Esselamu alejkum - Mir s vama/Мир с вама!

S imenom Allaha, Boga jedinoga, Svemilosnog, Samilosnog/С именом Аллаха, Бога јединога, Свемилосног, Самилосног!

Potreba za povremenim povlačenjem iz društva

„I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.“ 

(Kur'an, sura Merjema, ajet 22.)

Čovjekovo duhovno zrenje zavisi od spoznaja koje stječe, a jedan način spoznavanja podrazumijeva usvajanje odgovarajućih informacija.

Ipak, informacije koje se usvajaju, samo su jedan dio duhovnoga zrenja, te, kao ni bilo koje drugo sredstvo, ne bi smjelo postati svrha sâmome sebi.

Bez obzira na ono što se sazna, čovjeku je potrebno, u određenim periodima, povući se jedno vrijeme, „odvojiti se“ privremeno od izvora podataka kojima je izložen. Srce i razum su takvi, bez obzira na okolnosti, potreban je protok vremena da bi se stekla autentična spoznaja. Konstantna izloženost podacima, činjenicama i zaključcima koje su donijeli drugi, bez ikakve sumnje – spriječava osobu da stekne vlastitu spoznaju problema o kojemu promišlja.

U besprekidnom prihvatanju informacija i spoznaja koje prenose drugi, osoba dolazi u opasnost, prvo, ugušiti vlastitu spsobnost promišljanja, te, drugo, i te druge lištiti jednoga novog iskustva, nuđenja vlastitoga razumijevanja stvarnosti.

Časni Hâtim el-Esamm jedne je prilike rekao:

„Zamisli da su ljudi poput vatre. Nemoj im se približavati izuzev ako imaš opravdanu potrebu za tim. A kada im se primakneš, budi na oprezu, kao što si oprezan u blizini vatre.“

Izbjegavanje vlastitoga promišljanja, može sagorjeti i toga čovjeka, ali i on, nesvjesno, može sagorjeti druge.

Uzvišeni Allah sve što je živo, stvorio je na principu vode. Stoga je najutentičniji izraz svakoga živog stvorenja – pojava njegovoga originalnog oblika vode.

U jednoj predaji, blagoslovljeni poslanik Muhammed rekao je:

„Sedmero će Allah prekriti Svojom sjenom, na Dan kada neće biti druge sjene doli Njegove: pravednoga vladara, mladića koji je odrastao u ibadetu (robovanju) prema svome Gospodaru, čovjeka čije je srce vezano za džamije, dvoje koji se vole u ime Allaha, radi Njega se sastaju, i radi Njega se razilaze, čovjeka koga zovne žensko, lijepo i plemenitog porijekla, a on kaže: 'Ja se bojim uzvišenoga Allaha.', čovjeka koji dijeli sadaku ali na način da sakrije to da dijeli, i to do te mjere da mu ljevica ne zna šta to dijeli desna ruka, čovjeka koji u osami spomene Allaha, pa mu iz očiju krenu suze.“

(hadis bilježe Buharija i Muslim, a prenosi časni Ebu Hurejre)