Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Svoju kapiju darovanja, otvara ti Fettah. Sa Svojim darovima uredio je svijet. Otvorene su riznice Njegovih nimeta (blagodati), koje čak ni naši grijehovi ne zatvaraju.”
Uzvišeni Allah je Onaj koji “otvara”. Kako se veli u časnome Kur’anu:
U Njega su ključevi skrivenog, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.
(Kur’an, sura el-En‘ām, ajet 59.)
Ključevi (mefātih) svega što postoji nalaze se kod Njega. Odluka o životu, načinu života, smrti,načinu smrti, konačne sudbine svakog stvorenja, Njegova je. Uzvišeni Allah nije “ključar” Bîtka, On je stvoritelj Bîtka. Nije samo da drži ključeve gajba (skrivenog), On njima vlada jer, kako smo već rekli u prethodnim razgovorima o Lijepim Božijim Imenima, samo stvoritelj ima apsolutnu vlast, odnoso, samo uzvišeni Allah posjeduje Bîtak.
Ako želi, dragi Bog “otključa” nam spokoj pa time utihne nemir; ili nam otključa utjehu, time blijedeći tugu; ili nam otključa sjećanje na Ugovor (el-Mîsâk) kojim smo posvjedočili da nam je On Stvoritelj i Gospodar, pa time u nama probudi ljubav.
U svakodnevnom životu, to otključavanje, čin kojim nas dragi Allah “otvara” prema nečemu od čega smo skriveni, prema nekom hâlu koji ne znamo, ili kakvom duhovnom usponu o kojemu ništa ne znamo ili smo o njemu samo nešto načuli.
Otvaranje često dolazi s Božijom pomoći (en-Nasr), jer to otvaranje jeste izravna Božija pomoć stvorenju. Tako se u Kur’anu kaže:
a dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate: Allahovu pomoć (Nasr) i skoru pobjedu (Feth)! Zato obraduj radosnom viješću vjernike!
(Kur’an, sura es-Saff, ajet 13.)
Koliko nam je stvari u životu tamno, naizgled bezperspektivno, nejasno, nemoguće za riješiti. Sve to el-Fettāh za nas, ako Ga zamolimo, rješava. Naše je samo da zatražimo. Situacija na poslu, u školi, u džematu, u porodici, među prijateljima, teško da je uvijek jasna i sigurna. Teško da je ko bez opravdanih briga. I teško da je ko pouzdanog hâla. Sve nam to, zamolimo li Ga, el-Fettāh razriješava.
Istodobno, ko spozna ovo Lijepo Božije Ime, pomagat će drugima, uvijek će im biti na usluzi, jer nikad se ne zna – možda baš mi, s ovom moći koju nam je uzvišeni Allah podario, možemo “otvoriti” nekoga drugoga, ili mu možemo pomoći da mu se neka situacija u životu otvori.
Vezanje za ovo Lijepo Božije Ime (te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu Uzvišeni podari ključeve različith situacija i stvari, te da mu dadne i dozvolu (izun) da ih, s Njegovim imenom, u Njegovo ime, koristi.
Istinska spoznaja ovog Božijeg Lijepog Imena (tehakkuk) ogleda se u čovjekovome jasnom viđenju stvarnog uzroka svega čije je manifestiranje do tada samo okom mogao gledati.
Kićenje odrazima svojstava ovog Božijeg Lijepog Imena (tehalluk) ogleda se u tome da uzvišeni Allah podari čovjeku ključ od bilo kojeg Svog Lijepog Imena, s kojim taj čovjek može s Božijim dopuštenjem “otvarati”, “otključavati”, razne situacije u životu, a nakon Božije instrukcije. Ta osoba tada naziva se ključar, nikako “onaj koji otvara”.
Čovjek izložen djelovanju ovog Božijeg Imena, ne jada se stvorenjima. I ma šta god da ga zadesi, uzda se u jedinoga Allaha i nadu nikada ne gubi. Nakon što je hazreti Jakub (Jakov), alejhisselam, nakon što je ostao i bez hazreti Jusufa (Josipa), alejhisselam, i bez svog najmlađeg sina Benjamina, i pored neizmjerne tuge i boli, poručio je drugim sinovima:
“O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.”
(Kur’an, sura Jūsuf, ajet 87.)
Prenosi se da bi jedan siromah dolazio pred Kabu, i, nakon višestruko puta učinjenog tavafa (obilaženja oko Kabe), uhvatio bi se za kabenski prekrivač, dugo se čuvao za njega, i pri tome čitao neku ceduljicu koju je nosio u džepu. Nakon nekog vremena, umro je u haremu Kabe. Kada su ga došli odnijeti i opremiti za dženazu, neko se sjeti da ga je viđao s papirićem pa potraži papirić u džepu. Kada ga je našao, pročitao je:
A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ.
(Kur’an, sura et-Tūr, ajet 48.)
Shvatili su da je čovjek bivao često u nevolji ili bi mu se često, kako mi to kažemo, stislo. No, nikada se nikom od stvorenja nije požalio, žalio se samo Njemu, uzvišenome Allahu, od Njega razrješenje čekao.
Osoba koja živi izložena djelovanju ovog Božijeg Imena, uvijek je mirna, staložena, ne požuruje stvari, niti ih odgađa. Prenosi se da je hazreti Alija imao jednu ropkinju, koja bi svako jutro poranila na bunar da bi popila vode. Hazreti Alijin muezin primjetio ju je te bi ju svakojutro sačekao i, s distance kako ne bi narušio njenu intimu, govorio bi joj: “Volim te.”
Jednoga dana ropkinja se požalila hazreti Aliji, i upitala ga može li on šta učiniti. Hazreti Alija malo poćuta, a potom joj reče: “Reci i ti njemu: ‘Volim te!’, pa ćemo vidjeti šta če on na to.” Ropkinja se začudi ali, znajući ko je hazreti Alija, uradi kako joj je rečeno.
Kada je došlo naredno jutro, muezin ju ponovo čekao, i, nakon uobičajene izjave ljubavi, ropkinja mu odgovori da i ona njega voli. Tada muezin reče:
“E, sada ćemo pričekati, vidjet ćemo šta će uzvišeni Allah presuditi o nama.”
Ropkinja je to ispričala hazreti Aliji, koji odmah pozva muezina kod sebe i zamoli ga da mu sve ispriča, od početka. Kada se uvjerio u muezinovu iskrenost, reče mu:
“Kada je tako, onda vodi je. Neka vam je hairli, uzvišeni Allah je presudio o vama.”
Uzvišeni Allah “otvara” ljudima, pomaže im u teškoćama, nevoljama i brigama:
Milost koju Allah otvori ljudima niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar.
(Kur’an, sura Fātir, ajet 2.)
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Ko uči ovo Ime mozak će mu se rasvijetliti i srce će mu se očistiti.”
Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:
“Ko nakon sabah-namaza prouči ovo Ime sedamdeset i jedan put držeći ruku na prsima, očistit će mu se srce, olakšat će mu se pomoću, prosvijetlit će mu se srce dizanjem perdi pred srčanim vidom.
A Allah dragi, opet, najbolje zna.”