Rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija Hadžibajrić kaže:
„Dobrima pomaže i daje snagu, pa Svojima koji Ga štuju voli i pomaže. On se brine o svim ljudskim stvarima.“
Jedan od plemenitih ajeta koji nedvojbeno i do kraja otvoreno nude veliku nadu svakome vjerniku, upravo sadrži Lijepo Božije Ime „Zaštitnik“:
„Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete.“
(Kur'an, sura Fussilet/Objašnjenje, ajet 31.)
Kaže se, kada bi od kompletnoga časnog Kur'ana do čovjeka dopro samo ovaj ajet:
„zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju.“
(Kur'an, sura Muhammed, ajet 11.)
bila bi mu to dovoljna počast i izraz plemenitosti. Uzvišeni Allah, jedini stvoritelj, čovjeku, i uopće svim stvorenjima, uvijek prilazi kroz dobro i plemenitost: stvara ga iz Vlastite dobrote, ničim zadužen za to, opskrbljuje ga i održava u životu ne tražeći ništa za to, i povrh svega, onima koji Mu vjeruju i u Njega se uzdaju, otkriva Se kao zaštitnik, jedini istinski prijatelj, starajući se o svim njegovim potrebama.
Ovo Lijepo Ime odnosi se samo na vjernike, a najzreliji među njima u mogućnosti su spoznati njegovo djelovanje. Ono je vazda plod čovjekove nutrine, krajnje iskrenosti, kada vjernik spozna i čvrsto odluči da će samo uzvišenoga Boga prihvatiti kao svog istinskog zaštitnika i prijatelja. Primjer za ovo stanje je blagoslovljeni poslanik Jusuf:
„Ti si Zaštitnik moj i na ovom i na onom svijetu!“
(Kur'an, sura Jusuf, ajet 101.)
Na ovome svijetu čovjek ima izbor izabrati za prijatelje one koje želi, ukoliko tî žele sa njime prijateljevati, a ne družiti se s onima s kojima ne želi. Slično tome, svaka soba u poziciji je odabrati istinskoga prijatelja, stvarnoga zaštitnika, s tim, da ukoliko odabere uzvišenoga Gospodara, sigurno neće biti odbijena. Nasuprot tome, na osnovu podarene slobodne volje, moguće je odabrati kao istinskoga zaštitnika i nekoga drugoga osim dragoga Boga, nekoga od Njegovih stvorenja, čak i sâmoga đavla, međutim, posljedice drugačije:
„Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici džehennema, oni će u njemu vječno ostati.“
(Kur'an, sura Bekara/Krava, ajet 257.)
Objašnjavajući ljudima, nadalje, kakvu im zaštitu, zbiljski motreno, može pružiti đavo, jedini Gospodar upozorava da je to tek varka i opsjena, zapravo niz brojnih smutnji i laži koje čovjeka samo zbunjuju i obmanjuju pa ne bude u stanju shvatiti da ne dobiva nikakvu zaštitu već jednostavno egzistira u neistini:
„I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: 'Allah vam je prâvo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, već sâmi sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.' Nevjernike sigurno čeka bolna patnja.“
(Kur'an, sura Ibrahim, ajet 22.)
Smatra se da Lijepo Božije Ime „Zaštitnik“, s obzirom da se odnosi na svaki segment života vjernika, nosi sa sobom veliki broj značenja. Sve ih je moguće podvesti pod sedam osnovnih kategorija.
Prva kategorija podrazumijeva brigu za različite stvari u čovjekovom životu i njihovo izvršavanje na najbolji mogući način, baš kao što bi se ljudi trebali brinuti npr. za siroče.
Druga kategorija odnosi se na pomaganje vjernika u svim životnim situacijama, kao što bi vjernici trebali pomagati jedni drugima: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju.“ (Kur'an, sura Tevba/Pokajanje, ajet 71.)
Ove dvije kategorije odnose se na Svojstva djelovanja (fi'lijja), s tim što je prva kategorija opća, budući da se odnosi i na vjernike i na nevjerne, dočim se druga kategorija odnosi isključivo na vjernike.
Treća kategorija znači voljenje, Božiju bezuslovnu ljubav prema svakome stvorenju pa je, zbog toga, sve postojeće i stvoreno, i posebnu ljubav prema onima koji Njega vole.
Četvrta kategorija odnosi se na pružanje zaštite bez obzira želio to vjernik ili ne, odnosno bio on svjestan svoje potrebe za zaštitom ili ne.
Peta kategorija je konstantno davanje zaštite, pružanje utočišta koje je neiscrpno, niti uzvišenome Gospodaru to može dosaditi, niti se iskreni rob toga može zasititi.
Šesta kategorija zapravo je iskazivanje pohvale na način svjedočenja da je Božija zaštita zapravo sâma ljepota, neiskazivi sjaj i dobro.
Konačno, sedma kategorija sinonim je za Božiju blizinu (kurb), stanje u kojemu rob u svakoj prilici srcem svjedoči Božije Prisustvo (Hadret), stanje koje je nemoguće do kraja opisati, a na koje se odnose Riječi uzvišenoga Allaha:
„A On je s vama, gdje god vi bili!“
(Kur'an, sura Hadîd/Željezo, ajet 4.)
„Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, ni među petericom, a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili.“
(Kur'an, sura Mudžâdela/Rasprava, ajet 7.)
Spoznati i nositi spoznaju ovoga Lijepoga Imena veoma je teško i sasvim specifično, pa se osoba odgajana pod djelovanjem Lijepoga Imena „Velijj“ konstantno bori sâma sa sobom, i čas pobjeđuje a čas kao da gubi, međutim, uvijek joj na kraju uzvišeni Allah pruža izravnu pomoć.
Uslijed svih tih specifičnosti veoma je teško i predočiti njen simbolički izraz, pa on i ne bi mogao biti izražen drugačije osim u viđenju ispisanoga Imena „el-Velijj“ na horizontu.
U jednoj predaji blagoslovljeni Muhammed rekao je:
„Allahu moj, ko bude upravljao nečim za moju zajednicu pa im oteža, i Ti otežaj njemu, a ko bude upravljao nečim za moju zajednicu pa im bude susretljiv, i Ti budi susretljiv njemu!“
اللَّهُمَّ مَنْ وَلِيَ مِنْ أَمْرِ أُمَّتِي شَيْئًا، فَشَقَّ عَلَيْهِمْ فَاشْقُقْ عَلَيْهِ، وَمَنْ وَلِيَ مِنْ أَمْرِ أُمَّتِي شَيْئًا فَرَفَقَ بِهِمْ فَارْفُقْ بِهِ.
(Allâhumme, men velije min emri ummetî šej'en fe šekka 'alejhim – fe'škuk alejhi, ve men velije min emri ummetî šej'en fe refeka bihim – fe'rfuk bih.)
(Hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježe Muslim, Ahmed, Ibn Hibbân, Nesâ'î, Bejhekî i Taberânî, prenoseći od hazreti Aiše)
Hazreti Jusuf Râzî ispričao je slijedeći događaj sa hazreti Zun-Nûn Misrijem:
Došao sam jednom kod njega, a on me upita: „Šta ljudi govore o meni?“
Odgovorih: „Kažu da si otpadnik (zindik).“, a on mi reče: „To je lahko, nije to još ništa.“
Nakon nekoga vremena sam otišao, a ubrzo čuh na ulici da govore za hazreti Zun-Nûna i gore stvari. Vratio sam se kod njega i to mu prenio a on se nasmija. No, ljudi su ga toliko ogovarali da su kasnije došli pred njegovu kuću želeći ga odvesti pravo pred vladara.
Hazreti Zun-Nûn iziđe iz kuće, pogleda u njih i krenu pomjerati usne da nešto kaže kad, nije ništa ni stigao izustiti, najednom naiđe takva poplava da su se ovi zamalo utopili. Shvativši šta se dogodilo, pokajali su se i krenuše mu se izvinjavati, a hazreti Zun-Nûn prihvati njihovu ispriku. Vjernici poput hazreti Zun-Nûna, ukoliko se sâmi ne osvete, uzvišeni Allah osvetit će se za njih, a ukoliko ne stignu sâmi sebi pomoći, pomoći će im uzvišeni Allah.
S obzirom da tek pojedinci među vjernicima uspiju postići toliku bliskost s uzvišenim Gospodarom, dragi Allah upućuje vjernike na Svoje prijatelje budući da im oni mogu svojom duhovnom snagom (himmet) i zagovorom kod uzvišenoga Gospodara (tevessul) pomoći:
„Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti.“
(Kur'an, sura Tahrîm/Zabrana, ajet 4.)
Neko od dobrih vidio je na snu hazreti Mensura ibn Ammara nakon njegove smrti i upitao ga, u kakvom je stanju. On mu je odgovorio:
„Došao sam pred uzvišenoga Allaha, a On reče: 'U nevolji, bio bi u nevolji da Me nisi pohvalio dok si bio u svome društvu. Pored vas je prošao jedan od Mojih prijatelja (velijj, evlija) pa mu se taj tvoj govor svidio, i zamolio Me da te njemu dam, i dao sam te njemu umjesto Vatri.'“
Jednostavno rečeno, iskreni vjernik na ovome stepenu kompletno svoje djelovanje podređuje izražavanju ljubavi prema uzvišenome Allahu i prema Njegovim prijateljima (evlije), te pomaganju u ostvarenju onoga što On voli te pomaganju Njegovih prijatelja. Jednako tako, ovakav vjernik bori s eprotiv svih neprijatelja uzvišenoga Boga i Njegovih prijatelja, a među tim protivnicima dva su najopasnija: čovjekove niske strasti (nefs) i đavo (šejtan). Dok njih ne savlada, neće biti u mogućnosti jasno prepoznati ni ko su neprijatelji uzvišenoga Gospodara i Njegovih dobrih, niti kako se protiv njih treba boriti.
Vezanje za Lijepo Božije Ime „Zaštitnik“ (et-te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da Mu uzvišeni Allah podari da bude jedan od Njegovih prijatelja (evlija).
Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena „Zaštitnik“ (et-tehakkuk) odnosi se na Božije davanje obaveze sâmome Sebi da voli i pomaže Svoje prijatelje. Stoga se ozbiljenje ovoga duhovnog stepena postiže onda kada osoba osjeti unutarnji poriv te postane konstantan pomagač Allahovim prijateljima, onima koje uzvišeni Gospodar voli.
Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena „Zaštitnik“ (et-tehalluk) jedna je od tajni koje mogu znati samo oni koji o njoj promišljaju i trude se postići ovaj duhovni stepen. Ona podrazzumijeva gledanje srčanim okom i shvatanje razloga napada na vjernike te i dominiranja, a položena je u značenju Riječi: „Pojavio se nered na kopnu i na moru uslijed onoga što su ljudi svojim rukama stekli, da bi im dao da kušaju nešto od onoga što su uradili, ne bi li Mu se vratili.“ (Kur'an, sura Rûm/Bizantinci, ajet 41.); kao i Riječi: „Gospodar tvoj je odredio da ne robujete već isključivo – Njemu!“ (Kur'an, sura Isrâ/Noćno putovanje, ajet 23.)
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
„Ovo (Ime) se uči petkom u džumu hiljadu puta radi postizanja neke želje.“
Ahmed Abdul Dževad, opet, kaže:
„Ko stalno bude učio ovo Lijepo Ime, uzvišeni Allah će ga podići na duhovno stanište (mekâm) prijateljevanja s Njime (velâjet) i otkrit će mu se svjetlom ovoga Imena zbilje stvarî.“
A Allah dragi, opet, najbolje zna.