15 Jul 2004

Kur'ansko-Poslaničke mu'džize (VI dio): Znaci (Mu'džize Resulullahove) iz njegova mubarek života (iz vremena poslanstva) vezani uz prirodu i svemir, „neživu“ materiju, biljni i životinjski svijet

Objavio: znaci
Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

1. Dvije mu'džize zabilježene i u Kur'anu

- Na samom početku kur’anske sure el-Kamer (Mjesec) Allah, dž.š., kaže: I Mjesec se rascijepio. Naime, bilježi se kako su nevjernici u Mekki tražili od Poslanika, s.a.v.s., jedan jasan znak, na šta im je on rekao da pogledaju u Mjesec. Bijaše to noć punog mjeseca. Kad gle čuda, Mjesec raspolovljen na dvije polovice! Nijedan od nevjernika nije se kasnije usudio poreći istinitost ovog ajeta, jer se događaj rascjepljenja Mjeseca desio na očigled prisutnih. Kad su ugledali ovaj jasni znak rekoše: „Magija neprekidna!“ (el-Kamer, 2.) Potom rekoše: „Pošaljite nekog kod stanovnika na periferiji da provjeri da li su to oni vidjeli ili ne.“ Kad je svanulo, stigoše karavane iz pravca Jemena i drugdje, te ih oni upitaše, a ovi ih obavijestiše da su oni to isti vidjeli. Na to ovi rekoše: „Čarolija Ebu Talibova jetima (siročeta, Muhammeda, s.a.v.s.) je dostigla i nebesa!“

- U 17. ajetu sure el-Enfal čitamo: I ti nisi bacio kad si bacio, već je Allah bacio. Ovaj ajet objavljen je u povodu jednog nadnaravnog događaja koji se desio za vrijeme bitke na Bedru. Naime, u vjerodostojnim predajama stoji kako je Poslanik, s.a.v.s., u bici na Bedru zgrabio šaku pijeska i bacio ga prema nevjerničkoj vojsci govoreći: „Nek im lica budu izobličena!“ Ne ostade niti jedan dušman na bojnome polju a da mu komadići pijeska nisu ušli u oči, nakon čega se počeše povlačiti.

Mu'džiza bacanja prašine vezana je i uz još jedan poznat događaj koji se desio dvije godine ranije, prilikom Pejgamberova, s.a.v.s., preseljenja iz Mekke u Medinu. Naime, u odsudnoj noći kad je hazreti Pejgamber, s.a.v.s., trebao učiniti Hidžru, nevjernici su opkolili njegovu kuću s već unaprijed skovanim planom njegove likvidacije. Ostavljajući hazreti Aliju u svojoj postelji i govoreći mu da se ništa loše neće dogoditi, on izlazi na vrata, uzima šaku prašine i baca je prema nevjernicima, istovremeno učeči 9. ajet sure Ja-sin. Nevjernici ga ne primjećuju i on nezapažen prolazi kroz njihove redove. Odlazi po Ebu Bekra, r.a., i napuštaju Mekku. Oni su posljednji Hidžru učinili. Svi ostali muslimani već su bili u Medini. Jedini od muslimana ostao je još hazreti Alija.

2. Još neke mu'džize

- Skoro istovjetnu mu'džizu bacanja prašine/pijeska Pejgamber, s.a.v.s., je pokazao i u bici na Hunejnu. Kad su nevjernici nadmoćno navalili na muslimane, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je zgrabio šaku prašine i bacio je u lice mušrika (politeista), govoreći: „Nek im lica budu izobličena!“, nakon čega su se oči svakog od njih napunile prašinom i uši čuli gornje riječi, te su se dali u bijeg. (hadis bilježi Muslim)

- Ebu Se'id el-Hudri pripovijeda kako je Poslanik, s.a.v.s., u jednoj tamnoj, kišovitoj noći dao Katade ibn Nu'manu, s kojim je klanjao jaciju, štap i rekao mu: „Idi s ovim, on će ispred i iza tebe osvijetliti po deset metara. A kad uđeš u kuću, vidjet ćeš crninu, po njoj udari dok ne izađe napolje, jer to je šejtan.“ Ovaj je otišao i štap mu je osvjetljivao poput „bijele ruke“ (hazreti Musaove, a.s.), dok nije ušao u kuću i našao crninu, pa je po njoj udario dok nije izašla. (hadis je vjerodostojan a bilježe ga Ibn Huzejme, el-Hakim i drugi)

- U toku bitke na Bedru slomila se sablja Ukaše ibn Muhassin el-Esedija, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao prutinu, tj. debeli drveni štap i rekao mu: „Udari njime!“, a on se u njegovoj ruci pretvori u bijelu, britku i dugačku sablju velike čvrstine i njome se borio. Zadržao ju je u svojim okršajima sve dok nije pao kao šehid u bici protiv odmetnika u Jemami (iz hadisa kojeg prenosi el-Bejheki, i drugi)

- Bilježi se kako je Abdullah ibn Džahš, sin od tetke Allahova Poslanika, s.a.v.s., u toku bitke na Uhudu ostao bez sablje, slomila se, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao ogoljenu palminu granu, koja mu se u ruci preobrazila u sablju i njom se borio. Ibn Sejjidin-nas kaže kako je sablja jedno vrijeme ostala i bila davana i uzimana sve dok nije prodan osobi po imenu Buga' et-Turki za dvije stotine dinara. ('Ujūnul-Eser od Ibn Sejjidin-nasa, a bilježi ga Ibn Hadžer u Isābi)

- Enes, r.a., kaže: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., je u pregršt uzeo kamenčiće šljunka, a oni su mu u rukama ulili tespih i mi smo to čuli, zatim ih je predao u ruke Ebu Bekra, r.a., i nastavili su učiti tespih, zatim u naše ruke, samo više nisu učili. (hadis bilježe et-Taberani, el-Bezzar i drugi)

- Ibn Abbas, r.a., i Ibn Mes'ud, r.a., prenose: „Oko Kabe je bilo tri stotine i šezdeset kipova olovom pričvršćenih za kamenu podlogu, pa kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., one godine kad je oslobođena Mekka, ušao u Haremi-šerif, počeo je, ne dotičući ih, štapom koji mu se nalazio u ruci upirati u njihovu pravcu i učiti: Došla je istina i nestalo je laži (bātil). Odista laž iščezava. (el-Isra', 81.) – i nije upro u lice nekog idola a da se on nije srušio na zatiljak, niti u zatiljak nekog od njih a da se nije srušio na lice, sve dok nijedan nije ostao. (hadis bilježe et-Taberani, el-Bezzar i drugi)

- Džabir, r.a., pripovijeda: „Krov nad mesdžidom (u Medini) je bio podignut na palminim gredicama i Vjerovjesnik, s.a.v.s., je prilikom držanja hutbe običavao stajati uz jednu od njih, a jednom nakon što mu je izgrađen minber i on se nalazio na njemu, začuli smo iz te gredice glas poput steone deve, dok nije Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao i stavio ruku na nju, pa ona ušutje.“ Palmina gredica nije mogla podnijeti rastanak s Pejgamberom, s.a.v.s. (hadis bilježe el-Buhari i en-Nesa'i). Enes dodaje kako je mesdžid podrhtavao od njene rike (et-Tirmizi), dok Sehl ibn Sa'd dodaje kako se i među ljudima proširio plač od tog plača i jecanja (el-Buhari i Muslim). Ibn Abbas, r.a., kazuje: „Prišao joj je i prigrlio je, te se smirila, i on reče: 'Da je nisam prigrlio, nastavila bi jecati do Kijametskoga dana.'“ Ovaj čuveni događaj jecanja palmina stupa bilježe i ostali ashabi. Ubejj ibn Ka'b kazuje:         „Nakon dešavanja ove mu'džize Vjerovjesnik, s.a.v.s., je naredio da se (gredica) zakopa pod mimber i kada je klanjao klanjao je blizu nje.“ Nakon rušenja mesdžida radi obnavljanja uzeo ju je Ubejj i bila je u njegovu posjedu sve dok nije struhnula.

- Selman el-Farisi bijaše rob kod nekih Židova. Njegovi posjednici su u zamjenu za njegovo oslobađanje tražili da zasadi tri stotine mladica palme, da one urode plodom i sazriju, te da on uz to plati četrdeset oka (preko 51 kg) zlata. Za njega je mladice svojom rukom zasadio Vjerovjesnik, s.a.v.s., sve osim jedne, koju je bio zasadio neko drugi. Te godine sve su se primile osim te jedne. Nju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., iskopao i ponovo usadio, pa se i ona primi. Također, Poslanik, s.a.v.s., mu dade grumen zlata veličine jajeta – nakon što ga je dotakao svojim jezikom – i iz njega je ovaj odvagao svojim posjednicima četrdeset oka, a i kod njega je još uvijek ostalo onoliko koliko je njima dao. (hadis bilježe Ahmed, Ibn Sa'd, et-Taberani i drugi u nekoliko sličnih verzija)

- Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda: „S Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., smo bili na putovanju kad mu priđe jedan beduin i on mu reče: 'O beduinu, kuda si krenuo?' Beduin reče: 'Porodici.' Poslanik, s.a.v.s., reče: „Hoćeš li da te uputim na dobro?' Ovaj reče: 'A šta je to?' Reče mu: 'Da posvjedočiš da nema boga samo Allah Jedini koji nema druga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.' Ovaj reče: 'A ko može potvrditi to što kažeš?' Odgovori: 'Ovo stablo akacije', a ono se nalazilo na obali korita, zatim krenu ostavljajući brazdu u zemlji i stade ispred njega. Poslanik, s.a.v.s., tri puta zatraži od stabla da potvrdi, a ono potvrdi ono što je rekao. Zatim se vrati na svoje mjesto.“ (hadis bilježe et-Taberani, Ibn Hibban i drugi)

- Prenosi se od Džabira, r.a., da je rekao: „Dok smo bili na putovanju s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., on je otišao da obavi potrebu a nije imao za što da se zakloni. Ugledavši na obali korita dva stabla, Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenu prema jednom od njih, prihvati ga za jednu granu i reče: 'Pođi za mnom Allahovom voljom!', a ono se pokori poput podjarmljene kamile koja prati svoga vodiča. Spominje se da je s drugim uradio isto tako, pa kad je bio u sredini između dva stabla reče: 'Spojite se nada mnom Allahovom voljom!', a ona se spojiše. On sjede iza njih i nakon što je obavio potrebu, naredi da se svako od njih vrati na svoje mjesto.“ (dio podužeg hadisa kojeg bilježi Muslim)

- Usama ibn Zejd prenosi: „Bili smo na putovanju s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., a nismo imali neko slobodno, zaklonjeno mjesto za obavljanje potreba, pa on reče: 'Vidiš li negdje palmu ili stijenu?' Rekoh: 'Vidim palme blizu jedne drugih. On reče: 'Idi i reci im da im Allahov Poslanik, s.a.v.s.., zapovijeda da dođu kao zaklon za Allahova Poslanika, a stijenju reci isto tako. To sam im rekao i tako mi Onoga koji ga je s Istinom poslao, vidjeh kako se palme primiču jedna drugoj dok se nisu skupile, a stijenje kako se međusobno povezuje i sačinjava gomilu; a kad je obavio svoju potrebu, reče mi: 'Reci im da se raziđu', i tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vidjeh palme i stijenje kako se razilaze dok se nisu vratili na svoja mjesta.“ (eš-Šifa', hadis je hasen - dobar)

- Ja'li ibn Sijabe spominje: „Jedno stablo semure (banane ili akacije) došlo je i učinilo tavaf oko Poslanika, s.a.v.s.: 'Ono je zatražilo izun (dozvolu) da dođe i nazove mi selam.'“ (eš-Šifa', iz vjerodostojna hadisa kojeg bilježe Ahmed, el-Bejheki i et-Taberani)

- Ibn Abbas, r.a., pripovijeda: „Poslanik, s.a.v.s., je rekao jednom beduinu: 'Šta mislis kad bih pozvao ovaj grozd s palme da posvjedoči da sam ja Allahov Poslanik?' Ovaj reče: 'Svakako!' On pozva grozd, koji poče poskakivati dok mu nije stigao. Zatim mu reče: 'Vrati se', i on se vrati na svoje mjesto.“ (hadis je vjerodostojan a bilježi ga et-Tirmizi)

- Kad se hazreti Pejgamber, s.a.v.s., utvrdio s Ebu Bekrom, r.a., u maloj pećini pred potjerom mušrika (politeista) koji su za njima krenuli iz Mekke, uzvišeni Allah je dao da pauk razapne mreže na njenom ulazu, tako da je Ubejj ibn Halef, jedan od uglednika iz plemena Kurejš, kad su nevjernici iz Kurejša krenuli da uđu u nju, rekao: “Što vam je to potrebno?! Na njoj je naslagana paučina iz vremena prije nego što je Muhammed rođen!” (hadis bilježi Ahmed ibn Hanbel i drugi). U drugoj verziji istog predanja još stoji kako su na ulazu u pećinu i dvije         golubice savile gnijezdo, pa videći gnijezdo na ulazu pećine Kurejšije rekoše:         “Da ima neko unutra ne bi ove golubice bile na ulazu”, dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., slušao njihov razgovor.

- Jedne prilike dok je čoban čuvao stado ovaca, pojavio se vuk pred jednom ovcom, a ovaj je uze od njega. Vuk sjede i reče čobanu: “Zar se ne bojiš Allaha, upetljao si se između mene i moje nafake.” Čoban zaprepašten reče: “Čudno je da vuk progovara poput čovjeka!” Na to vuk reče: “A da te obavijestim o nečem još čudnijem? O nekom ko vas iza ove zemjle poziva u Džennet, a vi mu se ne odazivate.” (hadis je vjerodostojan, bilježe ga Ahmed, et-Tirmizi i el-Hakim). U drugoj verziji istog hadisa, koja se vezuje uz Ebu Hurejru, r.a., stoji kako je čoban potom upitao vuka: “A ko bi mi pazio stado?” Vuk reče: “Ja ću ga čuvati dok se ne vratiš.” Čovjek mu tako preda svoje stado i dalje se spominje njegova pripovijest, primanje islama i susret s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., dok je on bio u borbi. Zatim se vrati i zatekao vuka kao čuvara od povjerenja i nijedna ovca nije nedostajala iz stada. I zaklao je za vuka jednu ovcu iz stada kao nagradu za uputstvo koje mu je dao.

3. Znaci (Mu'džize Resulullahove) iz njegova mubarek života (iz vremena poslanstva) vezani uz prirodu i svemir: govor mrtvih

- Hasan el-Basri prenosi: „Jedan čovjek je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i saopćio mu da je spustio tijelo svoje kćerkice u toj i toj dolini.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., se sažali na njega „i krenu s njim na to mjesto, zatim je dozva po imenu: 'O ti ..., odazovi mi se, Allahovim izunom!' Ona izađe govoreći: 'Odazivam ti se s radošću.' On joj reče: 'Tvoji su roditelji primili islam, pa ako želiš, vratit ću te njima.' Ona reče: 'Nemam potrebe za njima, Allah mi je bolji od njih dvoje.'“ (eš-Šifa', el-Hufadži)

- Od Enesa se prenosi kako je jedan mladić ensarija preminuo, a imao je staru i slijepu majku – kojoj je on bio jedinak – te smo ga prekrili i izrazili sućut, a ona uzviknu: 'Sine!' Rekosmo: 'Da.' Ona reče: 'Moj Allahu, ti znaš da sam ja Hidžru učinila Tebi i Tvom Vjerovjesniku u nadi da ćeš mi pomoći u teškoći, pa nemoj mi na pleća staviti ovu nevolju.' Nismo se ni pomakli, a on skinu prekrivač s lica, pa smo jeli, on i mi.“ (hadis bilježi el-Bejheki u kojem još stoji kako se to desilo u prisustvu Poslanika, s.a.v.s.)

4. Znaci (Mu'džize Resulullahove) iz njegova mubarek života (iz vremena poslanstva) vezani uz prirodu i svemir: ukazivanje melek

- Hazreti Omer kazuje: „Jednog dana dok smo sjedili kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pojavio se među nama čovjek izrazito bijele odjeće i izrazito crne kose, na kojem se nisu zapažali tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao, i sjede do Vjerovjesnika, s.a.v.s.,...“, pa mu postavi pitanja o islamu, imanu i ihsanu, a za sve o čemu je pitao, Poslanik, s.a.v.s, bi mu davao definiciju. Kad je otišao reče: „Omere, poznaš li onog što je postavljao pitanja?“ Rekoh: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ On reče: „To je Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.“ (Muttefekun alejh). Vjerodostojnom predajom zabilježeno je da su ashabi često viđali meleka Džibrila, a.s., kod hazreti Pejgambera, s.a.v.s., u liku Dihje el-Kelbija, r.a., koji je posjedovao finoću i ljepotu; među njima su Omer, Ibn Abbas, Usame, Haris, Aiša es-Siddika i Umm Seleme, r.a. (hadise bilježe el-Buhari, et-Taberani i drugi)

- Prenosi se kako je Ebu Sufjan Ibnul-Haris ibn Abdil-Muttalib, Poslanikov, s.a.v.s., amidžić, na dan Bedra vidio ljude u bijelom na konjima šarene boje između neba i zemlje. (eš-Šifa, el-Hufadži) Riječ je o vojsci meleka kojom su muslimani bili pomognuti na Bedru, a o čemu kazuje još i Kur'an. Njihovo viđenje od strane nevjernika zapepastilo je mušričku vojsku.

- Kazuje se kako je Halid ibn Velid kad je uništio idol Uzza ubio džinna u obliku crne žene koja mu je izašla šireći svoju crnu kosu i naričući, a on je sabljom sasjekao nadvoje. Vjerovjesnik, s.a.v.s.., ih je zatim poučio da je to idol Uzza. (hadis bilježe el-Bejheki, en-Nesa'i i et-Taberani)

- U noći džinna, tj. kad su primili islam u Batnun-Nahli, Abdullah ibn Mes'ud vidio je džinne i čuo njihov razgovor. Uporedio ih je s ljudima iz plemena Zut, a oni su pleme iz Sudana, visokog stasa. (hadis je vjerodostojan a bilježe ga Ahmed ibn Hanbel i ed-Darekutni)

Nastavit će se, ako Bog da!

Ocjena: