Kategorija
Autor
1. Uvod
"Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih. I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni. Allah je, doista, silan i On prašta."
(Kur'an, sura Stvoritelj, ajet 27., 28.)
2. Različitost zemaljskoga uresa
Svemilosni Allah s neba spušta vodu, svoj blagoslov, kojom tlo zemaljsko pokriva, tim darom ga obgrljuje i u njega prodire. Tlo mu ljubav uzvraća prihvatanjem dara, njegovim usvajanjem, te porađanjem raznovrsnoga bilja, travki, cvjetova i korova, kojima se ogrće okrećući unutrašnjost raznobojnoga i raznovrsnoga rúha sebi, korijenā svekolikih mladica, zajedničkoga izvora svake od njih, dočim izvanjski dio okreće okolini, svijetu, pokazujući vlastitu raskoš, raznoliko manifestiranje jednoga izvora - Božijega dara.
Neke od mladica obdarenoga tla imaju bijelu, neke crnu, neke crvenu boju, zatim zelenu, žutu, plavu; ljubičastu, sivu ili, pak, nedefiniranu. Životni sok svake od tih mladica razlikuje se. Nečiji sok je gust, nečiji rijedak, nečiji hladan, nečiji topal. Neki sokovi liječe, drugi stežu, neki su slatki, neki gorki, a neki, opet, bez određenoga ukusa.
"Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bâščā ima lozom zasađenih, i njîvā, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pamet imaju." (Kur'an, sura Grom, ajet 4.)
Allahovo stvaranje je veličanstveno - toliko jasnih različitosti a ipak toliko znakova/ajeta da su sve istoga porijekla. Koliko god bili svojom egzistencijom samostalni, toliko su svojom bīti jedinstveni.
3. Različitosti doživljaja vjernika
Nije slučajno u ajetu citiranome na početku ovoga teksta uz raznovrsnost plodova, brda, stazā i stoke, spomenuta i raznovrsnost ljudi. Poput tla ovlaženoga kišom, Allahovim darom, i ljudske duše ovlažene Objavom porađaju srca, fizički kod svih osoba ista ali svojom sposobnošću razumijevanja, prepoznavanja i pronicanja izvanjskome svijetu daruju raznovrsna i mnogobrojna manifestiranja.
Tako neko biva u stanju gledati samu srž Objave, poput Ibn 'Abbasa za kojega rekoše ashabi: "Kada bi mu se pročitao neki ajet, objašnjavao bi nam ga kao da gleda ravno u Ploču pomno čuvanu (Levhi-mahfuz)." Nazvan je el-Hibr (znalac) i el-Bahr (More). Drugi, opet, bivaju u stanju u sebi akumulirati i sakriti puninu objavljene Poruke, poput Ebu Hurejre, koji je rekao: "Date su mi tri vrste znanje, jednu vrstu otkrivam svima, drugu vrstu samo pojedinim osobama, a ako bi nekome otkrio nešto iz treće vrste - ubili bi me."
S druge strane, neke osobe su poput onoga beduina koji Poslanika, alejhisselam, upita: "Ako vjerujem u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, u Sudnji Dan, te da sve što me pogodi, bilo dobro ili zlo, jeste od Allaha uzvišenoga; ako izgovaram šehadet, klanjam namaz, dijelim, zekat, postim mjesec ramazana i obavim hadž, a svemu ovome niti šta oduzmem niti šta dodam, kakav je moj kraj?" Poslanik Muhammed, alejhisselam, mu odgovori: "Ti si od spašenih."
Sve ovo nam otkriva raznolikost ljudskih ćudi, srca, različite, čak i kvalitativno, mogućnosti shvatanja. Ipak, ko god ispunjava uvjete određene Konstitutivnom Tradicijom (Kur'an i Sunnet) a koje nazivamo imansko-islamskim šartima (to su vjerovanja koja spomenuti beduin nabroja), taj je vjernik (mu'min), musliman i od spašenih.
Svaka osoba, premda rođena kao musliman, zbog lošega stanja društva u kojemu obitava, kao da izgubi svoju temeljnu narav, fitret; ne koristi svu snagu razumijevanja koja joj je poklonjena te se u mnogim stvarima nadaje slijepom. Premda mnogi ajeti ukazuju na Allahovu jedinost te na nužnost jedinstva muslimana, međusobnoga pomaganja i razumijevanja, muslimani kao da prvo prihvaćaju ali se drugoga odriču. Slično postupa i slijepac, sam nešto "nabode" ali nešto i "fuli". Tako Kur'an kaže: "Ali doista nisu slijepe oči, nego su slijepa srca u grudima!" (Kur'an, Hadž, ajet 46.)
Allah je Svemilosni. Svakoj osobi poslao je Objavu, svjetlo koje tminu odganja. Život kojim se mrtva osoba proživljava: "Zar je onaj koji je mrtvac bio, pa ga Mi oživili, i dali mu Svjetlo da se s njime među svijetom kreće, kao i onaj koji u tminama bludi i iz njih ne izlazi?! Eto tako, nevjernicima se čini lijepim ono što rade." (Kur'an, sura Stoka, 122.)
Upravo slijedeći Uputu, svaka osoba se svrstava kako među nevjernike ili vjernike, tako i među slijepce ili među one "čija srca nisu slijepa". Raznolikost ljudskih ćudi nije stvar nečijega "filozofiranja" već je Allahov ajet o kojemu, kako vidjesmo, Kur'an govori. Raznolikost pristupa odnosno puteva k Bogu dragome, ocrtanih akaidsko-šerijatskim okvirima, upravo su refleksija Božijega dara posebnosti svake osobe, koju ogledalo, svijet, pokazuje. Nikako greška ne može biti u samome daru niti u ogledalu, jer njegov rām čine imansko-islamski šart, već se pogreška može ticati samo neispravnosti percepcije neke osobe.
4. Vrijednost ljudi na osnovu bogobojaznosti
Raznolikost ljudskih ćudi ipak je upravljana svojevrsnom kvalitativnom hijerarhijom. To omogućava red na Zemlji i povijesno realiziranje samostalnosti svake osobe. Kvalitativna hijerarhija predstavlja zadobivanje prednosti jednih osoba nad drugima na osnovu međusobnoga razlikovanja po bogobojaznosti. "(Stoga je rečeno) da Allaha se boje od robova Njegovih - učeni. Te osobe najviše pred Allahom strepe jer su one najučenije, najsvjesnije Allahove moći i Veličanstva. Učene osobe najčvršće, od svih ljudi, vjeruju u Sudnji dan, i u sve ono što će se tada dogoditi. Zato će i kazna na Sudnjemu danu prvo biti sprovedena nad osobama koje su bile učenjaci a nisu postupali po onome što su znali.
Ko su ti učenjaci? Ibn 'Abbas veli da su to oni koji znaju da Allah sve može (Ennallahe 'ala kulli šejin kadir). U hadisu je rečeno: 'Najbolje su Allaha spoznali oni koji Ga se najviše plaše.' " (El-Hidžazi, Et-Tefsir El-Wadih, tom II, str. 164., 165.)
5. Ko su ti "učeni"?
Kur'an, dalje, veli: "Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onog čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Kur'an, sura Stvoritelj, ajet 29., 30.)
Potpuno u skladu s onim na šta se obavezao spomenuti beduin! Dakle, baška je učenost u smislu poznavanja pojedinih znanosti, bilo islamskih bilo nekih drugi, a baška je učenost u smislu Allahova zadovoljstva s osobom koja Ga se boji, koja Ga vjeruje, koja Ga srcem i cijelim svojim bićem ljubi. Eto, to je ta kvalitativna hijerarhija. To su ti "učeni".
U kontekstu našega govora o međumuslimanskome razumijevanju, muslimane treba cijeniti po njihovome vjerovanju i postupanju po imansko-islamskim šartima, a vrednovati ih na osnovu njihove bogobojaznosti. Vjerujte, ni u čemu, po ovoj logici, ne možete razlikovati muslimane Indonezije od muslimana Egipta, ili muslimane Turske od muslimana Irana.
Veliki broj naših publikacija ispunjen je mržnjom prema drugačije tradicijski oblikovanim muslimanima. Također, često se o sufijama, šiijama, selefijama i tradicionalistima govori "napamet", tj. bez dovoljnoga predznanja. Najbolje je dopustiti svakoj mladici islama da se sama predstavi a svako od nas pojedince treba prihvatati na osnovu poštivanja okvira akaida i Šerijata. Naša srca će ih vrednovati po njihovoj bogobojaznosti.
Koliko se svako od nas bude bojao Boga, a to znači ni ne pokušavati vlastita odmišljanja staviti na ravan Kur'ana ili Sunneta, toliko ćemo i biti "učeni". Kako je spomenuto, bogobojaznost je mjerilo učenosti.
Ibn Kesir bilježi da je naš dragi Ibn Mes'ud rekao: "Nije učenost u poznavanju velikoga broja hadisa, već se učenost ogleda u veličini bogobojaznosti." (Ibn Kesir, «Tefsir el-Kur'an el-Azim», tom III, 730.)
Istinski učeni Malik rekao je nešto slično: "Ne ogleda se učenost u poznavanju mnogih predaja. Znanje je svjetlo koje Allah polaže u srce."
Dopustimo tome Svjetlu da obasja naše duše, da smirajem ispuni naša srca. Izađimo iz tmina naše proizvoljnosti koje nas udaljavaju od muslimana drugačije tradicijski oblikovanih.
Ovaj rad ima za cilj ponukati na pomirenje između najraširenijih muslimanskih grupacija u Bosni i Hercegovini, a što je sigurno i sukladno njihovom vlastitom učenju. Ne treba nam biti cilj nekoga "prebaciti" u drugu skupinu, već samo ukazati na zablude kod nas raširene o krivovjerstvu i heretizmu tradicija islama koje nama nisu bliske.
Voljeli bismo proširiti ljubav među svim muslimanima čime bi Ummet u cjelosti i svaka osoba bila kod Boga dragoga pohvaljena sa sedam vrsta dobra a spašena od sedmerostrukoga zla koji će joj biti upisan navuće li na se Allahovu srdžbu.
"Kad je Allah zadovoljan Svojim robom, pohvali ga sa sedam vrsta dobra kojega ovaj nije učinio. A kada se Allah naljuti na Svoga roba, prekorava ga sa zlom sedam puta većim od zla kojega ovaj nije počinio." (Hadis bilježi Ahmed ibn Hanbel, prenoseći ga od Seid el-Hudrija)
A uspjeh je samo kod Allaha uzvišenoga.