1. Uvodna Riječ:

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim,

Neka je salavat i selam na Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, sve plemenite resule i nebijje, i na Muhammedovu, alejhisselam, plemenitu porodicu i ashabe.

Rukovođeni vječnom porukom sljedećih uzvišenih ajeta časnoga Kur'ana koji se odnose na Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam:

... Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok. (4:79);

... a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (21:107),

i u želji da u ovom plemenitom mjesecu Rebiu-l-Evvelu, mjesecu rođenja Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, njegovu plemenitu ličnost i djelo, približimo srcima svih ljudi, i muslimana i nemuslimana, odlučili smo se da priredimo tekst poznatog muslimanskog istraživača kršćanskih svetih spisa, Ahmeda Didata, koji govori o pomenu Muhammeda, alejhisselam, u Bibliji.

S obzirom da se originalni tekst u svome uvodnom dijelu dotiče nekih nesuglasica između različitih kršćanskih crkava, a koje bi neki pripadnici drugih vjerskih tradicija mogli naći uvredljivim, odlučili smo se da originalni tekst neznatno izmijenimo i te dijelove isključimo. Sebi smo dali tu slobodu, ne zbog toga što se slažemo, ili ne slažemo sa tim interpretacijama, već prevashodno radi toga da u ovom tekstu glavni akcenat ostane na pomenu Muhammeda, alejhisselam, u Bibliji (što je i osnovna namjera Ahmeda Didata koji je pomenute kršćanske nesuglasice u originalnom tekstu izrekao samo ''usput'').

Allaha dragog molimo da ovaj tekst bude skromni doprinos većem međusobnom razumijevanju i toleranciji svih ljudi, kao i njihovoj saradnji na putu istinske Vjere i univerzalnog dobra, da i ovo bude jedan od bezbrojnih puteva oživotvorenja Njegovog plemenitog i uzvišenog ajeta:

Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome, osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo"! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani"! (Kur'an, 3:64)

2. Šta Biblija kaže o Muhammedu, Sallallahu alejhi ve sellem (I dio)

 

"Kažite vi Meni: ‘Šta će s vama biti ako je Kur’an od Allaha, a vi u njega nećete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedočio da je Kur’an od Allaha ­ kao što su to Knjige prije njega.’ "

(Kur’an, 46:10)

Gospodine predsjedavajući, dame i gospodo!

Tema večerašnjeg predavanja "Šta Biblija kaže o Muhammedu, s.a.v.s.", bit će bez sumnje iznenađenje za mnoge od vas radi toga što je predavač musliman. Kako je došlo do toga da musliman tumači proročanstva iz jevrejskih i kršćanskih svetih knjiga?

Kao mlad čovjek, prije trideset godina, ja sam odslušao religiozna predavanja kršćanskog teologa, izvjesnog Rev Hiten, u "Teatre Royal" (Kraljevsko pozorište, Durban, Južna Afrika):

Izrael ili Kisindžer?

Ovaj časni gospodin je tumačio biblijska proročanstva. Nastojao je dokazati da je kršćanska Biblija predskazala nastajanje Sovjetske Rusije i zadnje dane (Kijametski Dan). Uzgred rečeno, poslednje kršćansko otkriće kršćanske Biblije, za "Zvijer 666", je doktor Henri Kisindžer (kršćanski egzegezisti daju progresivne brojčane vrijednosti sa šest, engleskom alfabetu i sabiraju kako bi dobili zbir 666; tj. A=6, B=12, C=18 itd. linearna progresija ide sa 6-ticama radi toga što je zvijer u Bibliji “666” - probajte to za dr. Kissinger). Kršćanski predavači su dovitljivi i neumorni u njihovim naporima da dokažu svoje tvrdnje. Predavanje Rev. Hitena su me navela da se zapitam ako Biblija predskazuje toliko stvari, ne isključujući čak ni "Izrael", tada mora biti nešto kazano i o najvećem dobrotvoru čovječanstva, časnom Božijem poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. (neka je na njega mir i spas).

Kao mladić krenuo sam u potragu za odgovorom. Sretao sam sveštenike, jedne za drugim, prisustvovao njihovim predavanjima i pročitao sve do čega sam mogao doći, vezano za oblast biblijskih predskazivanja. Večeras ću vam govoriti o jednom dijalogu sa domineom (sveštenikom) Holandske refo­rmisane crkve:

Sretno trinaest

Bio sam pozvan u Transvaal (jedna provincija u Južnoj Africi) da održim predavanje povodom jedne svečanosti. Znajući da je u toj pokrajini Republike, rasprostranjen jezik Afrikanera, pa čak i u mom narodu, osjećao sam da trebam bar površno ovladati ovim jezikom, kako bi se među ovim ljudima, bar malo, osjećao kao "kod kuće". Otvorio sam telefonski imenik i počeo nazivati crkve u kojim se koristi jezik Afrikanera. Naznačio bih sveštenicima svoj interes za dijalog s njima, ali su svi odbili moju molbu s "uvjerljivim" isprikama. Broj 13 je bio moj sretni broj. Trinaesti poziv donese mi zadovoljstvo i olakšanje. Dominee Van Heerden je pristao da se sretnemo u njegovoj kući, u subotu poslije podne, na dan moga odlaska u Transvaal. Dočekao me je prijateljski na svojoj verandi. Kazao je da bi volio, ako nemam ništa protiv, da nam se u diskusiji pridruži njegov sedamdesetogodišnji punac, koji je iz Slobo­dne države (Free state). Nisam imao ništa protiv toga. Nas trojica smo se smjestili u domineovu bibiloteku:

Zašto ništa?

Postavio sam pitanje: "Šta Biblija kaže o Muhammedu?" Bez oklijevanja je odgovorio: "Ništa"! Pitao sam: "Zašto ništa? U skladu sa vašom interpretacijom, Biblija ima tako mnogo toga da kaže o nastanku Sovjetske Rusije i o Kijametskim Danima, pa čak i o rimokatoličkom Papi?" Rekao je: "Da, ali o Muhammedu u njoj nema ništa!" Pitao sam ponovo: "Zašto ništa? Sigurno ovaj čovjek Muhammed, koji je odgovoran za stvaranje društva, rasprostranjenog širom svijeta i koje sačinjavaju milioni vjernika, koji na osnovu njegovog autoriteta vjeruju u:

- čudotvorno rođenje Isusa (Isaa, a.s.)

da je Isus Mesija (riječ "Mesija" dolazi i u arapskom i u hebrejskom od glagola "masaha" što znači: trljati, masirati, pomazati - religiozno značenje je "Onaj koji je pomazan" - sveštenici i kraljevi u starom Izraelu su bili pomazani pri postavljanju na njihove položaje)

- da je oživljavao mrtve Božijom dozvolom, i da je liječio one koji su rođeni slijepi kao i leprozne (gubavce), sve s Božijom dozvolom.

Sigurno ova knjiga mora nešto kazati o ovom velikom vođi, koji tako lijepo govori o Isusu i njegovoj majci Mariji (Merjemi)"? Stari čovjek iz Slobodne zemlje je odgovorio: "Sine moj, čitao sam Bibliju poslednjih pedeset godina, i da u njoj ima pomena o njemu, ja bih to znao".

Niko po imenu!

Raspitivao sam se: "Po vama, zar nema na stotine proročanstava vezanih za pojavu Isusa, spomenutih u Starom zavjetu?" Sveštenik je uskliknuo: "Ne na stotine, nego na hiljade!" Ja rekoh: "Nemam namjeru prepirati se oko 'hiljadu i jedno' proročanstvo spomenuto u Starom zavjetu, vezano za dolazak Isusa jer ga je već sav muslimanski svijet prihvatio bez svjedočenja i jednog biblijskog proročanstva. Mi muslimani, prihvatili smo Isusa "de facto" tj. samo na osnovu Muhammedovog, s.a.v.s., autoriteta. A da­nas u svijetu ima ne manje od jedne milijarde Mu­hammedovih, s.a.v.s., sljedbenika; koji vole, uvažavaju i duboko poštuju ovog velikog Božijeg vjero­vjesnika, Isusa Krista, bez potrebe da ih kršćani u to uvjeravaju biblijskom dijalektikom.

Između "hiljada" proro­čanstava o kojim govorimo, možete li mi reći samo jedno u kojem je Isus spomenut po imenu? Termin "Mesija", preveden kao "Krist", nije ime nego naziv ("Mesija", prevedeno kao "Krist", ne znači Bog; čak je neznabožac Kiru zvan "Krist" u Bibliji - vidi Isaija, 45:1).

Postoji li i jedno proro­čanstvo koje kaže da će Mesijino ime biti Isus; da će ime njegove majke biti Marija; da će se roditi u vrijeme vladavine kralja Heroda, itd. itd.? Ne! Nema takvih detalja! Pa kako onda zaključujete da se onih hiljadu proročanstava odnose na Isusa?!

Šta je proročanstvo?

Odgovorio je: "Vidite, proročanstvo su riječi-slike nečega što će se desiti u budućnosti. Kada se ta stvar stvarno pojavi, mi vidimo u ovim proročanstvima, živo ispunjenje onoga što je predskazano u prošlosti." Ja sam rekao: "Ono što vi u stvari radite je, da rezonujete, zaklju­čujete i sastavljate dva i dva". On je rekao: "Da". Rekao sam: "Ako je vama zadatak da hiljadu proročanstava opra­vdate tvrdnjom o ispravnosti i originalnosti Isusa, zašto mi ne bismo prihvatili potpuno isti pristup i za Muhammeda, s.a.v.s. (Muhammed je spomenut po imenu u pjesmi od Solomona, 5:6. Hebrejska riječ koja je tamo korištena je "Mahammudim". Zadnja slova "im" je množina od uvažavanja slave i veličine. Bez "im" ime bi bilo "Mahammud" prevedeno kao "sveukupno privlačan" u Autorizovanoj verziji Biblije ili "Hvaljeni" - "vrijedan hvale" tj. MUHAMMED.)"?!

Sveštenik se složio s tim da je to fer prijedlog i razuman način pristupa problemu. Zamolio sam ga da otvori Ponovljeni zakon, poglavlje 18, stih 18, što je on i uradio. Izgovorio sam napamet ovaj stih na jeziku Afrikanera, radi toga što je bila moja namjera da malo vježbam jezik vladajuće klase Južne Afrike (ako se ova knjiga prevodi na bilo koji drugi jezik, molim da se afrikanske riječi promijene u lokalni dijalekat; i ne pokušavaj slobodni prijevod biblijskih navoda. Nabavi Bibliju na jeziku na koji se vrši prijevod i prepiši tačno kako se riječi javljaju u toj Bibliji.):

"NI PROFEET SAL EK VIR HULLE VERWEK UIT DIE MIDDE VAN HULLE BROERS, SOOS JY IS, EN EK SAL MY WOORDE IN SY MOND LE, EN HY SY SAL AAN HULE SE ALLES WAT EK HOM BEVEEL". (Ponovljeni zakon 18:18)

Prijevod ovog stiha (sa engleskog) glasi:

"Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Staviću Svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što im zapovijedim".

Vjerovjesnik sličan Mojsiju (Musau, a.s.)

Nakon recitovanja ovog stiha na afrikanskom, izvinuo sam se zbog mog nesigurnog naglaska. Sveštenik me je uvjeravao da sam to uradio dobro. Raspitujem se: "Na koga se ovo proročanstvo odnosi"? Bez imalo oklijevanja, odgo­vorio je: "Na Isusa!" Pitao sam: "Zašto Isus - njegovo ime ovdje nije spomenuto?" Sveštenik na to odgovara: "Pošto su proročanstva riječi-slike nečega što će se desiti u budućnosti, mi smatramo da ga riječi ovog stiha adekvatno opisuju. Vidite najvažnije riječi ovog proročanstva su  'Soos jy is' (likom na tebe) - kao što si ti - kao Mojsije, a Isus je kao Mojsije." Ja pitam: "Na koji način je Isus bio sličan Mojsiju?" Odgovor je glasio: "Na prvom mjestu, Mojsije je bio JEVREJ, i Isus je bio, također, JEVREJ; drugo, Mojsije je bio PROROK, a Isus je bio, također, PROROK - radi toga je Isus sličan Mojsiju, a to je tačno ono što je Bog prorekao Mojsiju - 'Soos jy is.' " Ja upitah: "Možete li zamisliti i jednu drugu sličnost između Mojsija i Isusa?" Sveštenik reče da on ne može smisliti ni jednu. Odgovorio sam: "Ako su ovo jedina dva kriterija za otkrivanje kandidata za ovo proročanstvo u 'Ponovljeni zakon 18:18'; onda u tom slučaju, kriterij bi mogao odgovarati bilo kom od slijedećih biblijskih ličnosti poslije Mojsija; Samuel, Izaija, Ezekija, Danijel, Hosea, Joel, Malahija, Ivan Krstitelj itd. radi toga što su SVI JEVREJI I PROROCI. Zašto se to proročanstvo ne bi odnosilo na jednog od ovih proroka, i zašto samo na Isusa? Zašto pravimo od jednog ribu, a od drugog pticu?" Nije imao odgovor. Ja sam nastavio: "Vidite, moji zaključci su da je Isus najmanje sličan Mojsiju, a ako griješim, volio bih da me korigujete."

Tri razlike

Tako u razgovoru rezonujemo zajedno:

"Kao prvo; Isus nije sličan Mojsiju, radi toga, što, prema vama, Isus je bog, ali Mojsije nije bog; je li to tačno?" Odgovorio je: "Da". Rekao sam: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju!"

"Drugo; prema vama, Isus je umro za otkup ljudskih grijeha, ali Mojsije nije morao umrijeti radi grijehova svijeta. Je li to istina?" Ponovo je rekao: "Da." Rekao sam: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju!"

"Treće; prema vama, Isus je otišao u pakao na tri dana, a Mojsije nije morao tamo ići. Je li ovo tačno?" Odgovorio je nevoljno: "D-a-a". Zaključio sam: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju! Ali - nastavio sam - ovo nisu pravi dokazi istine, dokučive istine; ovo su stvari uvjerenja. Prodiskutirajmo nešto veoma jednostavno, veoma lagano: Recimo nešto što i mala djeca, ako bi bili učesnici diskusije, ne bi imali problema da shvate, hoćemo li?" Sveštenik je bio veoma zadovoljan sugestijom:

Otac i majka

(1) "Mojsije ima oca i majku. Muhammed, također, ima oca i majku. Ali, Isus je imao samo majku, a ne i oca čovjeka. Je li to tačno?" Rekao je: "Da." Ja nastavih: "DAA­ROM IS JESUS NIE SOOS MOSES NIE, MAAR MUHUMMED IS SOOS MOSES!" Što znači: "Radi toga Isus nije kao Mojsije (a Muhammed jeste kao Mojsije)." (Do sada je čitalac shvatio da sam koristio afrikanski jezik, samo radi prakticiranja. Prekinut ću njegovu upotrebu u daljnjem toku ove priče.)

(2) "Mojsije i Muhammed su se rodili na normalan, prirodan način, tj. iz fizikalne veze između čovjeka i žene; a Isus je stvoren posebnim čudom. Sjetit ćete se da nam je rečeno u Jevanđelju Po Mateju, 1:18 'Ali prije nego se zajedno nastaniše, pokaza se da je začela po Duhu Sve­tome'. A Sv. Luka nam kaže da, kada su joj lijepe vijesti, o rođenju svetog sina, najavljene, Marija je rezonovala: 'Kako će to biti - reče Marija Anđelu - jer se ja ne sastajem s mužem?' 'Duh sveti sići će na te' - odgovori joj Anđeo ­'Sila Previšnjega zasjeniće te.' (Luka, 1:34,35) Časni Kur'an potvrđuje Isusovo rođenje plemenitijim i uzvišenijim riječima. U odgovoru na njeno logično pitanje: 'O moj Gospodaru, kako ću imati dijete, kad me ni jedan muškarac nije dodirnuo?' - 'Eto tako' - reče - 'Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo rekne: 'Budi'!; i ono bude.' (Časni Kur’an 3:47) (Molim da otvorite Časni Kur'an, 3:42 i 19:16 gdje se govori o Isusovu rođenju; pročitaj sa komentarom i upozori svoje kršćanske prijatelje o visokom poiožaju koji Isus i njegova majka imaju u islamu.) Bogu nije nužno da posije sjeme u čovjeka niti u životinju. On to samo poželi i to postane stvarnost. Ovo je muslimansko poimanje Isusovog rođenja." (Kada sam uporedio Kur'ansku i Biblijsku verziju Isusovog rođenja, čelniku Biblijskog udruženja u našem naj­većem gradu, i kada sam ga upitao: "Koju verziju bi vi voljeli dati svojoj kćerki, Kur'ansku ili Biblijsku verziju?" Čovjek je odgovorio: "Kur'ansku.")

Da skratim, rekao sam domineu: "Je li tačno da se Isus rodio čudotvorno, nasuprot prirodnom rođenju Mojsija i Muhammeda?" On je odgovorio ponosno: "Da." A ja sam na to rekao: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju, nego je Muhammed sličan Mojsiju. A Bog kaže Mojsiju u knjizi Deuteronom 18:18 'KAO ŠTO SI TI' (sličan tebi, kao ti o, Mojsije), a  Muhammed je sličan Mojsiju."

Bračne veze

(3) "Mojsije i Muhammed su oženjeni i imaju djecu, ali Isus ostaje neženja cijelog života. Je li ovo tačno"? Sveštenik je odgovorio: "Da". Ja sam rekao: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju, ali je Muhammed sličan Mojsiju".

Isus odbačen od svog naroda

(4) "Mojsije i Muhammed su prihvaćeni kao proroci u svome narodu, u njihovom životnom vijeku. Bez sumnje, Jevreji su Mojsiju zadali beskrajne brige gunđajući u divljini ali, kao nacija, prihvatili su Mojsija kao Božijeg Poslanika, koji je njima poslan.

Arapi su, također, učinili Muhammedov život nemogućim. Veoma mnogo je pretrpio od njihovih ruku. Nakon 13 godina poslanstva u Mekki, morao je napustiti svoj rodni grad. Ali, prije njegove smrti, arapska nacija ga je u potpunosti prihvatila kao Allahovog verovjesnika. Prema Bibliji - 'K SVOJIMA DOĐE (Isus), I SVOJI JE (istinitu svje­tlost) NE PRIMIŠE' (Jovan, 1:11). Pa čak i danas, nakon dvije hiljade godina, njegov narod, Jevreji, kao cjelina, odbacuju ga. Je li ovo istina"? Sveštenik je odgovorio "Da". A ja sam kazao: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju, ali je Muhammed sličan Mojsiju".

"Drugačije rečeno" kraljevstvo

 

(5) "Mojsije i Muhammed su bili poslanici kao što su bili i kraljevi. Pod Poslanikom ja smatram čovjeka koji dobije Božiju Objavu, kao uputu ljudima, a on tu uputu prenosi drugim Božijim stvorenjima, onakvu kakvu je dobio bez ikakvog dodavanja ili oduzimanja. Kralj ima moć da ostavi u životu ili osudi na smrt svoje pripadnike. Nebitno je da li osoba nosi krunu ili ne, ili da li je ona ikada oslovljena kao kralj ili vladar; ako čovjek ima pravo na izricanje smrtne kazne - on je kralj. Mojsije je imao takvo pravo.

Sjećate li se Izraelca koji je otkriven kako uzima drva za loženje, na dan subotnji, a Mojsije je odredio njegovo kamenovanje do smrti (Brojevi, 15:36)? Postoje i drugi zločini, također spome­nuti u Bibliji, za koje je Jevrejima određena smrtna kazna, na Mojsijevu zapovijed. Muhammed, s.a.v.s., je, također, imao právo na izricanje presude na život kao i smrtne presude nad svojim narodom. Postoje, također, u Bibliji primjeri osoba, kojima je dat samo dar proročanstva, ali oni nisu bili u prilici da primjenjuju svoje direktive. Neki od ovih časnih ljudi, koji su bili bespomoćni u očitom i tvrdokornom odbijanju njihove poruke, bili su proroci: Lot (Lut, a.s.), Jonah (Junus, a.s.), Danijel (Danijal, a.s.), Ezra (Uzejr, a.s.) i Džon baptist (Jovan Krstitelj ili Jahja, a.s.). Oni su mogli samo prenijeti poruku ali nisu mogli sprovoditi zakon. Sveti poslanik Isus, nažalost, spada u tu kategoriju. Kršćansko jeva­nđelje to jasno potvrđuje: Kada je Isus dovučen pred rimskog namjesnika Pontius Pilata, optužen za pobunu, Isus se ubjedljivo odbranio i odbacio lažnu optužbu. Isus odgovori: 'MOJE KRALJEVSTVO NE PRIPADA OVOME SVIJETU. KAD BI MOJE KRALJEVSTVO PRIPADALO OVOME SVIJETU, MOJI BI SE DVORANI BORILI DA NE BUDEM PREDAN ŽIDOVIMA. ALI MOJE KRALJEVSTVO NIJE ODAVDE' (Ivan, 18:36). Ovo je uvjerilo Pilata da Isus, mada (u njegovim očima) nije bio u punoj mentalnoj kontroli, nije opasan za njegovu vladavinu. Isus je samo polagao pravo na duhovno kraljevstvo; drugim rije­čima, on je samo polagao pravo na poslanstvo. Je li to tačno"? Sveštenik je odgovorio: "Da". Ja sam kazao: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju, ali je Muhammed sličan Mojsiju".

Nema novih zakona

(6) "Mojsije i Muhammed su donijeli nove zakone i pravila za svoje narode. Mojsije ne samo da je dao deset zapovijedi Izraelcima, nego i veoma obiman obredoslovni zakon, radi upute svoga naroda. Muhammed, s.a.v.s., dolazi narodu ogrezlom u barbarstvu i neznanju. Ženili su svoje maćehe, zakopavali svoje žive kćeri; pijanstvo, brakolomstvo, idolopoklonstvo i kocka bili su svakodnevna po­java. Gibbon opisuje predislamske Arape u svom 'Pad i propast Rimske imperije' kao: 'ljudske zvijeri, skoro bez osjećaja, teško se razlikuju od ostalih životinjskih stvorenja'. Jedva da je bilo išta da se uoči kao razlika između 'čovjeka' i 'životinje'; bili su životinje u ljudskom obliku. Od ovog niskog barbarizma, Muhammed, s.a.v.s., ih je uzdigao, prema riječima Thomasa Carlyslea, 'u bakljonoše svjetlosti i učenja'.

On kaže: 'ZA ARAPSKU NACIJU JE TO BILO ROĐENJE; IZ MRAKA U SVJE­TLOST. ARABIJA JE PO PRVI PUT OŽIVJELA POMOĆU TOGA; SIROMAŠNI STOČARSKI NAROD, LUTAJUĆI NE­PRIMIJEĆEN KROZ SVOJE PUSTINJE, OD SAMOG STVA­RANJA SVIJETA VIDI; NEUOČLJIVO POSTAJE UOČLJIVO, MALO JE NARASLO U SVJETSKU VELIČINU. JEDNO STOLJEĆE NAKON TOGA, ARABIJA JE BILA U GRANADI S JEDNE STRANE, A U DELHIJU S DRUGE STRANE. BLJESKAJUĆI U SRČANOSTI I SJAJU, I SVJETLOSTI GENIJA, ARABIJA OBASJAVA VELIKI DIO SVIJETA...'. Činjenica je da je Muhammed, s.a.v.s., dao svome narodu zakon i red, koji nisu imali nikada prije.

Što se tiče Isusa, kada su Jevreji postali sumnjičavi u to da bi on mogao biti varalica koji pokušava da iskvari njihova učenja, Isus se potrudio da ih uvjeri da on nije došao sa novom religijom - nema novih zakona niti novih pravila. Navodim njegove vlastite riječi: 'NEMOJTE MISLITI DA SAM DOŠAO UKINUTI ZAKON I POSLANIKE. NE DO­ĐOH DA IH UKINEM, VEĆ DA IH OSTVARIM. JER, ZAISTA, KAŽEM VAM DOK OPSTOJI NEBO I ZEMLJA, NI JEDNA JOTA, NI JEDNA KOVRČICA SLOVA IZ ZAKONA SIGURNO NEĆE NESTATI, A DA SE SVE NE OSTVARI'. (Matej, 5:17,18)

Drugim riječima, on nije došao sa novim zakonima ili propisima; došao je samo da upotpuni stare Zakone. To je ono što je on jasno stavio do znanja Jevrejima - osim ako nije govorio, drsko pokušavajući navesti Jevreje da ga prihvate kao od Boga poslanog čovjeka, i pod izgovorom pokušao nametnuti im novu religiju. Ne. Ovaj Božiji poslanik se ne bi nikada poslužio takvim sredstvima da podvali Božiju vjeru. On je samo upotpunjavao Zakone. On je praktikovao Mojsijeve Zapovjedi, poštovao subotu. Niti jedan Jevrej nije upro prst u njega govoreći; 'Zašto ne postiš'? ili 'Zašto ne pereš ruke prije nego što komadaš hijeb'?; dok su ove optužbe uvijek iznosili protiv njegovih apostola (učenika), ali nikada protiv Isusa. To je zbog toga što je on kao dobar Jevrej uvažavao Zakone poslanika prije njega. Ukratko, on nije stvorio novu religiju, i nije donio novi Zakon, kao što su Mojsije i Muhammed, s.a.v.s.. Je li ovo istina"? - pitao sam sveštenika, a on je odgovorio: "Da". Rekao sam: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju, ali je Muhammed sličan Mojsiju".

Kako su oni udaljeni

(7) "Obojica, Mojsije i Muhammed, su umrli prirodnom smrću, a po kršćanskim izvorima, Isus je nasilno ubijen, na krstu (piši za 'Was Christ Cruciffied' od istog pisca -  besplatno na zahtjev). Je li to istina"? Sveštenik reče: "Da." Ja potvrdih: "Zbog toga Isus nije sličan Mojsiju, ali je Muhammed sličan Mojsiju".

Nebeski dom

(8) "Mojsije i Muhammed, s.a.v.s., obojica su pokopani u zemlji, ali, po vama, Isus se odmara na nebu. Je li to tačno"? Sveštenik se složio. Ja sam rekao: "Radi toga Isus nije sličan Mojsiju, ali je Muhammed sličan Mojsiju".

Ismail – prvenac

Pošto se sveštenik bespomoćno saglašavao sa svakom tačkom, ja sam rekao: "Svešteniče, ovo što sam ja učinio do sada je samo radi dokazivanja jedne tačke iz cijelog proročanstva - tj. dokazivanje fraze 'KAO ŠTO SI TI' -'sličan tebi' - kao Mojsije. Proročanstvo je mnogo više od ove jedne fraze, koja glasi: 'PODIGNUĆU IM PROROKA IZMEĐU NJIHOVE SABRAĆE, KAO ŠTO SI TI...'. Naglasak je na riječima: 'između njihove sabraće'. Mojsije i njegov narod, Jevreji su ovdje oslovljeni kao rasni entitet, a kao takvi, njihova 'sabraća' bi bez sumnje bili Arapi.

Vidite, sveta Bibllija govori o Ibrahimu, a.s., (Abrahamu) kao 'Božijem prijatelju'. Ibrahim ima dvije žene, Saru i Hadžeru. Hadžera je rodlia Ibrahimu sina - njegovog prvenca - '...A Abram (prema  Bibliji Abrahamovo ime je bilo Abram prije nego što ga je Bog promijenio u Abraham) SINU ŠTO MU GA RODI HAGARA NADJENU IME JISMAEL (Ismail, a.s.).' (Postanak, 16:15); 'Uzme zatim Abraham SVOGA SINA, JISMAELA...' (Postanak, 17:23) 'A NJEGOVU SINU JISMAELU bijaše trinaest godina kad ga obreza.' (Postanak, 17:25). Sve do dóbi od trinaest godina Ismail, a.s., bio je JEDINI sin, sjeme Ibrahimovo, a.s., a kada je ratifikovan savez između Allaha, dž.š., i Ibrahima, a.s., Bog daruje Ibrahimu, a.s., drugog sina sa Sarom, po imenu Isak (Ishak, a.s.), koji je bio mnogo mlađi od njegova brata Ismaila, a.s.

Arapi i Jevreji

Ako su Ismail i Ishak, obojica sinovi istog oca, onda su oni braća. I tako su djeca jednog SABRAĆA djeci drugog. Ishakova djeca su Jevreji, a Ismailova djeca su Arapi, tako su oni jedni drugima SABRAĆA. Biblija potvrđuje: 'I pred licem drugih on će stan podići.' (Postanak, 16:12); 'Zatim, izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima.' (Postanak, 25:17)

Ishakova djeca su sabraća Ismailove djece. Na sličan način Muhammed, s.a.v.s., potiče od izra­elćanske sabraće, zato što je on porijeklom od Ismaila sina Ibrahimova. Ovo potvrđuje poslanstvo u kojem se kaže: 'PODIGNUĆU IM POSLANIKA IZMEĐU NJIHOVE BRAĆE' (Ponovljeni zakon, 18:18). Ovdje poslanstvo izričito napominje da dolazeći poslanik, koji će biti kao Mojsije, ne smije izrasti od 'djece izraelske' ili 'između njih samih'; nego kod 'njihove sabraće'. MUHAMMED STOGA POTIČE OD NJIHOVE SABRAĆE!

Riječi u ustima

Proročanstvo se nastavlja dalje: '...I STAVIT ĆU SVOJE RIJEČI U NJEGOVA USTA...' Šta to znači kada se kaže: 'Stavit ću moje riječi u tvoja usta?' Vidite, kada sam tražio od vas (od sveštenika), da otvorite Ponovljeni zakon, pogla­vlje 18, stih 18, i ako sam vas ja zamolio da čitate, i ako ste vi čitali; da li bih ja stavljao moje riječi u vaša usta? Sveštenik je odgovorio: "Ne". Ali, ja sam nastavio: "Ako bih vas ja učio arapski jezik koji vi ne poznajete, i ako bih vas ja zamolio da ponavljate za mnom ono što ja izgovorim:

Kul huvallahu ehad,

Reci: 'On je Allah - Jedan!;

Allahus-Samed,

Allah je utočište svakom!;

lem jelid ve lem juled,

nije rodio i rođen nije,

ve lem jekun lehu kufuven ehad.

i niko mu ravan nije'!

(Kur'an, 112:1-4);

ne bih li ja stavljao ove riječi stranog jezika, koje niste čuli, a izgovarate ih, u vaša usta"? Sveštenik se saglasio da je to doista tako. "Na identičan način" - ja sam rekao - "Riječi objavljene u Časnom Kur'anu, dostavljene su Muhamme­du, s.a.v.s., od Svemogućeg Boga.

Historija nam kaže da je Muhammed, s.a.v.s., imao četrdeset godina. Bio je u pećini tri milje sjeverno od grada Mekke. To je bila 27. noć muslimanskog mjeseca ramazana. U pećini mu melek Džibril naređuje na njegovom maternjem jeziku: 'IKRE' - što znači: 'Čitaj' ili 'Proglasi' ili 'Recituj'. Muhammed je prestravljen i u svojoj zbunjenosti odgovara: 'Ma ene bi kari'in'. Što znači: 'Ja ne znam čitati'. Melek mu naređuje i drugi put, s istim rezultatom. Po treći put melek nastavlja: 'Ikre’ bismi Rabbikelezi halek'. Sada Muhammed shvata, ono što se od njega zahtijeva je da ponavlja! Da oproba; i on ponavlja riječi, ONAKO KAKO SU STAVLJENE U NJEGOVA USTA:

'Ikre’ bismi Rabbikelezi halek.

'Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

Halekal-insane min alek.

Stvara čovjeka od ugruška!

Ikre’ ve Rabbukel Ekrem.

čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,

Ellezi alleme bil kalem.

koji poučava peru,

Allemel insane malem ja'lem'.

koji čovjeka poučava onome što ne zna'.

(Kur'an, 96:1-5)

Ovo je prvih pet ajeta koji su objavljeni Muhammedu, s.a.v.s., koji sada zauzimaju početak 96. sure Kur'ana časnog.

(Ako Bog da, nastavit će se)