Imam jedno pitanje koje na prvi pogled izgleda neobično ali svejedno volio bi s nekim razmijeniti mišljenje pa ako ima neko tko bi to malo prodiskutovo sa mnom bilo bi mi drago.
U muslimanskoj i jevrejskoj religiji ili tradiciji je obavezno obrezivanje muške djece što je vremenom skoro postalo jednim od najvažnijih obilježja pripadnosti islamu. Koliko je to ispravno po Šerijatu? Ja ne bih sad o tome, već mene zanima jedna druga stvar.
Ako pođemo od činjenice da je ČOVJEK ALAHOVO VELIČANSTVENO DJELO i da se prijeti svakom onom ko to djelo oskrnavi... Druga stvar je da je Allah čovjeka stvorio savršenim i da nikakva mijenjanja nisu preporučena ni dozvoljena, onda se postavlja pitanje jeli Allah čovjeka stvorio savršenim i sad ljudi to savršenstvo unakazuju iz nama nepoznatih razloga, ili Allah čovjeka nije umio stvoriti savršena pa ga sad ljudi moraju dograditi da bi tek tad postao savršen?
Pošto se djeca mogu obrezati odmah po rođenju, onda su se mogla i rađati obrezana.
Za sad toliko pa bujrum svi odgovori i mišljenja su dobrodošli, samo molim vas bez suvišnog filozofiranja i mudrovanja da onako argumentovano porazgovaramo o ovoj temi.
Mahsuz selam iz SAD-a
Na pitanje odgovara
Evo, krenut ćemo od početka vašeg pitanja. Prvo ste konstatirali kako je obrezivanje postalo jednim od najvažnijih obilježja pripadnosti islamu. Suštinski, to ne spada u bitna obilježja pripadnosti islamu, već praksom svih Božijih poslanika, od Adema, a.s., do Muhammeda, a.s., koju je i sam Alejhisselam ustanovio kao sunnet, preporučivši i nama da tako postupamo.
Drugo, vaše pitanje može biti i drugačije formulisano, odnosno traži odgovor na mnogo krupnije probleme, npr. odakle zlo u svijetu, ili, zašto čovjek kao Božije veličanstveno djelo čini zlo? No pošto ste vi postavili konkretno pitanje, potrudićemo se dati i konkretan odgovor.
Čovjek iako je krunsko Božije stvorenje, on se ipak u pojavnoj formi, u osnovnoj konstituciji svojih organa, ne razlikuje od većine životinja, ima iste udove i unutrašnje organe poput npr. orangutana. Naravno, ona ključna razlika je u nečem drugom. Međutim, i u tom pojavnom smislu on treba da pokaže razlikovanje od životinja, čiji jedan segmenat je i obrezivanje. Postoji i jedno predanje, u čiju autentičnost sad ne ulazimo, po kojem se obrzivanje veže uz našeg praoca Adema, a.s., još dok bijaše u džennetu. Naime, prema tom predanju, Adem, a.s., se zavjetovao da će ako zgriješi prema Allahu odsijeći sebi jedan dio tijela. Kad je posegnuo za plodovima zabranjenog drveta, nakon čega su mu se ukazala njegova stidna mjesta, čvrsto je odlučio da odsijeće svoj spolni ud. No melek Džibril, a.s., odvraća ga od toga i upućuje da zavjet izvrši na način obrezivanja, što postaje obredom za svo njegovo muško potomstvo.
Ipak možda najjednostavniji i najjezgrovitiji odgovor na vaše pitanje bio bi da je suštinski čovjek savršen i obrezan i neobrezan, budući je samo dragi Bog i isključivo On svemoguć.