Kategorija
Autor
Postoji sedam djela kod uzvišenoga Allaha: dva obavezna, dva istomjerna, djelo za deset sličnih, djelo za sedam stotina sličnih, i djelo za koje sevap zna samo Allah, silni i veličanstveni.
Dva obavezna su, ko susretne Allaha a robovao Mu je ne čineći širk (ne pridružujući Mu nikoga), obavezan mu je ulazak u Džennet, a ko susretne Allaha a činio Mu je širk, obavezan mu je ulazak u Vatru. Ko uradi nešto ružno, bit će mu naknađeno shodno tome djelu, i ko htjedne uraditi nešto dobro pa ne uradi, bit će mu naknađeno mjerom identičnom tome djelu. Ko uradi dobro djelo, bit će mu naknađeno deset puta više. Ko podijeli imetak na Božijemu putu, to podijeljeno uvećat će mu se: jedan dirhem za sedam stotina, jedan dinar za sedam stotina. A post je Allahov, silnog i veličanstvenog, sevap za onoga ko posti zna samo Allah, silni i veličanstveni.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ibn Omer, a bilježe Taberani i Bejheki)
Ljepota i korist sevapa koji slijedi osobu koja posti, pojavljuje se na ovome svijetu - dunjaluku i na drugome svijetu - ahiretu.
Na ovome svijetu, prvi fadilet (korist) posta kojim se postač kiti jeste pribavljanje vlastitoj duši osobine koja predstavlja odraz jednoga od Božijih svojstava (sifat). Dragi Bog je postojan, stalan, nepromjenljiv, ni od čega i ni od koga ovisan – es-Samed:
Reci: “On je Allah – Jedan!”
Allah je Utočište svakom (es-Samed)!
(Ihlās, 1., 2.)
a i za roba koji trpi glad i žeđ također se na arapskome kaže “samed”.
Svojim postom, čovjek se nastoji osloboditi svake vezanosti za bilo šta i za bilo koga od stvorenja, čisteći svoje tijelo i svoju dušu, uzdržavanjem od jela, pića i spolnoga odnosa. Čovjek želi iz sebe i od sebe odstraniti sve ono što je nakupio kroz svoj život, sve fizičke ali i duhovne naslage, slojeve, kojima nekada potpuno pokriva istinsku vjeru, urođenu narav, Allahovu, a čovjeku darovanu, osobinu – fitret prema kojoj je On ljude načinio, želeći osjetiti darovano svojstvo vječnosti, nepromjenljivosti: ne treba da se mijenja Allahovo stvorenje (lā tebdīle li halkillāh). (30:30)
Svoje svojstvo vječnosti i nepromjenljivosti (samedijjet), kao i druga svojstva, uzvišeni Allah odražava na čovjekovo srce, koje je time postalo sveto, kao što je uzvišeni Allah Svoje prisustvo (hadret) najviše odrazio kroz Kabu u Mekki, čime je Kaba postala sveta.
Stoga post ne podrazumijeva samo uzdržavanje od jela, pića i spolnoga odnosa, već hazreti Pejgamber, alejhisselam, jasno ističe da:
Kada posti neko od vas, nema snošaja i nema ružnih riječi
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ebu Hurejre, a bilježe Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ebu Davud)
baš kao što je za obavljanje hadža, hodočašća Kabi, u Kur’anu rečeno da:
onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža.
(Bekara, 197.)
Allah, dželle šanuhu, čovjeku skreće pažnju na ovu mogućnost kićenja odrazom Božijega svojstva samedijjeta, pa govori:
Post je Moj, Ja za njega nagrađujem.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ebu Hurejre, a bilježe Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ebu Davud)
Drugi fadilet posta kojim se postač kiti na ovome svijetu jeste otkupljenje kojim se rob spašava, oslobađa, kušnje, smutnje, težine i problema koji su ga pogodili. Kako kaže hazreti Huzejfe odgovarajući na pitanje hazreti Omera, hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao je:
Kušnja, za čovjeka dešava se kroz njegovu porodicu, imetak i komšiju. Kušnju otklanjaju namaz, post i sadaka.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buharija, Muslim i Tirmizi)
Naravno, treba imati na pameti da je mjesec ramazan prvenstveno mjesec oprosta i Božije milosti, ali ne teba zaboraviti, potisnuti u sebi, da svako od nas mjesec ramazan treba iskoristiti i za dodatno moljenje uzvišenome Gospodaru da nas izbavi iz trenutnoga stanja, a podari nam bolje, još bolje, sve do osjeta maksimalne bliskosti sa Njim.
A na drugome svijetu - ahiretu, nagradu za post, njenu veličinu i ljepotu, zna samo On, uzvišeni dragi Bog.
Jednom, dok je bio na jednome putovanju, hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je:
Post je štit, sadaka poništava grijehe kao što voda poništava vatru, a namaz čovjeka u dubini noći predstavlja znak raspoznavanja (ši‘ār) “dobrih”.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Muaz ibn Džebel, a bilježi Tirmizi)
Potom je hazreti Pejgamber, alejhisselam, proučio ajete:
Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.
I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.
(Sedžda, 16., 17.)
Muhammed ibnul Munkedir klanjao je jedne noći. Zaplaka, pa se dobro rasplaka. Plakao je tako jako da je prepao svoju porodicu. Priđoše mu i upitaše ga:
“Šta te je rasplakalo?”
Munkedir kao da im se začudi, pa se okrenu i nastavi plakati.
Ne znajući šta da rade, ukućani pozvaše Ebu Hazima i rekoše mu šta je bilo.
Kada je Ebu Hazim došao, upita Munkedira:
“Brate moj dragi, šta te tako rasplakalo da si prestravio svoju porodicu?”
Munkedir odgovori:
“Naišao sam na jedan ajet u Allahovoj knjizi Kur’anu.”
Ebu Hazim ga upita:
“Koji?”
Munkedir prouči:
Kad bi nasilnici imali sve što je na Zemlji, i još toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teške patnje iskupili; a Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti.
(Zumer, 47.)
Kako se kaže na drugome mjestu u Kur’anu, o čovjeku uopće: on je, zaista, prema sebi nasilnik i lahkomislen. (33:72.)
Čovjek je nasilnik i lahkomislen iz dva razloga. Prvi, ako ne vidi, ako ne vjeruje, ako mu nije jasno da je uzvišeni Gospodar u njega položio predivne darove milosti, oprosta, dobra i ljepote. Da bi to prepoznao, post mjeseca ramazana izvrsna je prilika.
I drugo, čovjek je prema sebi nasilnik i lahkomislen ako ne zna da će mu uzvišeni Gospodar sve grijehe i propuste oprostiti, samo ako se iskreno pokaje i čvrsto riješi ništa ružno više ne činiti.
Ovaj dar, dragi Allah naročito je položio u jedan poseban mjesec, ovaj mjesec, mjesec ramazana, u kojemu niko neće biti izuzet od oprosta, samo ako se iskreno obračuna sa samim sobom i iskreno uzvjeruje u Allaha:
Ko isposti mjesec ramazan obračunavajući se sa sobom i vjerujući, oprostit će mu se svi grijesi koje je prije počinio.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ebu Hurejre, a bilježe Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai, Ebu Davud i Ahmed)
Otvoriti svoje srce neizmjernim darovima osjeta naročitoga Božijega prisustva u mjesecu ramazanu, znači biti “pošten prema sebi”, sagledati sve svoje mahane i nedostatke, razmisliti o svakome propustu koji smo napravili, i iskreno zamoliti jedinoga Gospodara da nas uputi, da nam oprosti, i da nam se smiluje. A Allhova milost je neizmjerna:
Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah će sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”
(Zumer, 53.)
RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN – NEKA VAM JE BERIĆETAN ČASNI MJESEC RAMAZAN!