Fetve Vijeća za fetve BiH (5)

 Pitanje: Muradif Rekić iz Banja Luke po stavio je sljedeća pitanja: 1. Da li mi je dozvoljeno klanja ti noćni namaz ako se probudim u neko doba noći, a već sam ranije klanjao vitr-namaz? 2. Da li je dozvoljeno poslije za vršetka namaza (proučena nama ska dova i Fatiha) ostati sjediti i učiti neke dove (za hajr, nafaku, sreću i sl.) na bosanskom jeziku, a ako nije dozvoljeno da li se može učiti istigfar i da li su ta učenja no votarija? 3. Da li je dozvoljeno na sedž di učiti osim “subhane rabbijel e‘ala” još neku kraću dovu kao npr. “rabbenagfirli ve li validejje”? Molim Vas da mi precizno i konkretno odgovorite.

Odgovor: 1. Dozvoljeno je pod uvje tom da to ne pređe u običaj i postane stalna praksa. Ako se to stalno ponav lja onda je bolje vitr-namaz umjesto uz jacijski namaz klanjati poslije noć nog nafila namaza. 2. Dozvoljeno je ostati sjediti i uči ti dove na bosanskom jeziku nakon za vršenog namaza kao što je dozvoljeno učiti istigfar ili bilo koju drugu dovu lijepog sadržaja na bilo kojem jeziku. 3. Prema hanefjskom mezhebu mu­sallija na sedždi u farz namazu, osim “subhane rabbijel-e‘ala”, neće učiti ni kakve druge dove. Hadisi u kojima se navodi učenje drugih dova, prema tu mačenju našega mezheba, odnose se na nafile. No, ako bi musallija i prou čio neku od uobičajenih dova na sedž di namaz bi mu bio ispravan. Za tvrd nju da je učenje dova na sedždi, mimo navedenog tesbiha, mekruh nema va ljanih dokaza u šerijatskim izvorima.

Pitanje: Muhamed Alije Trako iz Visokog postavio je pitanje sljede će sadržine: Prije tri godine postavio sam obilježje na kabur moje žene u obliku dva sasvim jednostavno obrađena kamena visine oko 70 cm. Sin insistira na postavljanju uobičajenih obilježja (nišana) sa natpisom (tarihom) kako ne bi od stupili od običajnog prava. Mišlje nja sam da ovim mojim postup kom oživljavam Sunnet Allahova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., dok sin, koji naginje sufijskim uče njima, dokazuje mi da je ovaj po stupak fesad. Napominjem, u ra spravi po ovoj temi nije bilo ele menata svađe sa sinom te da ni sam obavljao nikakve bošnjačke običaje oko merhume osim dže­naze namaza i dove. Napomi njem, također, da ne pripadam grupaciji takozvanih vehabija i ne držim puno ni do jednog mezhe ba; veliki sam poklonik praktiko vanja i oživljavanja Sunneta Alla hova Poslanika. Još ću navesti ri ječi Safvet-bega Bašagića: “ako je na dobru budi sam”, tj. mimo svi jeta, što me je direktno ponuka lo da potražim odgovor i rješe nje ovog problema, pa se nadam i Allaha molim da ste u potpuno sti razumjeli povod pitanja i na dam se da će te angažovati najemi nentnije stručnjake da mi odgovo re u nekom od narednih brojeva ili direktno putem pošte. U iščekiva nju odgovora najljepše vas selami Muhamed Alije Trako.

Odgovor: Za odgovor na navedeno pitanje irelevantno je da li pitalac pri pada grupaciji tzv. vehabija ili ne, ali držimo da izjava neke osobe kako “ne drži puno ni do jednog mezheba” zavređuje pažnju i osvrt. Iz nje bi se mo glo razumjeti da je ona odraz umišlje nosti i uobraženosti, te nipodaštava nja rezultata rada najvećih stručnjaka i poznavalaca Šerijata, budući da su pri znati ehli sunnetski mezhebi rezultat razumijevanja i tumačenja izvora Še rijata od strane najeminentnije uleme ummeta.

Vaš slučaj je specifičan zato što ste kao pripadnik starije generacije Boš njaka odstupili od njihove uobičaje ne prakse vezane za podizanje niša na umrloj osobi sa ispisanim tarihom (imenom i prezimenom osobe te datu mom njenog rođenja i smrti), zadovo ljavajući se sa postavljanjem dva jed nostavno obrađena kamena, bez ispi sana tariha, dok se vaš sin zalaže za uobičajenu praksu pisanja tariha na ni šanima. U sukobu stare i mlade gene­racije obično se stara generacija zala gala za očuvanje ustaljene prakse, dok je nova generacija težila promjeni. U vašem slučaju imamo obrnutu situaci ju. I to je jedan od paradoksa naše si tuacije i našeg vremena. Za pohvalu je vaša želja i nastojanje za oživljavanjem Sunneta Allahova Poslanika, a. s., ali to nebi trebalo značiti i podrazumi jevati eliminaciju naše općeprihvaće ne prakse podizanja nišana sa tarihorn koja ne odstupa u bitnim elementima od šerijatskih propisa u navedenom pitanju. Nema nikakve šerijatske smet nje da se na nišanu ispiše tarih. Tari hi na nišanima su iznimno važan izvor podataka i informacija o stanovništvu, njihovom kretanju i povijesti u našim krajevima, imaju svoju kulturološku vrijednost koja se ne smije zanemari ti, a oživljavanje Sunneta može se vrši ti na brojne druge načine i manifestacije i mimo izostavljanja tariha na niša­nima. Vaš postupak je sukladan propi sima Šerijata, ali ni stav vašeg sina ni je u suprotnosti sa duhom islamskih propisa, te ne vidim nikakve smetnje da ne udovoljite želji sina da ispiše ta rih na nišanu svoje majke, poput dru gih nišana.

Napomena: Na ostala pristigla pitanja od govorit ćemo u nekom od narednih brojeva Preporoda, ili izravno na adresu pošiljaoca.