Ramazanska druženja 2004. (dvadeset i četvrti dan)

Kategorija

Napomena
Priredio: S.B.

Vidjeli smo jučer kako je hazreti Hidr, alejhisselam, podučio hazreti Ibrahima et-Tejmīja dovi i ponašanju kojima će, ako Bog da, moći usniti hazreti Pejgambera, alejhisselam, i s njime razgovarati.

Ibrahim je odmah narednu noć uradio kako mu je rekao hazreti Hidr, alejhisselam. Tako priča:

Uradio sam kako mi reče hazreti Hidr, alejhisselam. Nisam prestao donositi salavate (blagoslove) na hazreti Muhammeda, alejhisselam, dok ležah u postelji.

Ali, san mi nikako nije dolazio na oči jer sam bio toliko uzbuđen zbog onoga čemu me poduči Hidr, alejhisselam, i zbog silne nade da ću, ako Bog da, vidjeti hazreti Pejgambera.

U takvome halu (stanju) i osvanuh te klanjah sabah-namaz. Nastavio sam sjediti u svome mihrabu (niši) sve dok se ne razdani. Klanjao sam duha-namaz i rekoh sebi:

Poživiš li da dočekaš noć uradi kao što si uradio prethodne noći.

Tada me obuze san.

Dođoše mi (na snu) meleci (anđeli), ponesoše me i uvedoše u Džennet. Vidjeo sam dvorce od crvenih rubina, dvorce od zelenih smaragda, dvorce od bijelih bisera.

Vidjeo sam rijeke, od meda, od mlijeka i od vina.

U jednome dvorcu vidjeh djevojkukako mi odaje počast. Lik njena lica bio je jači od svjetla Sunca po vedrome danu.

Vidjeh kako prameni njene kose padaju po zemlji dok stajaše na najvišemu dvorcu.

Upitah meleke koji me uvedoše:

“Za koga je ovaj dvorac, i za koga je ova djevojka?”

Odgovoriše:

“Za onoga ko je postupio onako kako si ti postupio.”

Nisu me izvodili iz tih dženneta sve dok me ne nahraniše njihovim plodovima i ne napojiše onim pićima.

Onda me izvedoše iz tih perivoja i vratiše na mjesto na kojemu me i zatekoše prvi put.

Tada mi dođe Allahov Poslanik, alejhisselam, sa njime sedamdeset vjesnikâ i sedamdeset safova (redova) meleka. Svaki saf bio je prostran koliko između istoka i zapada.

Nazvao mi je selam i uzeo me za ruku. Rekoh:

“Allahov Poslaniče, Allah te blagoslovio i mir ti podario. Hidr me je obavijestio da je od tebe čuo ovaj hadis (govor).”

Vjesnik, alejhisselam, reče:

“Istinu je rekao Hidr, i sve što priča to je hakk (istina).

On je učenjak stanovnika Zemlje. On je poglavar svih ebdâla (visoki stupanj evlija, Božijih prijatelja).

On je jedan od Allahovih vojnika na Zemlji.”

Rekoh:

“Allahov Poslaniče, kakav još sevap (nagrada) pripada onome ko postupi na način kako sam postupio, pored onih (ljepota) koje sam vidjeo?”

Muhammed, alejhisselam, reče:

“A koji je sevap bolji od onoga što si vidjeo i što ti je dato? Vidjeo si svoje mjesto u Džennetu, jeo si od njegovih plodova, pio si od njegovih napitaka.

Vidjeo si meleke i vjesnike sa mnom. Vidjeo si huriju.”

Upitah:

“Allahov Poslaniče, ona osoba koja uradi ono što sam ja uradio a ne vidi ono što ja vidjeh na snu, da li će joj biti dato nešto od onoga što je meni podareno?”

Vjesnik, alejhisselam, odgovori:

“Tako mi Onoga koji me poslao kao vjesnika sa istinom, toj osobi bit će oprošteni svi veliki grijesi koje je počinila. Allah uzvišeni otklonit će od nje Svoju srdžbu i prijezir.

I tako mi Onoga koji me poslao kao vjesnika s istinom, On će dati osobi koja tako postupi isto što i tebi, makar ona i ne vidila Džennet na snu.

Dozivač dozivat će s neba:

‘Uistinu je Allah oprostio osobi koja tako postupi i cijelome ummetu (sljedbenicima) Muhammeda, alejhisselam, vjernicima i vjernicama, od istoka do zapada.

I naredio je meleku koji sjedi s čovjekove lijeve strane da ne piše nikome od njih ništa od ružnih djela koje počini, sve do naredne godine.’ ”

Rekoh:

“Allahov Poslaniče, ti koji si mi draži i od oca i od majke, a onaj ko me je (podučio tome šta da uradim) kako bih vidjeo tvoju ljepotu i Džennet, je li i toj osobi pripadaju isti sevap i blagodat?”

“Da, svakome će se dati”, reče Muhammed, alejhisselam.

“Allahov Poslaniče”, ponovno upitah, “svi će vjernici i vjernice učiti ovu dovu i njome druge podučavati zbog sevapa i koristi koji se dobivaju.”

Muhammed, alejhisselam, reče:

“Tako mi Onoga koji me poslao kao vjesnika s istinom, dovu neće učiti niko osim onoga koga je uzvišeni Allah stvorio da bude sretan, a ostavit je neće niko osim onoga koga je uzvišeni Allah stvorio da bude nesretan.”

Ponovno upitah:

“Allahov Poslaniče, alejhisselam, da li će se osobi koja tako postupi još nešto dati?”

Vjesnik, alejhisselam, reče:

“Tako mi Onoga koji me poslao kao vjesnika s istinom, onaj ko tako uradi jednu noć bit će mu upisano za svaku kapljicu koja je spuštena sa neba od vremena kada je uzvišeni Allah stvorio dunjaluk (Ovaj svijet) pa do dana kada se puhne u sûr (rog, pa do Sudnjega dana) po jedno dobro djelo, a za svaki plod koji nikne na Zemlji obrisat će mu se po jedno ružno djelo koje je počinio, svakome vjerniku i vjernici, onim prvima i onim potonjima.”

Tako se završava predaja koju je bilo dobro s drugima podijeliti. S Božijom pomoći vraćamo se izravno našoj priči, kur’anskome kazivanju o susretu hazreti Sulejman-pejgambera, alejhisselam, i hazreti Belkise, mudre kraljice od Sābe, jer se mjesec ramazan polahko bliži kraju.