Kategorija
1. Počasti i koristi vezani za ovu noć
Rekao je Allah, Uzvišeni:
“Hā Mīm. Tako Mi Jasne Knjige, Mi smo je zbilja u blagoslovljenoj noći objavljivati počeli...”[i]
Ibn ‘Abbās, Allah mu se smilovao, rekao je: “ Hā Mīm znači Allah je odredio i tako će biti do Dana sudnjega.Tako Mi Jasne Knjige, odnosno Kur’ana, Mi smo je zbilja objavljivati počeli, tj. Kur’an, u blagoslovljenoj noći, to je noć koja pada u polovinu mjeseca ša‘bāna i naziva se Noć oprosta.” Ovako tvrdi većina tumačaKur’ana (El-Mufessirūn).[ii] ‘Ikrima kaže da se pod ovim misli na Noć sudbine (Lejlei-kadr).
Neke stvari nazvao je Allah uzvišeni blagoslovljenim (mubarek) u Kur’anu.
Kur’an nazvan je blagoslovljenim: “A ovo je Opomena blagoslovljena (Mubārekun) koju objavljujemo Mi...”[iii]
Jedan od blagoslova Kur’ana jeste uputa onome ko ga uči i u njega veruje, spas od ognja i vatre rasplamsale (Leżā), a blagoslov biva protegnut i na očeve ili sinove učača. Vjerovjesnik, alejhisselam, rekao je: “Ko uči Kur’an čitajući iz njega, Allah olakšat će muke roditeljima mu, makar oni bili i nevjernici (El-Kāfirūn).” [iv]
U Kur’anu nazvao je uzvišeni Allah i vodu (El-Mā’) blagoslovljenom: “A i sa neba spuštamo blagoslovljenu (Mubāreken) vodu...”[v] Od blagoslova njenih jeste davanje života njome. “Zar ne vide oni koji ne vjeruju da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi rastavili? I da smo sve živo od vode stvorili, i zar neće vjerovati?”[vi]
Rečeno je kako voda sadrži deset svojstava: nježnost (Er-Riqqa), blagost (El-Līn), snagu (El-Quwwa), finoću (El-Laţāfa), čistotu (Eş-Şafāwa), kretanje (El-Ĥareka), vlažnost (Er-Ruţūba), hladnoću (El-Burūda), skrušenost (Et-Tewāďu‘) i životnost (El-Ĥayāa). Ova svojstva dao je Allah onoj osobi u vjeri ustrajnoj (El-Mu’min El-Lebīb):nježnost srca, blagost odgoja, snagu pokornosti, finoću duše, čistotu djela, kretanje u dobru, vlažnost oka,hladnoću prema neposlušnosti, skrušenost (i) prema stvorenjima te životnost prilikom slušanja Istinitoga (El-Ĥaqq).
U Kur’anu nazvao je Uzvišeni i maslinu (Ez-Zeytūn) blagoslovljenom: “A svjetiljka je u staklenici, a staklenica kao zvijezda bliješteća koja se pali s blagoslovljenog (Mubāreketin) drveta maslinova...”[vii] Maslinovo drvo prvo je drvo čiji plod okusi Adem, alejhisselam, nakon spuštanja na Zemlju.Maslina služi kao hrana ali i daje svjetlost: “i drvo koje raste na Sinajskome brdu, koje niče sa uljem i začin je onima koji ga jedu!”[viii]
Neki smatraju da se pod pojmom blagoslovljeno drvo (Eš-Šedžera El-Mubāreka) misli na Ibrāhīma, alejhisselam; na Kur’an; īmān; neki, opet, kažu da se pod spomenutim pojmom misli na vjernikovu dušu smirenu (En-Nefs El-Muţme’inna), sklonu dobru, pokornu naredbi, poslušnu zabrani, predanu sudbini, suglasnu sa Božijim određenjem i davanjem.
Uzvišeni oslovio je i ‘Īsāa, alejhisselam, blagoslovljenim: “I učinit će me blagoslovljenim (Mubāreken) gdje god da budem...”[ix]
Od bereketa ‘Īsāa, alejhisselam, jeste rađanje ploda osušene palme materi njegovoj Merjemi, alejhesselam, kao i izbijanje izvora vode pod njim: “A melek, niže nje, zovnu je: ‘Ne žalosti se! Gospodar tvoj je učinio da niže tebe potočić poteče, a zatresi i stablo palme, po tebi posut će svježe datule! Pa jedi, i pij, i vesela oka budi!’”[x] Iscjeljivao je slijepca od rođenja i gubavog, te dovom svojom mrtve oživljavao. Imade i druga neka djela dobra i mudžize.
Također, Uzvišeni K‘abu nazvao je blagoslovljenom: “Zaista je prvi hram ljudima onaj u Bekki podignut,blagoslovljen je (Mubāreken)”[xi] Od blagoslova njezinih jeste da onaj koga grijesi opteretiše a uđe (u harem K‘abe) iz nje izlazi a svi mu grijesi oprošteni. Rekao je Uzvišeni: “Ko u njega uđe, siguran nek’ bude!”[xii] Ko joj pristupi, a vjernik je, sa sobom sravnao račun, pokajao se, Allah kaznu od njega odvraća, prima mu pokajanje i oprašta.
Kaže se: Ko u njega uđe bit će siguran od maltretiranja sve dok ne izađe iz njega. Stoga zabranjeno je ubijanje životinja unutar Harema, kao i sječa drveća. K‘aba je časna uslijed časti Allaha, Mesdžid je častan uslijed častiK‘abe, Mekka je časna uslijed časti Mesdžida, a Harem je častan uslijed časti Mekke.
Također, kaže se da je K‘aba kibla ljudi u Mesdžidu, sam Mesdžid kibla je stanovnika Mekke, Mekka kibla je ljudi u Haremu, a Harem kibla je svih ljudi na Zemlji.
Razlog oslovljavanja Mekke Bekkom jeste zbog međusobnoga guranja stopalā, odnosno odgurivanja i odstranjivanja jednih od drugih. Bekka i Mekka jednako značenje imaju, nekada koristi se jedno a nekada drugo, poput izraza tāman (Kebid) i mračan (Kemid), nužan (Lāzim) i potreban (Lāzib).
Lejlei-berat nazvana je blagoslovljenom, jer u njoj milost se spušta, bereket, svako dobro, razrješenje ioproštenje stanovnicima Zemlje.
‘Alī Ibn Ebī Ţālib,[xiii] Allah mu se smilovao, prenese da je Vjeronavjestitelj, alejhisselam, rekao[xiv]: “Allah uzvišeni spušta se u polovini mjeseca ša‘bāna na zemaljsko nebo, te oprašta svakome muslimanu, samo ne idolopokloniku (Mušrik), onome punom mržnje (Mušāĥin), onome što rodbinske veze kida i ženi bludnici.”[xv]
‘Ā’iša, Allah joj se smilovao, rekla je[xvi]: “Kada bi nastupila noć polovine mjeseca ša‘bāna iskrao bi seVjeronavjestitelj, alejhisselam, iz postelje.” Zatim reče: “Tako mi Allaha, ta postelja ne bijaše niti od svile, niti od zmijske kože, niti od lana, niti od puplina, niti od vune.” Rekoh: “Subhanallah, pa od čega, onda, bi?” Ona odgovori: “Osnova bijaše od dlake, a potka od finih dlačica. Pomislih: ‘Da Alejhisselam nije otišao kod neke druge svoje žene?’ Ustadoh, počeh tražiti ga po kući, i rukom dotaknuh njegova stopala, a on klanjaše. Zapamtih dovu (koju činjaše):
‘Moj šapat i moja mašta sedždu Ti čine, a moje srce tebe vjeruje. Blagodati Tvoje priznajem, grijehe Ti ispovijedam. Nasilje sebi učinih, pa mi oprosti, niko, doli Ti, grijehe ne prašta. Tvome oprostu utječem se od kazne tvoje, milosti tvojoj, ja utječem se od gnjeva tvoga. Zadovoljstvu tvome, utječem se od ljutnje tvoje - utječem se Tebi od Tebe. Niko hvalu iskazat Ti ne može, kao što Ti samome sebi iskazao si. (Sedždžede leke sivādī ve khajālī, ve āmene bike fuādī. Ebūu leke bin ne‘ami, ve a‘terifu leke biz zenbi. Zalemtu nefsī, fagfirlī, innehū lā jagfiruz zunube illā ente. E‘ūzu bi ‘afvike min ‘uqūbetike, ve e‘ūzu bi rahmetike min neqmetike, ve e‘ūzu bi ridāke min sekhatike, ve e‘ūzu bike minke. Lā uhsī senāe ‘alejke ente kemā esnejte ‘alā nefsike.)’ ”
Zatim reče: “Bez prestanka bi Alejhisselam obavljao kijam i sjedenje, sve dok sabah ne nastupi. Otežale bi mu noge, tj. otekle, a ja bi ih dotakla i rekla mu: ‘Ti, koji draži si mi i od majke i od oca, nije li ti Allah oprostio sve grijehe - prošle i buduće? Ne učini li to, je li?’ Alejhisselam reče: ‘‘Ā’iša, pa zar ne trebam biti vjernik zahvalni? Znadeš li ti šta je u ovoj noći?’ Rekoh: ‘Šta?’ Kaza: ‘U njoj upisuje se svako novorođenče naredne godine. Upisuju se svi mrtvi, opskrbe se spuštaju, a uzdižu se djela i poslovi.’ Rekoh: ‘Allahov Poslaniče, alejhisselam, zar niko u Džennet ući neće doli Allahovom milošću?’ Odgovori Alejhisselam: ‘Niko u Džennet ući neće doli Allahovom milošću!’ Upitah: ‘Pa zar ni ti?’ Odgovori: ‘Ni ja, izuzev da me Allah zaogrne milošću svojom.’ Pa potrlja rukom glavu i lice.”[xvii]
Od ‘Ā’iše prenosi se da joj je Poslanik, alejhisselam, rekao[xviii]: “’Ā’iša, koja je ovo noć? Reče: “Allah i Poslanik Njegov znaju.” Tada reče Poslanik, alejhisselam: “Noć polovine mjeseca ša‘bāna. U njoj uzdižu se djela ljudī, a Allah u njoj oslobađa vatre toliki broj koliko je dlaka na stoci plemena (Benī) Kelb. Dopuštaš li mi(da ne provedem s tobom u krevetu) ovu noć?” Reče: “Odgovorih: ‘Dopuštam.’ Tada on klanja, umiri se nakijamu, polahko učeći Elham i sūru. Zatim činjaše sedždu do polovine noći. Nakon toga ustade na drugi rekat i učaše isto kao i na rekatu prvome, a sedžda mu trajaše do vremena sabahskoga namaza.” Dalje reče ‘Ā’iša: “Gledah ga dok ne pomislih da mu je Allah dušu uzeo. Kada mi se sve to dobro odužilo približih mu se dok ne dohvatih njegova stopala. On se pomače, a ja čuh kako govori na sedždi:
‘Tvome oprostu utječem se od kazne tvoje, zadovoljstvu tvome, utječem se od ljutnje tvoje - utječem se Tebi od Tebe. Veličanstveno Lice je tvoje. Niko hvalu iskazat Ti ne može, kao što Ti samome sebi iskazao si. (E‘ūzu bi ‘afvike min ‘iqābike, ve e‘ūzu bi ridāke min sekhatike, ve e‘ūzu bike minke. Dželle vedžhuke. Lā uhsī senāe ‘alejke ente kemā esnejte ‘alā nefsike.)’
Rekoh: ‘Allahov Poslaniče, čuh te kako na sedždi neki zikir činiš koji nikada prije činio nisi.’ On, alejhisselam, odgovori: ‘Da li si ga naučila?’ Rekoh: ‘Da.’ A on reče: ‘Nauči ga i druge poduči, jer Džibril, alejhisselam, naredi mi da ga izgovaram pri sedždi.’ ”
Prenosi se da je ‘Ā’iša, Allah joj se smilovao rekla[xix]: “Izgubih Poslanika, alejhisselam, jedne noći, te izađoh a on stoji u Beqī ‘i.[xx] Podigao glavu ka nebu, i govori mi: ‘Pobojali se ti da su ti Allah i Poslanik Njegov nepravdu nanijeli?’[xxi] Odgovorih: ‘Božiji Poslaniče, pomislih da otišao si drugoj supruzi.’ RečeAlejhisselam: ‘Uistinu Allah uzvišeni noći polovine mjeseca ša‘bana spušta se na zemaljsko nebo i oprašta tolikome broju ljudi koji iznosi više negoli broj dlakā na stoci (Benū) Kelba.’ ”[xxii]
Od ‘Ikrime, štićenika Ibn ‘Abbāsa, Allah im se smilovao i njima zadovoljan bio, prenosi se da je o Riječima:“...u njoj se svaka mudra stvar (El-Emr El-Ĥakīm) raščlanjuje...”,[xxiii] rekao: “Misli se na noć polovine mjeseca ša‘bāna. Allah uzvišeni propisuje svaku stvar za narednu godinu, i razdvaja žive od mrtvih. Propisujehadž Bejtullahu. Na to niko ništa dodati ne može, niti može šta oduzeti od toga.”
Ĥakīm ibn Kīsān kaže: “Allah uzvišeni obasjava stvorenja svoja u noći polovine mjeseca ša‘bāna. Pa koga očisti te noći, ta osoba postaje čistom, baš poput te noći.”
‘Aţā’u ibn Jesār kaže: “Djela kompletne godine izlažu se noći polovine mjeseca ša‘bāna. Pa neki čovjek biva zapisan kao putnik (Musāfir), razdijele se živi od mrtvih, odredi se ko će se vjenčati. (Da,) razdijele se živi od mrtvih.”
‘Ā’iša, Allah joj se smilovao, rekla je[xxiv]: “Čuh Vjeronavjestitelja, alejhisselam, kako kaže: ‘Allah u četiri noći dôbro otvara u izobilju: u noći Kurban-bajrama, u noći ramazanskoga bajrama, u noći polovine mjeseca ša‘bāna kada određuje se edžel i nafaka a piše se hadž, te u noći Arefata do ezana.’ ”[xxv]
Rekao je Se‘īd da mu je Ibrāhīm ibn Ebī Nudžejĥ rekao kako je riječ (ustvari) o pet noći, jer pored navedene četiri ubraja se i noć uoči petka (Lejletu-l-Džumu‘a).
Ebū Hurejre, Allah mu se smilovao, prenosi od Vjeronavjestitelja, alejhisselam, da je rekao: “Došao mi je Džibril, alejhisselam, noći polovine mjeseca ša‘bāna, pa mi reče: ‘Muhammede, podigni glavu prema nebu!’ Rekoh: ‘Koja je ovo noć?’ Odgovori: ‘Ovo je noć u kojoj uzvišeni Allah otvara tri stotine vratā od vratā milosti. Oprašta svakome ko Mu ni u čemu širk ne čini, izuzev sihirbazu, vračaru (Kāhin), notornome pijanici i onome što na poslovanju kamatom i na bludu ustrajava. Ovima oprošteno biti neće sve dok se ne pokaju.’
Kada nastupi četvrt noći spusti se Džibril, alejhisselam, i reče: ‘Muhammede, podigni glavu!’ Kad tamo, vrata džennetska - otvorena. Na prvim vratima stajaše melek i dozivaše: ‘Blago ove noći onome koji ruku‘ čini!’ Na drugim vratima stajaše melek i dozivaše: ‘Blago ove noći onome koji sedždu čini!’ Na trećim vratima stajaše melek i dozivaše: ‘Blago ove noći onome ko dovu čini!’ Na četvrtim vratima stajaše melek i dozivaše: ‘Blago ove noći onima zikir što čine!’ Na vratima petim melek dozivaše: ‘Blago ove noći onome koji od straha pred Allahom plače!’ Na vratima šestim melek stajaše i dozivaše: ‘Blagoli se ove noći muslimanima!’ Na vratima sedmim melek stajaše i dozivaše: ‘Ima li ko da nešto išće, pa da mu se dadne?’ Na vratima osmim melek dozivaše: ‘Ima li ko oprost da traži, pa da mu oprošteno bude?’ Rekoh: ‘Džibrile, do kojega časa ova vrata bit će otvorena?’ Odgovori: ‘Do svitaja zore, prve noći.’ Zatim nastavi: ‘U ovoj noći uzvišeni Allah oslobodi od vatre toliki broj ljudi koliko je dlakā na stoci (Benū) Kelba.’ ”
Ova noć nazvana je “noć oprosta”, jer u njoj su dva izbavljenja: izbavljenje nesretnika od strane Svemilosnoga, i utjeha evlijama od razočarenja
Prenosi se da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “Kada nastupi noć polovine mjeseca ša‘bāna obasja Allah svoja stvorenja, pa oprosti vjernicima (mūminima), dadne još vremena nevjernicima (kāfirima), a pakosne napusti dok Ga ne zazovu.” [xxvi]
Rečeno je kako meleci imaju dvije bajramske noći na nebu, baš kao što muslimani imaju dva bajramska danana Zemlji. Bajrami meleka jesu Lejlei-berat i Lejlei-kadr, a bajrami vjernika jesu Ramazanski bajram i Kurban-bajram. Blagdani melekā su noći budući oni ne spavaju, dok su blagdani vjernika dani, budući da oni spavaju.
Mudrost Allahova, dž.š., objelodanjivanja nastupa Noći oprosta a skrivanja vremena Noći sudbine (Lejlei-kadr)jeste u tome što je Noć sudbine noć milosti, oprosta i spasa od vatre. Alah sakrio je vrijeme njenoga nastupa da bi ljudima služila kao nada. (S druge strane,) objelodanio je nastup Noći oprosta jer ona (može biti i) noćsuda i noć određenja, noć ljutnje i noć zadovoljstva, noć prihvatanja i noć odbijanja, noć dospijevanja (El-Vusūl) i noć sprečavanja, noć sreće i noć stradanja, noć počasti (El-Kerāmet) i čistote.
Jedna stvar u njoj (može) usrećiti a druga udaljiti, jedna nagraditi a druga kazniti, jedna počast dati a druga oharamiti, jedna dati a druga odnijeti. Koliko samo ćefina spremljenih stoji, a oni koji će ih obući zauzeti su u gradu. Kolikoli je samo kabura iskopanih, a njihovi stanovnici zavaravaju se veseljem. Kolikoli se samo usni smiješi, a tako su blizu propasti. Kolikoli je samo dovršenih nastambi, a stanovnicima njihovim nastupa vrijeme nestanka. Kolikoli je samo pobožnjaka sevap što očekuju, a nastupa im kazna. Koliko samo pobožnjaka ima koji očekuju muštuluk, a sprema im se propast. Koliko ih samo Džennet čeka, a sprema im se vatra. Koliko ih samo dospijeće (El-Vusūl) želi, a očekuje ih rastanak (El-Faşl). Koliko ih samo darove čeka, a sprema im se nevolja. Koliko ih samo vlast očekuje, a sprema im se propast.
Priča se kako jednom prilikom Ĥasan El-Başrī, Allah mu se smilovao, izlazeći iz kuće, a bijaše dan polovineša‘bāna, uđe u (prazan) kabur i zatrpa se. Poslije, nakon što izađe iz kabura, upitaše ga zašto to uradi. On odgovori: “Tako mi Allaha, zar postoji išta većega neposluha od moga, što veličinom svojom biva u stanju i sablju polomiti?” Upitaše ga: “A zašto je to tako?” Odgovori: “Pa, siguran sam da grijehā imam, ali nisam siguran u broj svojih dobrih djela. Ne znam šta mi je primljeno a šta odbačeno.”
[i] Kur’an, sura Dim, ajet br. 1-3. (U radu korišten je prijevod Kur’ana na bosanski jezik kojega je sačinio profesor Enes Karić, a objavila Bosanska knjiga, u Sarajevu, 1995. – Prim. prev.)
[ii] Radi boljega razumijevanje širega kruga čitalaca, transkripciju arapskoga jezika u tekstu činit ćemo po modelu fonetske transkripcije, dok će arapski dio teksta referenci biti transkribovan po modelu DMGtranskripcije. (Prim. prev.)
[iii] Kur’an, sura Vjerovjesnici, ajet br. 50.
[iv] Hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježi Ibn ‘Adiyy, VI/2226.
[v] Kur’an, sura Kāf, ajet br. 9.
[vi] Kur’an, sura Vjerovjesnici, ajet br. 30.
[vii] Kur’an, sura Svjetlost, ajet br. 35.
[viii] Kur’an, sura Vjernici, ajet br. 20.
[ix] Kur’an, sura Merjema, ajet br. 31.
[x] Kur’an, sura Merjema, ajet br. 24-26.
[xi] Kur’an, sura Imranova porodica, ajet br. 96.
[xii] Kur’an, sura Imranova porodica, ajet br. 97.
[xiii] Radi lakšega kretanja tekstom, lanac prenosilaca hadisa (sened) prebacili smo u fusnote. (Prim. prev.)
[xiv] Šayh Abū Naşr prenosi od oca svoga da je rekao: obavjesti me Muhammad a njega ‘Abdullah Ibn Muhammad, njega, opet, Ismā‘īl Ibn ‘Umer Al-Bağalī. Njega obavjesti ‘Umar Ibn Mūsā Al-Vağīhī, prenoseći odZayda Ibn ‘Alīja a on, opet, od oca svoga, koji prenese od ‘Alī Ibn Abī Ţālib, Allah mu se smilovao.
[xv] Ad-Durr Al-Mantūr, 6/27.
[xvi] Šayh Abū Naşr prenosi od svoga oca, ovaj od Yaĥyā Ibn Sa‘īda, on od ‘Urveta, a ovaj od ‘Ā’iše.
[xvii] Al-Buhārī, 2/63; Aĥmad, 4/251; i An-Nisā’ī, 3/219.
[xviii] Obavijestio me je šayh Abū Naşr, da njega obavijestio je otac mu, kako njemu pričaše Muĥammad Ibn Aĥmad Al-Ĥāfiż, da obavijestio ga je ‘Abdullāh Ibn Muĥammad, koga obavijesti Abū Al-‘Abbās Al-Hurwī iIbrāhīm Ibn Muĥammad Ibn Al-Ĥasan, koji reče: “Obavijesti me Abū ‘Āmir Ad-Dimišqī, da obavijestio ga je Al-Walīd Ibn Muslim, koga obavijesti Hišām Ibn Al-Ġār, Sulaymān Ibn Muslim i drugi, prenoseći od Makĥūla, koji prenosi od ‘Ā’iše, Allah joj se smilovao.”
[xix] Obavijestio me je Abū Naşr koga obavijesti otac njegov, da ga je obavijestio ‘Abdullah Ibn Muĥammad, koga obavijesti Isĥāq Ibn Aĥmad Al-Fārisī, da obavijestio ga je Aĥmad Ibn Aş-Şibbāĥ Ibn Abī Šurayĥ, da obavijestio ga je Yazīd Ibn Hārūn, kako mu prenese Al-Ĥağğağ Ibn Arţā od Yaĥyā Ibn Abī Katīr-a, a on od‘Urwa-a, a on od ‘Ā’iše, Allah joj se smilovao.
[xx] Al-Baqī ‘ Al-Ġarqad – groblje u Medini. (Prim. prev.)
[xxi] Tj.: “Da li si pomislila da i pored obaveze provođenja ove noći s tobom otiđoh kod druge supruge.” (Nap. prev.)
[xxii] At-Tirmidī, 739; Aĥmad, 6/238; Bayhaqī, 1389.
[xxiii] Kur’an, sura Dim, ajet br. 4.
[xxiv] Obavijestio me je Naşr od svoga oca, on, senedom svojim, od Mālik Ibn Anas-a, on od Hišām Ibn ‘Urwa-a, on od ‘Ā’iše, Allah joj se smilovao.
[xxv] Ad-Durr Al-Mantūr, 6/26.
[xxvi] Al-‘Itĥāf, 10/282; Al-Kanz, 35175; Ad-Durr Al-Mantūr, 6/26.
2. Namaz koji se klanja noći polovine mjeseca ša‘bāna
Namaz sastoji se od stotinu rekata i hiljadu proučenih “Qul Huvallahu Ehad...”[i], odnosno na svakome rekatuproučiti ovo sure deset puta. Ovaj namaz nazvan je Şalātu-l-Khajr, a njegova blagoslovljenost poznata je.
Dobra generacija (Es-Selefu-ş-Şāliĥ) klanjaše ovaj namaz u džematu. U njemu mnogo je koristi i brojnihsevapa.
Prenosi se od Ĥasana, Allah mu se smilovao, da mu je prenijelo trideset drugova Poslanikovih, alejhisselam, da onoga ko spomenuti namaz obavi u ovoj noći Allah će pogledati sedamdeset puta, a sa svakim pogledom ispunit će mu sedamdeset želja, a najmanja od njih jeste oprost.
Preporučuje se (Mustehab) klanjanje ovoga namaza također i u četrnaest noći za koje rekosmo kako jepohvalno probditi ih, kada govorismo o koristima mjeseca redžepa, nebi li klanjač ugrabio spomenute počasti,koristi i sevape.
[i] Kur’an, sura Iskrenost.