Ramazanska druženja 2004. (sedamnaesti dan)

Kategorija

Napomena
Priredio: S.B.

Kada je objavljeno Bismillahir-Rahmanir-Rahim (U ime Allaha, Svemilosnoga, Samilosnog) oblak koji se navukao uteče na istok, vjetar utihnu, more se uzburka; životinje poslušaše ušima svojim a šejtani se protjeraše s neba. A Allah, silan i uzvišen, zakle se silinom Svojom:

“Ničemu se neće proučiti ime Njegovo a da On neće izliječiti, i ničemu se neće proučiti ime Njegovo a da On to neće blagosloviti.”

Ko prouči: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim” ući će u Džennet (Raj).

(predaja se veže za hazreti Džabira ibn Abdullaha, a bilježi je Ibn Mirdevejh)

 

Kur’an časni sadrži stotinu i četrnaest sura. Od njih, stotinu i trinaest počinju s bismilom (Bismillahir-Rahmanir-Rahim). Dakle, sve sure izuzev sure “Pokajanje” (Tevba).

Ipak, u Kur’anu plemenitome nalazi se stotinu i četrnaest bismila jer se, kao što smo mogli pročitati u do sada citiranim ajetima sure “Mravi”, bismila javlja u toj suri dva puta: na početku, i unutar sure.

Prva Objava bila je u vidu prvih pet ajeta sure “Ugrušak” (el-Alek). Potom su objavljeni drugi ajeti iz drugih sura pa ostatak sure “Alek”. Kur’an je skoro kompletan na taj način objavljivan hazreti Pejgamberu, alejhisselam, postupno:

Oni koji ne vjeruju govore:

“Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!”

A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.

 

(Kur’an, Furkan, 32.)

 

Vjerovatno i postupno učenje Kur’ana napamet (hifz) bilo bi za većinu ljudi mnogo  lakše i sigurnije. Pored toga, uz odgovarajući odgoj koji bi poduzimao muhafiz (podučivač u učenju hifza) prema svome kandidatu a kojim bi ga upoznavao s povodima objave pojedinih ajeta, hafiz bi mnogo bolje pamtio Kur’an. A još kada bi poruke pojedinih ajeta i “doživljavao”, kada bi im dopustio da mu se “sâmi” urežu u srce... Ali ideal je jedno a realnost nešta drugo.

Kako bilo, pred kraj sure “Ugrušak” veli se:

Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku,

 

kiku lažnu i griješnu,

 

pa neka on pozove društvo svoje-

 

Mi ćemo pozvati zebanije.

 

(Kur’an, Ugrušak, 15.-18.)

 

Zebanije su strašni meleki, čuvari u Džehennemu (Paklu) koji će imati teške i neprijatne zadatke, da svakoga grješnika kojega Vatra bude pržila natrag vraćaju u taj užas. U Kur’an se veli da ih ima devetnaest, baš koliko i harfova (slova) u bismili:

U Sekar ću Ja njega baciti –

 

a znaš li šta je Sekar?

 

Ništa on neće poštedjeti,

 

kože će crnim učiniti,

 

nad njim su devetnaesterica.

 

Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao iskušenje onima koji ne vjeruju, - da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje učvrsti, i da oni kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici ne sumnjaju, i da oni čija su srca bolesna i oni koji su nevjernici – kažu:

“Šta je Allah htio ovim kao primjerom?”

Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoće, i na pravi put ukazuje onome kome hoće. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I Sekar je ljudima samo opomena.

 

(Kur’an, Pokriveni, 26.-31.)

 

Da nas dragi Bog sačuva svake patnje, na Ovome a naročito na Onome svijetu. Kao što smo čuli, nikada nam nije dosta utjecati se uzvišenome Gospodaru od paklenih kazni.

Hazreti Ibn Mesud veli:

Ko želi da ga Allah spasi od zebanija, devetnaesterice, neka kaže:

“Bismillahir-Rahmanir-Rahim”, jer ona ima devetnaest harfova (slova), kako bi mu uzvišeni Allah svaki harf učinio štitom od jednoga od njih.

 

(predaju bilježi Sujuti)

 

Hazreti Osman jednom je prilikom upitao našega Pejgambera, alejhisselam, za bismilu, na što je Pejgamber, alejhisselam, rekao:

To je jedno od Allahovih Imena, silan i veličanstven je On. Između toga i Allahovoga najvećega Imena (Ismullahi el-A‘zam) blizina je koliko između crnoga i bijeloga dijela oka.

 

(hadis bilježi Hakim)

 

Rahmetli Sujuti bilježi da prokleti Iblis (Satana) nije tako silno zaplakao kao u tri slučaja: kada je protjeran iz nebeskih carstava, kada je rođen hazreti Pejgamber, alejhisselam, i kada je objavljena sura Fatiha, zbog bismile koja se nalazi u njoj.

Naš veliki hazreti Alija prenosi jednu predivnu predaju od našega očinjega vida, hazreti Muhammeda Mustafe, alejhisselam, koju je Alejhisselam izrekao kada je objavljena bismila:

Prvi kome je bismila objavljena jeste Adem (Adam), alejhisselam, na šta reče:

“Moje potomstvo sigurno je od kazne sve dok je budu izgovarali.”

Potom je bismila uzdignuta (sa zemlje) a onda opet objavljena hazreti Ibrahimu (Abrahamu) Halilu (Prisnome Božijemu prijatelju), alejhisselam, dok bijaše na rubu provalije u kojoj plamtješe vatra pa mu tako vatra posta hladna i spasonosna.

Nakon njega bismila je opet uzdignuta i nije nikako objavljivana sve do objave hazreti Sulejmanu (Solomonu), alejhisselam, na što su mu rekli meleci (anđeli):

“Tako nam dragoga Boga, sada ti je kraljevstvo upotpunjeno!”

Potom je bismila uzdignuta pa je silni i veličanstveni Allah objavio meni.

Potom će doći moj ummet (zajednica, sljedbenici) na Dan suda i izgovarati:

“Bismillahir-Rahmanir-Rahim!”

Pa kada se njihova djela stave na mizan tereziju (vagu) prevagnut će im dobra djela.

 

Poslanik, alejhisselam, reče:

 

Ispisujte je na vašim pismima (knjigama) a kada je napišete, izgovarajte je.

 

I ovaj hadis, riječi hazreti Muhammeda, alejhisselam, pun je nade, dobra, ljepote i najljepših želja za vjernika. Nijedan poslanik nije svojim pozivanjem Bogu drugima dosađivao, niti im stvarao nelagodu. Pozivi poslanika, alejhimusselam, dolazili su uvijek ljudima kada su im nada i snaga bili potrebni.

Poziv dragome Bogu poziv je ljubavi i spasu pa tako miris koji sa sobom donosi ne može nikako zaudarati niti biti opor.

Kao i Disaji Svemilosnoga (Nefesur-rahmān), o kojima nas Poslanik, alejhisselam, obaviještava da ih osjeća kako dolaze iz pravca Jemena, i miris koji poziva k Jedinome blag je, vlažan i nježan.

Hazreti pir Abdul Kadir Gejlani dok govori o bismili navodi još jednu najavu ako Bog da nade, sreće i spasa na Drugome svijetu.