Kategorija
Autor
Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillahi Rabbil alemin
Vessalatu vesselamu ala sejjidina Muhammedin ve ala Alihi ve sahbihi edžmein
S Božijom pomoći dočekali smo deveti dan mjeseca muharrema, deveti dan Matema, a ostao je samo jedan dan do Dana Ašure. Danas ćemo završiti druženje s mudrostima hazreti Šejhi Ekbera Ibn Arebija, odnosno komentarima hazreti šejha Mulla Hasana Kurdija.
Do sada smo slušali o čovjekovom putovanju ka uzvišenom Allahu, i taj ćemo razgovor zaokružiti hazreti Ibn Arebijevim napucima, kako je moguće tim putem najsigurnije stići do cilja. Već smo naznačili da ova, za ovaj mjesec muharrem posljednja, hazreti Ibn Arebijava mudrost govori o savršenom odgajatelju, o zrelom savršenom vodiču – muršid-i kâmilu.
مَنْ لَمْ يَأْخُذِ الطَّرِيقَ عَنِ الرِّجَالِ، فَهُوَ يَنْتَقِلُ مِنْ مُحَالٍ إِلَي مُحَالٍ.
Ko upute za duhovni put ne uzima od zrelih ljudi, taj se samo kreće od apsurda do apsurda.
Drugim riječima, ko osjeti u sebi sklonost prema duhovnom putu – tarikatu, ali odluči da mu ne treba iskusan vodič, neko ko je taj put već prešao pa je sada, po Božijij specifičnoj naredbi, zadužen da pojedincima pomaže kako bi i oni taj put prešli, taj će stagnirati, konstantno se, kako mi to kažemo, vrtjeti ukrug. Ovo je hazreti šejh Mulla Hasan Kurdi predivno objasnio pa ćemo ga kratko citirati:
„Znaj, Allah dragi te pomogao, da jasan duhovni hod (sejrisuluk) na duhovnom putu (tarikat) i postizanje stepena sigurnog znanja (ilm-i jekîn) zavisi od povjerljivog savršenog vodiča (muršid-i kâmil). I hazreti Musa, alejhisselam, uz savršenost svoga poslanstva, uz visok stepen kojeg zahtijeva zadaća dostavljanja Božije poslanice, pratio je svoga učitelja hazreti Hidra, alejhisselam, u stopu, učeći vječno znanje (ilm ledunnî): „Mogu li da te pratim“, upita ga Musa, „ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?“ (18:66).
Neki kažu da je ovim smijerao na činjenicu da mu je potreban (dodatni) duhovni odgoj (terbijja), nakon što je posijao trud traganja u zemlju srca, jer se samo tako stječe Božije pogledanje i Njegova naklonost, nikako drugačije! Postojanje čežnje i skonosti ka traganju u srcu dobiva se samo od uzvišenog Allaha. Tako je naš Vjesnik, alejhisselam , želio zasaditi taj trud u srce Ebu Taliba, pa mu bî rečeno: Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš – Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće…(28:56)“
Kada taj trud porodi u srcu plod, javi se potreba za savršenim vodičem jer, sasvim logično, duhovni put (tarikat) ima mnoštvo segmenata te je osobi potreban vodič, kao što prilikom obavljanja hadža treba imati delîla (vodiča na hadž). Štaviše, u tarikatu je vodič i potrebniji jer za odlazak na hadž, ako čovjek ima snage, novca, društvo, ne treba mu puno savjeta, tek nekoliko informacija koje treba dobro zapamtiti.
S druge strane, tarikat je prepun nepoznatih dionica i, kao i putevi na ovome svijetu, prepun je razbojnika koji vrebaju, nekada u liku čovjeka, a nekada u oblicima čovjekovih prohtjeva, neznanja, samoljublja i drugih loših osobina. Kušnje, nevolje i ispiti u tarikatu su česti pa je neophodno imati savršenog vodiča, i najmanja greška može odvesti u ponor.
Ti čovjekovi neprijatelji na putu ne moraju uvijek dolaziti kao neko objektivno zlo, veoma su često prepreke stvari koje su objektivno dobre ali koje čovjek, uslijed neznanja i neposjedovanja dovoljno duhovne snage, ne može prihvatiti na odgovarajući način. Naprimjer, ako osoba očisti srce a potom mu se na njemu manifestiraju svojstva gospodstva (sifât rubbûbijja), vrlo lahko se može desiti da čovjek pomisli kako je on Bog. Ili, da pomisli uslijed izljeva velikog broja spoznaja na njegovo srce kako se nalazi na najvišem mekamu, da nema mekama iznad njegovog.
Ili, pošto ne može razlučiti šta su tačno inspiracije neodgojene duše, đavolska došaptavanja, melekutska nadahnuća ili Božanska nadavanja, osoba čas može uraditi sjajnu stvar kojem će brzo uzletjeti, a odmah potom može uraditi nešto strašno, zbog čega će pasti. Inspiracije, došaptavanja, melekutska nadahnuća i Božanska nadavanja, sve je to jedna vrsta jezika, jezika skrivenosti, koji, objektivno, čovjek ne zna, pa mu treba neko ko će ga jeziku podučiti, neko ko je iskusan u tome.
Ovom što smo rekli najbolje ilustrira jedna predaja koja kaže da je jedan stvarno izuzetan duhovnjak pričao kako je u želji da savlada neke negativne osobine, u toj stalnoj duhovnoj borbi, znao nekom problemu posvetiti dvije i više godina, baviti se toliko isključivo njime.
To kazivanje je doprlo i do hazreti Medžduddina Bagdadija koji ga je ovako prokomentirao: „Imam muride, neki od njih pređu određene dinice duhovnog puta za godinu, dvije ili više. A neki, opet, uz savjete istu tu dionicu mogu preći za samo dan ili dva.“
Kako hazreti Mulla Hasan Kurdi poentira citiranu hazreti Šejhi Ekberovu mudrost, novak u tarikatu je poput jajeta, nije ptica, nema krila da leti. No, da bi postao ptica neophodna mu je druga ptica, prvo, da ga izleže, potom da ga nauči letjeti i, konačno, da ga štiti dok sâm ne ojača i ne dobije vlastite ptiče.