24 Jun 2004

Kur'ansko-Poslaničke mu'džize (III dio)

Objavio: znaci
Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

Od mnoštva znakova koji se pojaviše uz Pejgamberovo, s.a.v.s., rođenje i u njegovoj mladosti izdvajamo nekoliko najpoznatijih:
1) Ahmed, el-Bejheki, i drugi, u svojim zbirkama hadisa bilježe vjerodostojno predanje prema kojem je Poslanikova, s.a.v.s., majka Amina u trenutku rađanja svoga mubarek djeteta ugledala svjetlost s kojom je izašao iz njene utrobe. Istu svjetlost ugledale su i majka Osman ibnul-Asa i majka Abdurrahman ibn Avfa koje su tu noć provele uz Aminu. U hadisu kojeg prenosi Ibn Sa'd još stoji kako je ta svjetlost obasjala palače u Šamu (zemlje Sirije i Palestine).
2) Čitava jedna kur'anska sura poznata kao sura Fil (Slon) posvećena je događaju koji se desio u godini Pejgamberova, s.a.v.s., rođenja. Naime, historijski izvori bilježe kako je abesinijski vladar Ebreha sagradio velelepni hram u Sani (Jemen). Hodočašče bijaše unosan posao, a hram u Mekki (Kaba) bijaše mu konkurencija, pa odluči s velikom vojskom zaputiti se prema sjeveru i srušiti Kabu. Na čelu vojske išao je jedan ogromni slon čija zadaća je bila razvaliti Kabu. Sve mekkelije iz straha napustiše Mekku i skloniše se u brda. Kad se vojska približila gradu, negdje između Muzdelife i Mine, slon koji je predvodio vojsku zastade i kleknu. Svi njhovi pokušaji da ga pomaknu bijahu uzaludni. Allah, dž.š., još posla i ptice ebabil koje na vojsku počeše bacati komade stvrdnute gline i Ebrehina vojska bī desetkovana. Ovaj događaj toliko je dojmio Arape da tu godinu prozvaše godinom Slona i od nje počeše računati svoj kalendar, a desio se u mjesecu muharremu, neposredno pred Pejgamberovo, s.a.v.s., rođenje.
Iako Mekka u to doba bijaše idolopolonička i Kaba koju još davno sagradiše Ibrahim, a.s., sa sinom Ismailom, a.s., ispunjena kipovima, uzvišeni Allah iz velike Svoje pažnje nije dopustio da bude razoren grad u kojem se javlja Pečat svih poslanika, Njegov Miljenik Muhammed, s.a.v.s. Njegov bereket sačuvao je grad.
3) Et-Taberani, el-Bejheki, Ibn Ishak i mnogi drugi bilježe vjerodostojnu predaju koja se vezuje uz Pejgamberovu, s.a.v.s., majku po mlijeku Halimu koja nam kazuje: „Žene iz plemena Sa'd ibn Bekr došle su u Mekku jedne sive (tj. neplodne) godine tražeći djecu za dojenje, i ja sam dojahala na magarcu a sa mnom je bio naš dječak i jedna stara deva koja, tako mi Allaha, nije imala ni kap (tj. nije imala ni kap mlijeka), i nismo cijele te noći mogli zaspati s dječakom, niti sam ja u svojim prsima a ni deva u vimenu imali mlijeka da ga nahranimo. Stigli smo u Mekku, i tako mi Allaha, ne znam za ijednu ženu kojoj nije Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponuđen na dojenje i svaka je odbila jer je rečeno da je on siroče bez oca. I tako mi Allaha, ne osta ni jedna od mojih drugarica a da ne uze neko drugo dojenče, a kako ja ne nađoh nikog drugog, rekoh svome čovjeku: 'Mrsko mi je da se vratim sa svojim drugaricama bez nekog dojenčeta, idem po ono siroče i njega ću uzeti.' Odoh kad on umotan u vunenu tkaninu bjelju od mlijeka, od njega se širi miris miska, a ispod njega komad od zelene svile, on leži na leđimai duboko spava. Bilo mi je žao da ga probudim iz sna zbog njegove finoće i ljepote, priđoh mu tiho i spustih ruku na njegova prsa, a on se osmjehnu i nasmija, otvori oči i pogleda me, a iz očiju mu izbi bljesak koji se podignu u nebesa, a ja to gledam. Pljubih ga među oči i dadoh mu desnu bradavicu, a on je primi i podoji koliko je htjeo, zatim ga premjestih na lijevu a on odbi, i tako je uvijek bilo nakon toga. Napojio se on i njegov brat. Zatim ga uzeh i nestigoh s njim u sedlo, kad mi po Allahovoj volji nadođe u prsima mlijeko, pa je dojio dok se nije napojio, a i brat mu isto tako. Moj saputnik, tj. čovjek, ode do one naše deve, kad ona puna mlijeka, te je on pomuze koliko je bilo dovoljno da se on napije i ja s njim do sitosti, i proveli smo najljepšu noć. Moj saputnik reče: 'Halima, tako mi Allaha, ja mislim da si uzela jedno mubarek biće. Zar ne vidiš blagostanje u kojem smo proveli noć i berićet otkako smo ga uzeli i Allah ne prestaje da nas obasipa dobrotom.'“ Halima dalje priča: „Rastadoh se s Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., majkom, uzjahah svoga magarca a njega stavih ispred sebe i prestigosmo sve one koji su bili sa mnom, a oni se čude mom magarcu. Zatim smo stigli u mahalu Beni Sa'da i na Allahovoj zemlji ne vidjeh veće pustare od te zemlje. Kad smo stigli moje stado se vraćalo sito i puno mlijeka, pa smo muzli i pili, dok niko drugi nije mogao ni pomisliti niti je bilo i kapi u vimenu njihovog hajvana. Oni koji su tome bili prosutni govorili su svojim čobanima da napasaju svoja stada tamo gdje napasa čoban Binti Ebu Zu'ejba, ali je opet njihovo stado dolazilo gladno i bez kapi mlijeka...“
4) Od Ibn Abbasa, r.a., i drugih, bilježi se kako je Pejgambera, s.a.v.s., dok još bijaše dječak, na putovanjima pratio oblak stvarajući mu tako hlad. Viđenje oblaka iznad njegove glave vezuje se i uz svećenika Behiru prilikom njegova putovanja u Šam (zemlje Sirije i Palestine) s amidžom, a imao je tad dvanaest godina. Naime, et-Tirmizi bilježi vjerodostojno predanje prema kojem kad je Pejgamber, s.a.v.s., napunio dvanaest godina amidža Ebu Talib povede ga sa sobom u Šam. U jednoj od verzija ovog predanja stoji:
Kad je karavana stigla u Basru (Busru, nedaleko od Damaska) ugleda ih monah Behira i pozva u svoj manastir na jelo. Pozva ih je sviju, veliko i malo. Svi dođoše osim Muhammeda, s.a.v.s. Behira stade pogledom „šarati“ po ljudima govoreći: „Nemojte da iko izostane!“ Kurejšije rekoše: „Niko nije izostao ko bi trebao da dođe, osim jednog dječaka, najmlađeg od sviju, koji je ostao kod stvari.“ Behira odmah zatraži da se i on dovede. Kad je došao poče ga duboko zagledati, posadi ga potom pored sebe i reče. „Dječače, šta misliš o Latu i Uzzau (dva božanstva Kurejšija)?“ Reče: „Ne pitaj me o Latu i Uzzau! Tako mi Allaha, ništa mi mrže nije od njih!“ Behira ponovo upita: „Voliš li osamljivanje?“ Reče: „Da.“ Behira upita: „Razmišljaš li o nebu i zvijezdama?“ Pejgamber, s.a.v.s., odgovori: „Da.“ Behira ponovo upita: „Viđaš li u snu stvari koje ti se obistinjuju na javi?“ Reče: „Da.“ Behira se tad okrenu Ebu Talibu i upita ga: „Reci mi šta ti je ovaj dječak?“ Ebu Talib bojeći se pravog odgovora reče: „To mi je sin.“ Behira na to reče: „On nije tvoj sin jer ovaj dječak ne bi trebao imati živa oca.“ Ebu Talib tad reče: „To mi sin od brata.“ Behira upita: „Šta mu je bilo s ocem?“ Reče: „Umro je dok ga je majka nosila u stomaku.“ Behira tad reče: „Istinu si rekao! Vrati se sa njim u svoj kraj i čuvaj ga od Jevreja! tako mi Allaha, kad bi ga ugledali i saznali ovo što sam ja saznao, sigurno bi mu nešto nažao učinili, jer sin tvoga brata ima ogromnu vrijednost. O njemu smo čitali još u knjigama našim.“
U hadisu još stoji, između ostalog, kako je Behira tad ugledao među Poslanikovim, s.a.v.s., plećima poslanički pečat, vrstu mladeža kojeg su imali svi poslanici, a.s.
5) Bilježi se kako je nakon dolaska Vjerovjesnika, s.a.v.s., na dunjaluk, a posebno u noći njegova rođenja, zabilježena velika gustoća meteorita koji su pogađali Zemlju.
Said Nursi tvrdi kako je obrušavanje meteorita bilo da se šejtanima i džinnima onemogući pristup nebesima i prisluškivanje. Budući da se Vjerovjesnik, s.a.v.s., u cijelom svijetu uzdigao s Objavom, bilo je nužno da se onemogući govor poricateljima i onima koji od džina prenose govor iz gajba (onostranog) nakićen lažima i neistinama, kako se Objava ne bi pomiješala s onim što joj ne pripada i kako u pitanju Objave ne bi bilo prostora za bilo kakve sumnje.
6) El-Hufadži bilježi kako se muha nikad nije spuštala na Pejgambervo, s.a.v.s., mubarek tijelo niti njegovu odjeću, niti ga je uznemiravala. Ovu odliku je naslijedio šejh Abdul-Kadir Gejlani, k.s., od svog pradjeda, hazreti Pejgambera, s.a.v.s., jer ni na njega se nikad nije spustila muha.
7) Ibm Džerir et-Taberi u svojoj Povijesti, el-Bejheki u Dela'ilun-nubuwwe, es-Sujuti u el-Hasa'isul-kubra, i drugi, prenose kako se pri rođenju Muhammeda, s.a.v.s., urušilo četrnaest trijemova Kisrina (Kserksova) dvorca u Perziji, kako je došlo do poniranja jezera Saveh (Savit) koje bijaše predmetom obožavanja, kako se ugasila vatra u Istahrabadu nakon hiljadugodišnjeg održavanja i obožavanja od strane medžusija (vatropoklonika), te kako se većina kipova koji stajahu oko Kabe prevrnula.
Ova četiri događaja, veli Said Nursi, ukazala su kako će to mubarek novorođenče zaustaviti obožavanje kipova, uništiti perzijsku vladavinu i suzbiti posvećivanje onih stvari koje Allah nije dozvolio.
Nastavlja se, ako Bog da!

Ocjena: