Mala zbirka znanja i pouka III dio

Kategorija

Napomena
Pouke o znanju

 “Zasluga znanja je veća od zasluge ibadeta.” (A i sticanje znanja je također ibadet za razliku od statičnog ili za određeno mjesto vezanog ibadeta, kojem se češće pribjegava, jer ne zahtijeva trud, napor, brige, odricanja i sl. i što takvim ibadetom gotovo isključivo samo sebi činimo korist, dok stjecanjem znanja i raznoraznim trudom, činimo korist sebi i drugima).

“Najuzvišenije znanosti su one koje te približavaju tvom Stvoritelju i Gospodaru i koje ti pomažu da stekneš Njegovu naklonost.”

“Neka sa Allah, dž.š., smiluje čovjeku koji gleda pa razmišlja, a kad razmišlja (iz tog razmišljanja) pouku uzima, i koji, kad pouku uzme ili sazna tada se strpi!” (Hasan El Basri)

“Ko tražeći znanje umre, a želja mu je bila da doprinese unaprijeđenju života i svijeta islama, između njega i Allahovog Poslanika u Džennetu bit će razlika samo za jedan stepen.”

“Sulejman, a.s., kušan je između imetka, vlasti i znanja, pa je on (a.s.) odabrao znanje. Odabirom znanja stekao je imetak i vlast” (Postao je car ljudima i džinima, a i životinje su mu podređene bile i s njim su zborile).

“Najniži po rangu na Sudnjem danu bit će učenjak od čijeg znanja nije bilo nikakve koristi.”

“Ko bude upitan za nešto, pa to znanje zataji, bit će na Sudnjem danu zauzdan vatrenim uzengijama.”

“Pametan i učevan je onaj ko samog sebe poziva na odgovornost – samoobračun, i koji radi za život poslije preseljenja na Budući svijet, a slabić je onaj koji se povodi za svojim strastima, a opet se nada i Boga moli da mu željama udovolji.”

“Nesreća znanja je zaborav (sve što je upamćeno izgubljeno je, sve što je zapisano ostalo je – Bašeskija). Znanje je potrebno neprekidno obnavljati, produbljivati, proširivati i dograđivati novim saznanjima, sve dok život traje.”

A ono što upropaštava znanje je davati ga onome ko ga nije dostojan, odnosno ko ga neće iskreno prihvatiti, ili će ga zloupotrijebiti (kao što to čine mnogi “učenjaci”), ili ga neće htjeti drugima prenositi ili će to činiti samo onda kada će od toga imati neku pogolemu dunjalučku korist, ili će to činiti pred rijetkom elitom da bi se istakao svojim znanjem, a ne da bi u ime Allaha, dž.š., tim znanjem podučavao široke mase.

Samo se dvojici smije zavidjeti: čovjeku kome je Allah, dž.š., dao imetak pa ga troši na Allahovom putu, i čovjeku kojeg je Allah, dž.š., obdario znanjem i mudrošću pa se po tom znanju vlada.

“Neka se onaj koje ne zna što su vrline osloni na ono što mu je zapovjedio Bog, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., jer su u tome sadržane sve vrline.” (Ibn Hazm)

“Ko traži znanje u ime Boga, dž.š., On će ga doista opskrbiti odakle se i ne nada.”

“Učen čovjek koji ne živi i ne ponaša se po svojoj nauci (po stečenom znanju) liči na svijeću koja svijetli drugima a sama dotrajava.”

“Znanje koje se ne koristi slično je blagu koje se ne troši na Allahovom putu.” (Ahmed, Daremi)

“Jedan sat učiti u cilju spoznaje Allaha, dž.š., bolje je nego čitavu noć se moliti.”

“Čas razmišljanja o Allahovom stvaranju vrijedniji je nego godinu dana obavljati nafilu.”

Pejgamber je rekao svom štićeniku Zeru: “O Ebu Zer, da poraniš kako bi nešto naučio bolje ti je nego da klanjaš hiljadu rekjata nafile.” – (Predivne li su ove pouke Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i koliko bi samo neizmjerljive koristi imali muslimani kada bi ih usvojili. Tada zasigurno ne bi bili na začelju sveopšteg kulturnog, prosvjetnog i tehnološkog progresa na Zemlji. I ne bi bili tuđi hizmećari i u gotovo svemu ovisni od drugih koji danonoćno uče i razmišljaju).

“Imati Kur’an a nemati nikakva žara za istraživanjem, kako je to čudno, kako je to žalosno.” (Muhamed Ikbal) Kako su samo ovo duboke i potresne misli ovog velikog pjesnika i mislioca. Umjesto da nas časni Kur’an svojim savršenstvom i nepobitnim istinama inspiriše i podstiče na danonočno razmišljanje i izučavanje tajni prirode, odnosno Allahovog, dž.š., stvaranja i ustrojstva svjetova i svrsishodnosti našeg postojanja, mi smo Kur’an pretvorili u sredstvo pjevanja, recitovanja i učenja mrtvim, pa i to ne snagom i toplinom srca i svog grla i jezika, već posredstvom besčulnih sredstava, bez duše i srca, pomoću raznih zvučnih instrumenata elektrofonije, koji razašilju kreštavu buku i dernjavu, ne pobuđujući plemenita čuvstva i osječaje u ljudskom srcu. I baš pravo kaže Muhamed Ikbal: “Kako je to (samo) čudno i kako je to žalosno.”

“Jesu li jednaki oni koji znaju i koji ne znaju? Samo razumni primaju pouku.” (39:19)

“Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. Vjernik stalno razmišlja i poslije toga je tužno zabrinut.” (El Basri)

“Da čovjek traži znanje u ime Allaha, dž.š., dokazuje njegova skrušenost, pobožnost i skromnost.” (El Basri)

“Učite (veli Božiji Poslanik), ali znajte, Boga mi, nećete biti nagrađeni samo gomilanjem znanja, dok ne budete radili (dok ne budete stečeno znanje u djela pretvarali) – Hadis.

“Ko kaže da zna (taj) ne zna.” Ili ko laže da zna – on ne zna da ne zna, a takvih je na ovom svijetu najviše, i uzrok su zlu i nesporazumima koji dovode do haosa i nereda na Zemlji.

“Čovjek zna sve dotle dok traga za znanjem, a čim sebi umisli da zna, on više ne zna.” (Umišljenost je ružna bolest i od nje najviše pate poluučevni i umišljeni).

“Grijeh u nepružanju znanja onim koji su ga dostojni jednak je grijehu pružanja znanja onima koji su ga nedostojni”. – Gazali

“Bolje je biti totalni džahil – neznalica, nego biti bahat i umišljen u svoje znanje kojem nefs (strast) komanduje, upravlja i vodi ga iz grješke u grješku, iz zablude u zabludu”.

“U pametna je pamet pod jezikom – on govori samo onda kada dobro promisli”.

“Učeni među neznalicama su kao liječnici među bolesnim”.

“Da nije znanja ljudi bi bili kao životinje”. (Samo sticanjem znanja u ime Allaha, dž.š., čovjek se udaljava od stepena životinje, i približava onome što ga čini čovjekom).

“Najgora bića kod Allaha su gluha, nijema – koja ne shvaćaju.” (8:22)

“Da je Bog našao u njima nekog dobra, dao bi da čuju. A da je i dao da oni čuju, oni be se opet vratili (zabludi) okrečući se (od pravog puta). (8:23)

“Zaista, nećeš (ništa) učiniti da mrtvi pročuju, niti češ dozvati gluhe kada se okrenu vračajući te na put zablude. I ti nećeš skrenuti slijepca s (puta) njegove zablude. Bit će to samo oni koji vjeruju u Naše Znakove (to su oni koji uče i razmišljaju). Oni su potpuno predani (Istini).” (30:52,53)

“Velika šteta – fesad je nemoralan učenjak – alim, a još veća sramota je džahil pobožnjak, oni su strašna smutnja svijetu i njih ne treba slijediti…”

Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, je rekao: “Fikh je upoznavanje onoga što je korisno i što je štetno za ljudsku dušu”. Zatim je rekao: “Šta je znanje nego li postupak po njemu, a napuštanje onog što je beskorisno i prolazno, a u korist vječno trajnog svijeta”.

“Ko upropaštava Kur’ansku misao”? Tri su vrste učača (korisnika) Kur’ana, veli El Basri. Prvi ga uzimaju kao robu kojom trguju, kupujući (njegovom prodajom) ono što je u ljudi (tj. trgujući njime kao sa bilo kojom drugom robom).

Drugi pravilno izgovaraju njegova slova i lijepo ga uče (ispravno i milozvučno) ali propise njegove ne poštivaju. Oni učenjem Kur’ana izbijaju (izmamljuju) novac Allahovih namjesnika i uzdižu se iznad ostalog svijeta – njihov broj se je danas namnožio, dabogda ih Allah, dž.š., sa zemljom zbrisao.

(Šta li bi Hasan El Basri rekao, ovog sadašnjeg dunjalučkog trenutka, kada bi ustao iz svog kaburistana pa vidio kako se Kur’an “uči”, odnosno pjeva ili muzicira pomoću raznih elektro-mehanizovanih naprava: gramofona, magnetofona i dr., i kako ga ljudi u dokonom raspoloženju i počesto uz kafu i eglen slušaju. I da vidi kako su za razna djelimična ili cjelovita učenja Kur’ana, zikrullaha i raznih dova, ustanovljene cijene ili tarife, kao o bilo kakvim drugim dunjalučkim djelatnostima i uslugama, vjerovatno bi ga to saznanje veoma zaboljelo i poželio bi da se što prije vrati svom ahiretskom mirovanju).

Treći uče Kur’an duboko razmišljajući o njegovim porukama, samo za njih je Kur’an lijek i uputa kako živjeti i ponašati se na ovom svijetu i pripremat se za budući svijet. (A kako je samo malo takvih kojima je Kur’an isključivo uputa i lijek duši i srcu).

“Sve što je na Zemlji Mi smo kao nakit njoj stvorili da iskušamo ljude ko je od njih najbolji djelom.”(18:7)

“Ako učen nisi  trudi se da naučiš”. (El Basri)

“Tražite znanje da bi ste razumjeli vjeru”. (El Basri)

“Ko ne prima savjet  neka ne traži pomoć”. (El Basri)

“Oni dobri, plemeniti i pametni ljudi, opijeni ljubavlju prema Dženabi Hakku, oni su i u osamdesetoj godini mladi i krepki. A oni što zavide, trebalo bi, očito, da se trude da se poduće pa da shvate one koji su učevni”. (Mevlana)

Hazreti Alija je pitao Božijeg Poslanika koji su njegovi etički principi, a on mu je odgovorio:

“Spoznaja je moje bogatstvo, razum mi je osnov vjere a ljubav oslonac. Čežnja me uzdiže, sjećanje na Allaha je moj razgovor, a pouzdanje u Njega je moje blago. Tuga je moj drug, znanje mi je oružje, a strpljenje je moj štit. Zadovoljstvo je moj kapital, skromnost je moj ponos, a odricanje od uživanja je moj zanat. Čvrsto vjerovanje je moja snaga, a poslušnost (osobina) vrlina. Borba mi je navika, istina je moja odbrana, a u namazu osjećam najveću radost”!

“U Tevratu je ostalo zapisano: Pravo bogatstvo je u zadovoljstvu. (Zadovoljstvo je jedan predivan Allahov dar i daje ga kome hoće i koliko hoće. Čovjek može biti sit, zdrav, bogat i slavan a ipak biti nezdovoljan; a može biti siromah, neugledan, da radi teške i neugledne poslove a da ipak bude srećan i zadovoljan). Spas je u samoći (u skrivanju od neukih i bahatih), zdravlje je u  odbacivanju pohota (u odbacivanju nemoralnog života), mir i spokojstvo u neimanju želja (za beskorisnim i prolaznim), a pravo uživanje je u vječnosti koja se zadobija strpljenjem u ovom kratkom životu”. (Hasan El Basri)

“Nije ti učitelj onaj koji ti kazuje svoje namjere (i hvalisavo ističe svoje znanje), već onaj ko aluzije svoje tajnovito (posredstvom srca) sprovodi na tebi.

Nije ti učitelj ni onaj koga ti slušaš već onaj od koga uzimaš znanje. Pravi učitelj ti je onaj koji glača ogledalo srca tvoga (koji te navodi i inspiriše da samo svemogućem Rabbu robuješ i radiš samo ono s čim je On zadovoljan), pa se u njemu (srcu tvom) vidi bljesak nura Allahova sa kojim se sjedine. Tako tvoj, pravi učitelj, radi sve dok ne postanete isti i dok te ne uvede u svijet Svevišnjeg pa ti  kaže: “Evo ti, a evo ti Gospodar (tvoj)”. (Ibni Ataullah El Iskenderi)

I konačno, da ovo poglavlje o sticanju znanja završimo riječima Božijeg Poslanika, koji je rekao:

“Čovjek nije zadužen da samo u mladosti uči i studira i da to što je naučio u starosti sačuva, već treba stečeno znanje u mladosti da svakim danom produbljuje, proširuje i dograđuje, i da s tim ne prestaje tokom cijelog svog života.”