3 Apr 2003

Ljudsko uho - remek-djelo inženjerstva

Objavio: znaci
Napomena: 
Prijevod: Lejla Beglerović
Kategorija(e) tekstova: 

1. Uvod

Proučavanje ljudskog bića je već dugo vremena fascinantan zadatak za filozofe, fizičare i pjesnike. Sa novim napretkom nauke i tehnologije, naše znanje o nama samima radikalno se povećava.

Ljudi su jedina bića koja mogu uspravno stajati, imaju velike, složene mozgove koje mogu koristiti za pretvaranje zvukova u govor. Nijedno drugo biće nema ovu mogućnost.

Ljudsko je uho jedinstveno jer, osim obrade zvukova, ono je isto tako i organ ravnoteže i ekvilibruma. Naša sposobnost da uspravno stojimo i hodamo na dvije noge donijela je mnoge prednosti – posebno mogućnost razvoja manualnih sposobnosti kao što su čitanje, pisanje, vožnja i operativna oprema.

Bez naših očiju i ušiju kao i mogućnosti da stojimo uspravno, čak i najmoderniji komunikacioni sistemi ne bi radili, posto oči i uši moraju pripremiti informacije koje se dobijaju i protumačiti informacije koje izlaze.

Zašto je ljudsko biće obdareno ovim osobinama? Pošto smo mi najinteligentnija živa vrsta i pošto dominiramo na Zemlji, moramo ovo razmotriti.

Svaki dio ljudskog bića je jedinstven i izuzetno napravljen na najefikasniji način. Danas, proučavamo nevjerovatno ljudsko uho da bi vidjeli kako njegova konstrukcija jasno ukazuje na Konstruktora.

2. Jednostavno ali savršeno!

Ljudske uši nisu naizgled tako lijepe, ali iza ovih nabora kože i koščica nalazi se tako delikatna struktura, da bi posramila i najvještijeg zanatliju, i tako pouzdanih automatskih operacija da izazivaju čuđenje i najinventivnijih inženjera. Radeći zajedno, struktura spoljnog, srednjeg i unutrašnjeg uha rade operacije u nevjerovatnim rasporima i virtuoznosti.

Uho se sastoji od tri glavna dijela: vanjskog, srednjeg i unutrašnjeg uha.

Vanjski dio uha (ono što obično vidimo) sastoji se od hrskavice, to jest nabora kože i kosčica koje vode ka uskom tunelu koji se završava u bubnoj opni. Srednje uho je vazduhom ispunjena šupljina sa bubnom opnom na svakoj strani, između kojih je razapeta koža, poznata kao ovalni prozor na drugoj strani, koja vodi ka unutrašnjem uhu, koji sadrži organe sluha i organe ravnoteže.

Razlog zašto imamo dva uha je to što oni tvore stereo sistem koji nam omogućava da identificiramo mjesto sa kojeg zvuk dolazi kao i da prepoznamo da li se taj izvor pomiče. Postupak prerade zvuka uhom i mozgom je tako precizan da zvuk koji se pravi blizu jednog, a zatim i kod drugog uha, može se prepoznati kao različiti zvukovi kada je vremenski period između njih mali, kao što je to 30 mikrosekundi.

3. Možete čuti iglu kako pada...

Virtuoznost ljudskog sluha je nevjerovatna kao i njegova važnost. Čovjek može čuti zvuk komarca izvan prozora, iako je jačina zvuka koja dopire do njega ne viša od jednog quadrahonth vata. Kada bi se 100 takvih zvukova (100.000.000.000.000.000) moglo kombinirati, i pretvoriti u električnu energiju, energija bi bila dovoljna za jednu lampu za čitanje!

Senzitivnost uha je zadivljujuća. Pokret bubne opne na podražaj minimalno čujnog zvuka frekvencije 1.000 Hz je oko hiljadu milionitih dijelova centrimetra: puno manje nego što je to prečnik atoma hidrogena.

Pokret bazilarne membrane na isti podražaj je oko stotinu puta manji – otprilike veličine atomske jezgre!

Ovo predstavlja kranji limit performansa. Ukoliko bi se senzitivnost uha povečala, postali bi svjesni konstantnog bombardovanja bubne opne molekulama zraka. Čak i uz trenutno postojeći limit, iznenađujuće je da ne čujemo protok vlastite krvi kroz male krvne sudove u bubnoj opni. Ovo se dešava jer je uho sposobno ignorirati signale koji su konstantno prisutni.

4. Muzičari - svi!

Uho također čini čovjeka najmuzikalnijim bićem od svih živih stvorenja. Bez ikakve muzičke vježbe, u stanju smo razlikovati ton A odsviran na klaviru od identičnoga tona odsviranoga na violini.

Možemo razlikovati i kombinaciju različitih notâ karakterističnih za svaki instrument koji proizvodi note. U stanju smo odbaciti buku izabirajući istovremeno jedini sličan glas. Čak i za vrijeme sna, uho nastavlja funkcionirati nevjerovatnom mogućnošću: zato jer je mozak u mogućnosti interpretirati i birati signale koje mu je prenijelo uho, čovjek može mirno spavati u sred bučnog saobraćaja i uz brujanje susjedova televizora ali istodobno probuditi se na jedan lagan zvuk sata. Pas koji laje, automoblilska guma koja škripi, koraci – svi mogu biti identificirani. Ustvari, normalno uho može razlikovati oko 400.000 zvukova.

5. Sve ovo i još više!

Uši, pored toga što su visoko sigurni stereofonski slušni sistem, također su odgovorne i za održavanje ravnoteže tijela. Ovo je omogućeno uz pomoć dva sistema smještena u unutrašnjem uhu.

         Od svih organa tijela, samo malo njih mogu postići tako mnogo na tako malom prostoru kao uho. Kada bi inženjer mogao kopirati funkcije uha, morao bi ih zbiti na otprilike jedan kubni inč slušnoga sistema koji uključuje postojanje odgovarajućeg otpora vlastitom indukcijom, mehanički analizator širokih mogućnosti, mobilni relej i pojačalo, višekanalni ispravljač za prebacivanje mehaničke u električnu energiju, sistem za održanje delikatnog hidrauličnog balansa i interni dvosmjerni komunikacioni sistem.

          Čak i ako bi uspjeo postići ovo čudo minijature, ne bi mogao doseći učinak uha. Mnoge ptice i životinje naučile su jedna drugoj prenositi signale svojim glasovima, i signale upozorenja i prepoznavanja, ali smo mi, ljudi, sa našim ušima, pokretnim jezicima i grkljanima, velikim kompleksom mozga, naučili govoriti. Naučili smo se artikulaciji, naučili smo vezati apstraktna mišljenja za zvuke, spajati riječi i proizvesti jezik koji potom možemo upotrebaljavati kao alatku kojom komuniciramo našim prethodnim iskustvom i idejama sa planovima za budućnost.

          Sada imamo izuzetno velik broj jezika na svijetu. Jedino su ljudi, od svih živih bića, u mogućnosti doseći sve njih. Čak i malobrojni i prosječne visine dominiramo Zemljom u odnosu na sva druga živa bića.

6. Zašto sve ovo?

Može li se nešto iz ovoga naučiti? Ima li ovo kakav cilj? Ako ima, koji je? Šta je naša odgovornost?

          Meni se čini da je jasno da je naša osnovna odgovornost korištenje naših ušiju, oiju i mozga kako bismo uvidjeli ulogu uzvišenog Boga i kako bismo shvatili razlog naše egzistencije.

          Koristeći Božije darove čulâ i jedinstvenu sposobnost istraživanja beskrajnog univerzuma, naučit ćemo mnogo o fizičkim zakonima koji njima upravljaju. Znamo da su ti zakoni fiksni i konsistentni; da se odnose na svaku tačku univerzuma, bez razlike. Ovo ide u prilog činjenici da je jedan Stvoritelj i da je Njegov sistem nepromijenljiv.

          Budimo Mu zahvalni koristeći naša čula na jedini način na koji trebaju biti korištena – spoznajom Njega kao apsolutnog Gospodara, i davanjem zakletve samo Njemu, Stvoritelju čovječanstva.

“A On je Taj Koji vam je sluh, i vid, i srca stvorio,

kako malo zahvaljujete vi!”

(Kur’an, sura Vjernici, ajet 78.)

Ocjena: