18. Božije ime “er-Rezzāk” (ألرَّزَّاق) – Koji obilno nafaku daje

Napomena: 
Priredio S.B.

 

Božije ime “er-Rezzāk”

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Svakog dana nafaku (opskrbu) ti daje Rezzak. Rasporedio ti je što te sljeduje i ne strahuj da ćeš ostati bez toga. Allah je stvorio sebebe (uzroke) i oni se nalaze u neiscrpnim magacinima, čija vrata On otvara i naređuje kako i koliko će se čega iznositi.”

U časnome Kur’anu se kaže:

Allah je Opskrbitelj (er-Rezzāk), Moćni (Zul Kuvve) i Jaki (el-Metīn)!

(Kur’an, sura ez-Zārijāt, ajet 58.)

Allah je jedini istinski opskrbitelj. Ako nam neko podari hranu, piće, odjeću ili obuću, ako nas neko oraspoloži kakvom pričom, savjetom, predavanjem, ako nas neko utješi svojom brigom ili pomoći, ide mu nagrada ali mu je ustvari tu opskrbu za nas dao uzvišeni Gospodar. Ovo je veoma bitno jer, kako smo do sada vidjeli govoreći o drugim Lijepim Božijim Imenima, spoznaja svakog Imena treba učvrstiti čovjekovo vjerovanje da je izvor svega uzvišeni Allah. Svako ko raspolaže stvarima korisnim za drugog, stvarima koje drugom mogu pomoći, trebao bi biti svjestan da mu je to dao uzvišeni Gospodar, kao jedan zadatak, da ih dostavi u Njegovo ime.

Uzvišeni Allah daje nam naše živote, opskrbu – hranu, piće, radost i tugu, iz Svoje velikodušnosti. Ludo je pomisliti da uzvišeni Gospodar treba od nas zahvalu, potvrdu da je On istinski opskrbitelj, ili da mi Njega hranimo:

Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane.

(Kur’an, sura ez-Zārijāt, ajet 57.)

Neko ima više, neko manje, neko udjeljuje, neko, opet, škrtari. Bez obzira na količinu i ovozemaljski način dolaska do opskrbe, uvijek iza toga stoji uzvišeni Allah:

Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje”.

(Kur’an, sura Sebe’, ajet 39.)

Svako na svijetu ima svoju nafaku, niko mu je ne može uzeti. Kao što reče rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija, uzvišeni Allah vrata opskrbe otvara onoliko koliko kome pripada kaderom, sudbinom – nekome više, nekome manje. S obzirom da je samo uzvišeni Allah stvarni opskrbitelj, molba za povećanjem nafake ili lakšim ovozemaljskim dolaskom do nje, mora prvo biti upućena Njemu.

Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

(Kur’an, sura Hūd, ajet 6.)

Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.

(Kur’an, sura en-Nahl, ajet 112.)

A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.

(Kur’an, sura el-‘Ankebūt, ajet 60.)

Ako čovjek shvati da jedino Allah određuje “kada”, “koliko” i “šta”, svoje srce kroz svoje potrebe, vezat će samo za uzvišenoga Allaha, dželle šanuhu. A zahvalan će biti i drugima, preko kojih je ta Allahova pomoć došla, doživjet će ih kao vrstu Božijih “golubova-pismonoša”. Svaka opskrba znak je Božijega postojanja i brige za svako stvorenje, kako god ono naopako moglo biti. Na Ovome svijetu dragi Bog pažnju poklanja svima, bez izuzetka.

Onaj ko ima nafake više nego što mu je potrebno, neka ne shvata to kao da mu je uzvišeni Allah dao da uživa više od drugih. Istina je da mu to predstavlja obavezu, da potraži među ljudima - kome taj višak pripada, te da mu podijeli. A, uz to, želi li se još više približiti uzvišenome Allahu, treba dijeliti i od svoje nafake, one koja mu je “knap”. Višak od potrebnoga, dug je tog čovjeka prema onima u potrebi, njihov hakk, njihovo pravo, a ono dijeljenje nafake koja nam je knap, to je sadaka.

Allah navodi kao primjer roba u tuđem vlasništvu koji ništa nema i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno,  zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali većina njih ne zna.

(Kur’an, sura en-Nahl, ajet 75.)

Uzvišeni Allah daje opskrbu na različite načine. Nekada je opskrba u vidu imetka, novca, materijalnog bogatstva:

A šta bi im bilo da u Allaha i onaj svijet vjeruju i da od onoga što im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?

(Kur’an, sura en-Nisā’, ajet 39.)

Nekada je opskrba u vidu potomaka:

Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču?

(Kur’an, sura en-Nahl, ajet 72.)

A nekada je, opet, opskrba u vidu kiše:

Allah vodu s neba spušta i njome život mrtvoj zemlji vraća! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoće da čuju.

(Kur’an, sura en-Nahl, ajet 65.)

Ili u vidu biljaka:

Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osuši i ti ga vidiš požutjela i najzad ga skrši. To je, doista, pouka za one koji su pametni.

(Kur’an, sura ez-Zumer, ajet 21.)

Ili, pak, plodova i dobrih čistih, supružnika:

A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kad im se iz njih dâ kakav plod, oni će reći: “Ovo smo i prije jeli”, - a bit će im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.

(Kur’an, sura el-Bekara, ajet 25.)

A duhovna opskrba različita je za različite ljude. Za neke je to opskrba za duše, za druge je to opskrba za srca, a za neke je to opskrba za srčane tajne. Opskrba za duše je uputa, opskrba za srca je iskrenost i uvjerenje, a opskrba za srčane tajne je spoznaja zbiljâ stvarî.

Iskreno bogatstvo za svakog produhovljenog čovjeka leži u roditeljima, porodici, bratu i sestri, iskrenim prijateljima, iskrenom džematu i zdravom društvu. Osnovna opskrba za sve ljude, za svo čovječanstvo do Sudnjeg dana, nalazi se u Kur’anu časnom.

Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.

(Kur’an, sura el-Isrā’, ajet 82.)

Kako god tragali za hranom, zdravljem, odjećom i porodicom, trebamo trčati za kur’anskom opskrbom, koja je trajna i predstavlja opskrbu koja nam je dovoljna za spas i vječnu sreću.

Vezanje za ovo Lijepo Božije Ime (te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj konstantnoj potreba za opskrbom bîvanja, egzistiranja, i vječnoga života.

Istinska spoznaja ovoga lijepog Božijeg Imena (tehakkuk) ogleda se u shvatanju da uzvišeni Gospodar opskrbljuje svako biće, i na svaki način, i to materijalnom i duhovnom opskrbom.

Kićenje odrazima svojstava ovog Lijepog Božijeg Imena (tehalluk), kada osoba govori a njen govor uliva se izravno u srce slušaoca, kada neizmjerno udjeljuje drugima, kada čovjek koji je naspram nje vapi da bude stalno u njenome društvu, to je znak da se osoba okitila odrazima svojstava Lijepog Božijeg imena “er-Rezzāk”.

Jednog tesvvufskog prvaka, hazreti Hâtima el-Esammija upitali su čime se hrani. Odgovorio je:

“Otkad sam istinski spoznao svoga Stvoritelja, dovoljno mi je samo da pomislim na hljeb.”

Hazreti imam Kušejri kaže da treba ovako gledati na podjelu na siromašne i bogate: uzvišeni Allah odlikovao je bogataše egzistencijom opskrbe, a siromahe je odlikovao motrenjem Opskrbitelja. Pa ko je istinski zadovoljan motrenjem Opskrbitelja, neće mu smetati kada ga opskrba mimoiđe.

Jedne prilike je hazreti Musa (Mojsije), alejhisselam, u svome munâdžâtu, šaputanju s uzvišenim Allahom, rekao:

“Allahu moj, nekada imam neku sasvim malu potrebu, pa ne znam, da li da i to od Tebe tražim, ili da to zatražim od nekog drugog?”

Uzvišeni Allah mu reče:

“Ne traži ni od koga. Samo od Mene. Makar i sol za tijesto.”

Od tada je hazreti Musa, alejhisselam, tražio od uzvišenoga Allaha i malo, i veliko: “Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” (7:143); “Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!” (28:24)

Prenosi se da je hazreti Šibli poručio jednome bogatašu:

“Daj nam od svoga dunjaluka.”

Taj bogataš mu odgovori:

“Traži to od svog Gospodara.”

Hazreti Šibli reče:

“Dunjaluk je prezren, a i ti si prezren. Stoga tražim prezreno od prezrenog, a od moga Gospodara tražim samo Njega.”

Već smo rekli da kao što tijela imaju svoju opskrbu, i duše i srce imaju svoju opskrbu. Treba obratiti pažnju da, kao i kod opskrbe za tijelo, istinski opskrbitelj, onaj ko nam istinski ispunjava srca i dušu, jeste samo uzvišeni Allah.

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Ko ovo Ime uči, nafaka će mu se rasporediti i bit će raspoložen u pogledu toga.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:

“Ko ovo Ime uči, uzvišeni Allah podarit će mu i izvanjsku i unutarnju opskrbu.

Kažu da ko uobičaji učiti ovo Lijepo Božije Ime dvadeset puta na svoju pljuvačku u ustima, uzvišeni Allah opskrbit će ga razumom kojim će shvatati teške, zamršene, stvari.

Ko ovo Ime prouči sedamanest puta stojeći pred osobom kod koje ima neku potrebu, bit će mu ispunjeno.

Ko ovo Ime prouči stotinu putu zatvoreniku, zatvorenik će biti oslobođen. A ko ga prouči stotinu puta bolesniku, bolesnik će ozdraviti.

A Allah dragi, opet, najbolje zna.”