Kategorija
Autor
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete! A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali bilo bi bolje za njih; ima ih pravih vjernika, ali većinom su nevjernici.”
(Kur’an, sura Alu Imran, ajet 110.)
Islam se na praktičnom i životnom planu pokazao i dokazao kao djelotvorno učenje, primjenljivo u životu pojedinca i zajednice. Bez razumijevanja vitalnosti i bogatstva islamskog učenja nemoguće je objasniti slijedeće fenomene.
Kako je jedan povučen i blag čovjek, koji se čitavih četrdeset godinâ nije isticao nikakvim miješanjem u politiku, najedanput postao politički reformator i državnik, koji je bez pomoći radija, TV i štampe uspio ujediniti rasute stanovnike pustinje, površine 3.000.000 kvadratnih kilometara. Kako je taj isti čovjek (Muhammed, alejhisselam) uspio jedan narod koji bijaše ratnički neobrazovan, bez kulture i neprestano upleten u međusobne ubilačke, plemenske ratove, sakupiti pod jednu zastavu, jedan zakon, jednu religiju, kulturu, civilizaciju i način uprave? I konačno, kako su pod vodstvom Muhammeda, alejhisselam, i sveobuhvatnim uticajem Kur'ana, najrazuzdaniji ljudi postali primjer poslušnosti i odanosti zakonu i rédu?
Opće je poznato da takvo nešto veličanstveno Muhammed, alejhisselam, nije postigao nikakvom čarolijom, nasiljem i varkom. Kada je isalm osvojio duše, sreca i misli ljudi, i kada su njegovi sljedbenici prepoznali prednosti islama u odnosu na džahilijet, isti ti ljudi su dobrovoljno, na Božijem Putu, žrtvovali sve od sebe. Inetresantno je u tom smislu obratiti pažnju na govor koji je Džafer ibn Talib održao na dvoru etiopskog kralja Negusa:
“O kralju! Mi bijasmo ljudi bez znanja, odani idolopoklonstvu. Jeli smo čak meso uginulih životinjâ i činili još mnoge druge ružne stvari. Nismo poštivali svoje obaveze prema rođacima, i loše smo postupali prema komšijama. Jači od nas su uživali na račun slabijih, sve dok Bog nije poslao poslanika da nas popravi. Pozvao nas je u službu Božiju i upozorio nas da se prestanemo klanjati idolima i kamenu. Zabranio nam je sve što je odvratno: laž, pronevjeru i potvoru. Zato smo mu povjerovali i počeli ga slijediti i postupati po njegovom učenju.”
Pored svog historijskog, ovaj nadahnuti govor za nas ima i presudno ovovremensko značenje. Da li je islam svoju snažnu reformatorsku, moralnu i civilizacijsku poruku potpuno iscrpio? Da li je čovječanstvo u XXI stoljeću na višem moralnom i duhovnom stupnju od pomenutog džahilijetskog i mušričkog društva? Odgovor na oba pitanja je odričan, a evo i nekoliko jasnih ilustracija koje govore o vitalnosti islama s jedne, i zastrašujućem barbarizmu savremenog čovjeka, s druge strane.
Početne korice knjige "Razumijevanje
globalizacije (Fukhul 'awlema)",
autora sejjida Muhammeda Širazija
Nešto oko pet miliona muslimana danas živi u SAD, i dva i pol miliona u Njemačkoj. Muslimanska populacija u Velikoj Britaniji iznosi gotovo tri miliona, te tri miliona u Francuskoj. Ukupni broj muslimana u svijetu, prema zapadnim izvorima, premašuje broj od jedne milijarde. Džamije i mesdžidi svakodnevno se podižu širom svijeta, od Los Angelesa i Moskve do Rima i Zagreba. U Kordobi, bivšoj prijestolnici emevijskog halife, španski muslimani su 1994. godine osnovali međunarodni islamski univerzitet “Averoes”. Nedaleko od izvanredne stare džamije u Kordobi, mujezin ponovo poziva na namaz. Ovo se dešava pet stoljeća nakon što je i posljednji musliman istjeran sa španskog tla. A evo i nekoliko pokazatelja moralnog sunovrata moderne civilizacije.
Postala je uobičajena pojava da se u hladnim haustorima i u kontejnerima pronalaze ostavljene tek rođene bebe. Vanbračni seksualni odnosi, legalizacija homoseksualnih brakova i čitav niz organizirane dječije prostitucije, nezaustavljivo pustoši cijele gradove. Ovisnost o tehnoloških izuma i pomagalâ dostiže alarmantne implikacije. Ovih dana smo u štampi mogli pročitati vijest da je u jednoj engleskoj bolnici otvoren poseban odjel za liječenje ovisnika od SMS porukâ. A šta je tek sa trgovinom ljudima, zlostavljanjem ženâ i velikom socijalnom nejednakošću? Imajući u vidu iznesene činjenice, nije neopravdano tvrditi da budućnost pripada islamu. Islam može pomoći da se moralno posrnuli čovjek iz svoga najružnijeg lika “Esfelus-sâfilîn” popravi u najsavršeniji izgled “Ahsenut-takvîm”. Pred muslimanima je veliki poduhvat, oni ne moraju islam adaptirati modernim zahtjevima već oživotvoriti njegovo učenje na takav način kakav će omogućiti da se prepozna njegova dostatnost modernom dobu, čak i od zapadnjakâ koji imaju najodbojniji stav spram islama.
Ljepota ovog poduhvata je u tome da će služiti miru, dok će istovremeno do maksimuma uvećati prilike islamu da postane svjetska religija br. 1 u XX stoljeću. Muslimani koji poput Bošnjaka žive u multikonfesionalnim sredinama imaju još jednu prednost koju moraju znati iskoristiti. U bogatstvu drugačijih učenjâ svoje učenje trebaju predstaviti kao najljepše i najoriginalnije. Upravo kako to i Kur’an sâm veli:
“Svako se okreće prema svojoj kibli a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete.”
(Kur’an, sura Bekara, ajet 148.)