Rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija Hadžibajrić kaže:
„Allah, dž. š., zna i obuhvata i sitnice i njihov broj, i pojedinosti detaljno zna.“
Lijepo Ime „Onaj koji i sitnice zna“ navedeno je i u časnome Kur'anu i plemenitome sunetu. U časnome Kur'anu govori se o ovome Svojstvu uzvišenoga Boga, dočim je baš kao Ime navedeno samo u poslaničkoj predaji.
„da bi pokazao da su poslanice Gospodara svoga dostavili, On u tančine zna ono što je u njih, On zna broj svega što postoji (ve ahsâ kulle šej'in 'adeden).“
(Kur'an, sura Džinn/Džinni, ajet 28.)
„sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali (ahsajnâhu).“
(Kur'an, sura Jasin, ajet 12.)
Stoga se, kroz raspravu o značenju ovoga Lijepoga Imena i Svojstva, vremenom izdvojilo nekoliko donekle različitih mišljenja.
Po nekima, ovo Svojstvo izražava znanje (ilm), tako da bi Lijepo Ime „El-Muhsî“ značilo „El-Âlim“ – „Znalac“: „Allah to zna (ahsâhu), a oni su to zaboravili.“ (Kur'an, sura Mudžâdela/Rasprava, ajet 6.) Ovo je i razlog pa se hadis, na kojemu se temelji lista od devedeset i devet Allahovih Lijepih Imena, razumijeva u značenju:
„pa ko ih (Lijepa Božija Imena) nauči (ahsâhâ), ući će u Raj.“
Postoji mišljenje da glagol „ahsâ“ znači broj, pa bi Lijepo ime „El-Muhsî“ značilo „Onaj koji pozna broj svega stvorenoga“. Npr., kako smo već naveli: „On zna broj svega što postoji.“ U jednoj predaji blagoslovljeni Muhammed upitao je svoje prijatelje, u Meki neposredno prije prelaska, činjenja hidžre u Medinu:
„Recite mi, koliko ih je (uhsû lî) očitovalo prihvatanje islama?“
Odgovorismo: „Allahov Poslaniče, zar se plašiš za nas a ima nas između šest stotina i sedam stotina?!“
Reče: „Vi ne znate, možda ćete biti u nevolji.“
„I bili smo u nevolji, čak je neko od nas klanjao isključivo u tajnosti.“
(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buharija, Muslim, Ahmed, nesâ'î, Bejhekî, Ibn Hibbân i Bezzâr, prenoseći od hazreti Ebu Huzejfe)
Tvrdi se i da je zapravo riječ o snazi, pa bi Ovo Lijepo Ime značilo „Snažni“, za šta, opet, postoji dovoljno argumenata: „On zna da vi to ne možete izračunati (en len tuhsûhu)“ (Kur'an, sura Muzemmil/Umotani, ajet 20.) U jednoj predaji hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je:
„Budite ustrajni, a nemojte kalkulirati (ve len tuhsû)! I znajte, za vas je najbolje djelo – namaz. A samo vjernik pazi na svoj abdest.“
(hadis bilježe: imami Ahmed, Bejheki, i Hâkim, prenoseći ga od hazreti Sevbana; potom Ibn Mâdže od hazreti Sâlema; Taberânî od Seleme ibn el-Akve'a; te Taberânî i Bejhekî od hazreti Ibn Amra ibnul Âsa)
Jedno od najodabranijih stavova je da ukoliko ono što je moguće spoznati (ma'lûmât) bude spoznato na način otkrovenja i razumijevanja njegove suštine, tada je riječ o znanju (ilm). S druge strane, ukoliko ono spoznatljivo bude spoznato na način saznanja njegovoga broja i količine, bez promišljanja o njegovoj suštini, tada je riječ o znanju količine ili broja nečega (ihsâ').
Tada bi Lijepo Božije Ime „El-Muhsî“ označavalo uzvišenoga Boga kao nekoga koga broj i veličina stvorenja ne mogu ni na koji način spriječiti, omesti od poznavanja suštine svega, čak i ukupnoga broja svega postojećega:
„A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten.“
(Kur'an, sura Mulk/Vlast, ajet 13.)
Pod Svojim Imenom „El-Muhsî“,, uzvišeni Allah otkriva Sebe kao onoga kome je apsolutno sve poznato, broj svega stvorenoga kao i opći potencijalitet, mogućnosti svega postojećega. I Božiji rob može dosta toga poznavati, međutim, to znanje nikada ne može biti ni približno apsolutnome znanju koje ima samo uzvišeni Gospodar.
Osobi izravno odgajanoj pod djelovanjem ovoga Lijepog Božijeg Imena (abdul Muhsî) podarena je sposobnost i volja mjerne spoznaje stvorenoga, spoznaje kvantiteta svega postojećega. No, tome prethodi spoznaja vlastitih riječi i djela, u smislu njihovoga pažljivoga analiziranja i svjesnoga pohvalnog ponašanja.
Ukoliko bi bilo moguće ovo Lijepo Ime simbolički predstaviti, bilo bi to u viđenju zaobljene stijene izuzetno bijele boje, koja izvire iz mora.
Vezanje za Lijepo Božije Ime „Onaj koji i sitnice zna“ (et-te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu uzvišeni Allah podari sposobnost konstantnoga vođenja računa o vlastitim obavezama koje mu je uzvišeni Bog, iz pažnje prema toj osobi, propisao.
Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena „Onaj koji i sitnice zna“ (et-tehakkuk) podrazumijeva sposobnost obujmljivanja zbiljâ svega postojećega, odnosilo se to na nebîvanje ili bîvanje.
Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena „Onaj koji i sitnice zna“ (et-tehalluk) označava osobu kojoj je uzvišeni Allah podario moć da izvrši sve ono što od nje traži.
Osoba kojoj je dato da spozna ovo Lijepo Božije Ime, nastoji sve što radi računati: svoja djela, svoje govorenje, protekle dane, čak i svoje dahove te svaki tren. A samo elita među duhovnom elitom osjeća žal za svakim trenom koji je prošao a u kojem se čovjek nije sjećao svoga Gospodara.
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
„Ovo (Ime) se uči pa će kalb (srce) biti osvjetljen a srce će se umekšati.“
Ahmed Abdul Dževad, opet, kaže:
„Ko bude često učio ovo Lijepo Ime, uzvišeni Allah podarit će mu sposobnost samopromatranja (murâkaba), a ukoliko uz ovo Ime bude učio i Ime 'El-Muhît' (jâ Muhsî jâ Muhît), dobit će znanja koja nema niko drugi osim onoga ko uči ova dva Lijepa Imena.
Kažu da ko podijeli zalogaj hljeba na deset dijelova a potom nad svakim dijelom prouči dvadeset puta ovo Lijepo Božije Ime, uzvišeni Allah će mu dati da mu ljudi budi skloni.
A ko prouči ovo Lijepo Ime hiljadu puta u noći uoči Džume, uzvišeni Allah spasit će ga na Sudnjemu danu od polaganja računa, kazne i patnje.“
A Allah dragi, opet, najbolje zna.