i priprema je za temeljno nove duhovne mladice. Odatle i naziv tog mjeseca, od glagola safire, biti prazan. U trećem mjesecu, rebiʼul-evvelu, dosl. prvom ili ranom proljeću na toj zemlji niču sad pupoljci novog proljeća. Proljeće je to njegovih duhovnih zalaganja (muʼāmelāt) koja on tad poduzima. U rebiʼul-ahiru sad već isklijvaju pupoljci duhovnog proljeća, a to su prvi počeci božanskih manifestacija (mebādiʼut-tedžellī). Rebiʼul-ahir jezički i znači drugo ili kasno proljeće. U duhovnom mjesecu džumadel-ula sad se već pokazuje njegova čvrstina (džumūd) u nadavanjima tajni koja se tad dešavaju, odakle i naziv tog mjeseca, dok se u džumadel-uhra pokazuje čovjekova čvrstina u nadavanjima božanskih nūrova. Odatle je i korijen za naziv ta dva mjeseca, gdje džumādā znači i oko bez suza. U našem kontekstu to bi onda bilo duhovno oko koje stabilno je i fokusirano.

 

Tako to ide do ovog našeg mjeseca redžeba, kada se deševa jedno apsolutno poštivanje (taʼzīm) božanskih nadavanja, Njegovih vāridāta, i to s obzirom na Boga kao Darivatelja a ne njih kao takvih. Odatle i naziv tog mjeseca, od glagola redžibe – osjećati strahopoštovanje. To pripada, kaže Ibn ʼArebi, mekāmu ili stupnju ferdānijjeta, koji bi se u slobodnom prijevodu mogao definirati kao stupanj ekskluzivnosti, mekām koji isključivo pripada hazreti Muhammedu, a.s., i čije obistinjenje i stvarno ozbiljenje desilo se upravo u ovoj mubarek noći, kada je hazreti Amina zanijela Prvaka svih svjetova.

 

Ukratko da prođemo i kroz preostale duhovne mjesece. U mjesecu šaʼbanu spomenuta nadavanja granaju se u međusvjetovima, od glagola tešeʼabe – granati se, i to kako bi tačno znalo kome koji mekām pripada. Nadalje, u mjesecu ramazanu, od glagola remide, što znači pripeći sunce i opeći noge na pregrijanom tlu, duhovnom putniku dešavaju se nadnaravna djela, kojima se potvrđuje bilo vjerovjesništvo bilo evlijaluk. U našem vremenu to se odnosi samo na evlijaluk budući je vjerovjesništvo okončano. Nadalje, u mjesecu ševvalu, što je korijen glagola šāle, u značenju podignuti, dešava se dizanje zastorâ ispred tajni svijeta, kada derviš stigne cilju, dosegne vusūl. Tad on spozna kako druge ljude upućivati i zvati dragom Allahu, iako izun za to dobiva tek na narednom stupnju, odnosno duhovnom mjesecu. To je mjesec zul-kaʼde, od glagola kaʼade, što znači sjesti, on posjeda za činjenje iršāda i hidājeta, drugim riječima upućivanja. Konačno, u zul-hidžetu, od glagola hadždže – hodočastiti, osoba koja je dosegla taj uzvišeni stupanj sad čini svoj duhovni hadž od božanskih djela do Njegovih Sifata ili Svojstva, od Svojstava do Njegove Biti, i to na način tzv. tehalluka i tehakkuka, dva od tri načina kroz koje čovjek doživljava manifestaciju Božijih Imena i Atributa. O tome možemo više drugi put, ako Bog da.

 

Tu je kraj, veli hazreti Ibn ʼArebi, ali zato započinje jedna sasvim druga duhovna ekskurzija, ona u božanskim hadarātima, o kojoj ne govori ni sam hazreti Ibn ʼArebi, bar na tom mjestu.

 

Završit ćemo s dovom Uzvišenom koju je i hazreti Poslanik, a.s., učio u ovom mubarek mjesecu: Allāhumme bārik lenā fī redžebe ve šaʼbān ve bellignā ramadān – „Bože, blagoslovi nam u mjesecima redžebu i šaʼbanu, i daj da dočekamo mubarek mjesec ramazan!“ Amin