Rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija Hadžibajrić kaže:
„Allah, dž.š., je gospodar svakog darivanja.“
U časnome Kur'anu, samo nea jednome mjestu spomenuto ovo Lijepo Božije Ime. Kako su to neki znalci prenijeli, na temelju riječi nekih neznalica koji su smatrali da uzvišeni Allah nmože biti predstavljen i preko fizičkoga tijela, dragi Bog objavio je suru „Apsolutna čistota“ (ihlâs) u kojemu je, uslovno rečeno, Sebe u potpunosti opisao preko Svojih konkretnih Imena. No, svaka osoba, koja iskreno traga za blizinom uzvišenoga Allaha, pronaći će Ga preko jednoga od tih Lijepih Imena, onoga koji najviše odgovora njenome ukupnom duhovnom stanju.
„Reci: On (Hu)“ – Lijepo Božije Ime poreko kojeg Ga spoznaju oni iskreni Božiji robovi koji imaju povećan duhovni zanos (muvellehûn);
„Allah“ – Lijepo Ime preko kojega Gospodara spoznaju iskreni robovi koji su se osvjedočili te svakim svojim činom potvrđuju Allahovu jedinost (muvehhidûn);
„Jedan je (Ehad)“ – Lijepo Allahovo Ime preko kojega Ga spoznaju oni Njegovi iskreni robovi koji su svoje spoznaje i kušali, proživjeli (ârifûn);
„Allah je Onaj na kog se sve vraća (Samed)“ – Lijepo Božije Ime preko kjega uzvišenoga Allaha spoznaju iskreni učenjaci (âlimûn);
„Nije rodio, niti je rođen. I niko Mu ravan nije.“ – opis uzvišenoga Boga preko kojega ga spoznavaju Njegovi iskreni robovi koji su tek krenuli putem spoznaje, oslanjajući se u tim prvim koracima prevashodno na svoj razum, odnosno urođenu mudrost (ukalâ').
Božije manifestiranje pod Lijepim Božijim Imenom „es-Samed“, iako to može naizgled paradoksalno zvučati, opisuje uzvišenoga Allaha u poptunosti, i to na način da otkriva Njegovu apsolutnu neovisnost i nadilaznost nad bilo čime, te, istovremeno, Njegovu konstantnu povezanost sa stvorenjima – sve što bilo kome i bilo čemu treba, kod uzvišenoga je Allaha.
O Njemu, uzvišen je, o Njegovoj Bîti, niko ne može bilo šta znati, niko Ga u Njegovoj Bîti ne može svjedočiti, niti očima vidjeti. No, umjesto da, što bi ljudski razum zaključio, dragi Bog nakon nezmjernoga dara postojanja datoga stvorenjima, ostane u cijelosti nespoznatljiv ljudima, uzvišeni Gospodar objavljuje Se preko sure „Ihlâs“ i to na način da ne pokazujući Se – o Sebi, ipak, sve rekne! Es-Samed je Lijepo Ime i Svojstvo dato ljudima da se preko njih u spoznaji uspinju, i približuju Onome na kog se sve vraća.
Uzvišeni Allah Onaj je koga doslovno – svako treba, i u svome životu, i u svojoj religoznosti, odnosno, i u svakodnevnome životu, ali i u svome približavanju ka neopisivoj milosti blizine uzvišenoga Gospodara.
Osoba koje se uzvišenome Allahu približava preko djelovanja Njegovoga Lijepog Imena „es-Samed“, shvata, istodobno, svu vrijednost ovoga i drugoga svijeta, zbog čega je u potpunosti odgovorna u svome življenju, aktivno učestvujući u razvoju historije, no, i znajući da je sve, osim uzvišenoga Allaha, prolazno, pa uvijek prednost u svome životu daje stvarima s kojima je On zadovoljan.
Prenosi se da su se oko neke strogo ovozemaljske stvari, posvađala dvojic aiskrenih Božijih robova. Svađa je poprimila oblik isključivosti, i, kada su se mogle desiti i međusobna fizička povlačenja, uzvišeni Allah dao je da im se govorom obrati jedna cigla koja je bila ugrađena u kuću pored koje su stajali.
„Bio sam, nekada, kralj svih kraljeva, zemljom sam vladao hiljadu godina. Potom sam umro, te sam bio prah hiljadu godina. Potom me neki čovjek uzeo i od mene napravi porculan, te sam tako služio slijedeći period, da bi me na kraju slomili pa sam proveo kao slomljeni porculan slijedećih hiljadu godina. Nakon toga su od mene načinili ciglu. I eto, evo me, sada, u zidu ove kuće.“
Kada su ovo čuli, kako se prenosi, dvojica iskrenih Božijih robova nisu se nikada više s bilo kime svađali.
Koliko znamo, ovo Lijepo Allahovo Ime ne bi se moglo simbolički predstaviti.
Osoba koja egzistira pod djelovanjem Lijepoga Božijeg Imena „Onaj na kog se svak vraća“, u cijelosti je stavljen u službu (hizmet) cijelome čovječanstvu, svakoj osobi, i u svakoj oblasti. Brine se za zdravlje drugoga, obrazovanje, jendostavno – za svakodnevne potrebe. Njena snaga je upravo Izvor svega postojećega – uzvišeni Allah!
Vezanje za Lijepo Božije Ime „Onaj na kog se svak obraća“ (et-te‘alluk) ogleda se u čovjekovome bîvanju kao pomoći i podršcui svakome čovjeku, u svim prilikama.
Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena „Onaj na kog se svak obraća“ (et-tehakkuk) znači čovjekovo potpuno vezanje za uzvišenoga Gospodara, u svakoj njegovoj potrebi i želji.
Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena „Onaj na kog se svak obraća“ (et-tehalluk) podrazumijeva kićenje božanskim odgojem (huluk ilâhî), kada osoba postaje mjesto na koje uzvišeni Gospodar „poglêda“ u svakome trenu. No, po pravilu, ta osoba je neprimijetna među ljudima!
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
„Uči se ovaj Ism (Ime) kada se je u nekoj neprijatnosti, rastrešenosti, pa radi spasa od toga.“
Ahmed Abdul Dževad, opet, kaže:
„Kaže se da ko prouči ovo Lijepo Ime kada nastupi zora, i to stotinu dvadeset i pet puta, na njemu će se pojaviti znakovi iskrenosti (sidk), a učač neće osjetiti žestinu gladi.
Učenje ovoga Lijepoga Imena pomaža i osobama koje rade na dogajanju drugih, da znaju kako se ponijeti prema potrebama odgajanika, u smislu njihove želje za jelom i pićem.“
A Allah dragi, opet, najbolje zna.