46. Božije ime “el-Vâsi'u” (أََلْوَاسِع)– Koji sve obuhvata milošću

Napomena: 
Priredio S.B.

Božije ime “el-Vâsi'u”Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Pošto je On taj koji milošću sve zauzima. Njegovo davanje je savršeno.”

U časnome Kur'anu ovo Lijepo Ime navedeno je na nekoliko mjesta. Tako u stotinu i petnaestome ajetu sure “el-Bekara” kaže se:

A Allahov je istok i zapad: kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana. – A Allah je, zaista, neizmjerno dobar(Vāsi') i On sve zna.

Također:

“Allah vam je odredio Tālūta za vladara, reče im vjerovjesnik njihov. “Odakle da nam još on bude vladar kad smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato, rekoše oni. “Allah je njega da vama vlada izabrao, reče on, “i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjerno dobar (Vāsi') i On sve zna.

(el-Bekara, 247.)

Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar (Vāsi') i sve zna.

(el-Bekara, 261.)

Reci: “Blagodat je samo u Allahovoj ruci, On je daruje kome hoće. A Allah je neizmjerno dobar (Vāsi') i zna sve.

(Ālu 'Imrān, 73.)

one koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a one bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta (Vāsi'ul magfira).

(en-Nedžm, 32.)

A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: “Gospodar vaš je neizmjerno milostiv (zū rahma vāsi'a), ali kazna Njegova neće mimoići narod griješni.

(el-En'ām, 147.)

A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga (se'atih), neovisnim učiniti; - Allah je neizmjerno dobar (Vāsi') i mudar.

(en-Nisā', 130.)

Ukoliko uz ove plemenite ajete pročitamo i slijedeća dva ajeta:

Moć Njegova obuhvata (vesi'a) i nebesa i Zemlju...

(el-Bekara, 255.)

“vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve obuhvata znanjem (vesi'a kulle šej'in 'ilmen)!

(Taha, 98.)

u mogućnosti smo prepoznati pet kur'anskih planova kojima se opisuje značenje ovoga Lijepog Imena, odnosno egzistencijalnih planova u kojima se Lijepo Ime “Koji sve obuhvata milošću” manifestira.

Prvi plan opisuje nam jedan od Božijih odnosa sa svijetom. Sve što je stvorio, uzvišeni Allah doslovno je prekrio Svojom milošću, ona sve i svakoga obujmljuje. To obujmljivanje stalnoga je karaktera, neprestano se na ovome svijetu događa. Uzvišeni Allah sve zna, sve što se događa, sve što Njegova stvorenja rade, i, bez obzira bila Mu pokorna ili ne, konstantno ih milošću pokriva. Tako Njegovo Lijepo Ime “el-'Alîmu”, “Koji sve zna”, odnosno Njegov atribut Sveznanja, djeluju skupa sa Njegovim Lijepim Imenom “el-Vâsi'u”. Tako se, naprimjer, kaže:

“Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite?

(el-En'ām, 80.)

Premda našem razumu to bilo neshvatljivo, ili barem djelimično pojmljivo, svaka stvar na ovome svijetu, svako stvorenje, pokriveno je Božijim rahmetom (milošću). Jedino ona stvorenja koja se odluče okrenuti leđa Božijim propisima i činiti nered na Zemlji, samo ona, shodno mogućnosti koju je dragi Gospodar svakome dao, tu milost na sebi sakriju. Ipak, ona je i dalje prisutna, ali se stvorenja trebaju iskreno pokajati i prihvatiti odgovornost na ovome svijetu za počinjeni nered. Već smo nekoliko puta navodili, kako uzvišeni Gospodar iz Svoje milosti svakome daje šansu za popravljanje, pa i najgorem smutljivcu jer i njega konstantno opskrbljuje i daje mu da egzistira, ne bi li se popravio.

Kako neposlušnik, premda i dalje živi, i dalje se hrani, diše, sakriva te Božije blagodati, prvo od sebe (ni ne razmišlja odakle mu ti darovi, jednostavno, doživljava ih kao nešto “normalno”), a potom i od drugih (od smutnje koju sije ljudi ne mogu prepoznati, ne mogu misliti na to), trag Božijeg opskrbljivanja koji ide tome čovjeku. Tako neposlušnik sakriva i trag Božije milosti kojom je obujmljen, kao kada čovjek svuče neku odjeću sa sebe želeći obući neku drugu. A u časnome Kur'anu jasno se kaže:

“Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću, reče On, “a milost Moja obuhvaća sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, onima koji u dokaze Naše budu vjerovali.

(el-A'rāf, 156.)

Sve obuhvata Božija milost, a kao što je na ovome svijetu vidljiva samo na onima koji su dragome Gospodaru u pokornosti, tako će na Sudnjem danu samo njima i biti data.

Drugi plan djelovanja ovoga Božijeg Lijepog Imena sličan je prethodnome ali stvarno mora biti izdvojen budući da otkriva kako uz Lijepo Božije Ime “el-Vâsi'u” koje se u ovome obliku u časnome Kur'anu javlja sedam puta, svih sedam puta ide i Lijepo Ime “el-'Alîm”, “Onaj koji sve zna”. A osmi put kada se ovo Lijepo Ime navodi, navodi se u genitivnoj vezi sa imenicom “oprost” – magfiret.

Kao da se želi reći, želi li čovjek okititi se božanskim svojstvom sveobuhvatne milosti, mora prvo proći odnosno mora ovladati sa sedam znanja. Možda možemo pretpostaviti koja su to znanja.

Znanje o svojoj duši, znanje o svome srcu, znanje o Božijim Lijepim Imenima i Atributima, znanje o Božijim propisima, znanje o vidovima Božijeg odnosa sa stvorenjima, znanje o Božijim odabranim stvorenjima – hazreti poslanicima, alejhimusselam, i znanje o nekim Božijim skrivenim stvarima – plemenitim melecima, nebesima, Kursijju i Aršu.

Treći plan djelovanja ovoga Allahovog Lijepog Imena govori o bogatstvu i otkriva šta “biti bogat” stvarno znači. Prije svega, u Kur'anu prepoznajemo da je istinsko bogatstvo pod djelovanjem dva Lijepa Božija Imena: “Onaj koji sve obuhvata milošću” i “Mudri”. Tako se veli, kako smo već vidjeli:

A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti; - A Allah je neizmjerno dobar i mudar.

Plemeniti ajet govori o odnosu muža i žene. Ukoliko im brak nije skladan, trebaju dati sve od sebe da ga spasu. Nikada se ne zna ko je stvarni krivac za rastavu braka. Nerijetko, dešava se kod nas da supružnici brak uistinu sklope šerijatski ali kada se posvađaju, traže samo razvod pred građanskim sudom. Najednom kao da zaborave na svoju obavezu prema dragome Bogu. Uzvišeni Allah u ajetima koji prethode ovome ajetu, navodi cijeli niz postupaka pomirenja koji trebaju biti zadovoljeni, štaviše, koji su uvjet za svaki daljnji korak.

Umjesto da supružnici slijede ove propise i savjete, kada počnu problemi u braku, umjesto da slijede kur'anske upute, odlaze kod ljudi tražeći da iz njih istjeruju džinne, apriori smatrajući da su im izloženi, odlaze da im se zapisuju hamajlije pretpostavljajući da će problemi tako nestati. Bez truda nema ničega, pa tako ni braka. Premda moderna civilizacija to obećava, ipak ničega nema bez vremena i truda. Tako je sa svakim problemom.

Ukoliko se oba supružnika stvarno potrude a ipak pomirba ne uspije, tada im je dozvojeno rastaviti se. Plemeniti ajet poručuje im da se ne straše, neće ih zadesiti neimaština.

Hazreti imam Kušejri čita još jednu poruku ovoga ajeta. Osobe jako bliske dragome Bogu, samo su Njemu posvećene. Sve što rade, rade shodno Božijim propisima, nimalo ne ostavljaju mjesta za bilo šta prolazno. No, pošto većina vjernika, ipak, nije na tome stepenu, dozvoljeno im je razdvojiti pa se istodobno posvetiti i ahiretskim i ovozemaljskim stvarima. Ali samo ako poštuju Božije propise, ne trebaju strahovati, sve poslove Gospodar će im iz Svoje neograničene milosti prihvatiti.

Četvrti plan djelovanja Allahovog Lijepog Imena “el-Vâsi'u” naveden u Kur'anu, govori također o prostranosti ali ovoga puta o prostranosti Allahove zemlje. Tako se u časnome Kur'anu kaže:

“Zar Allahova zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?, reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište.

(en-Nisā', 97.)

Ovdje se govori o ljudima koji su se prema sebi ogriješili (zālimū enfusihim). Na upit zašto nisu nastojali promijeniti svoje stanje, uči u vjeru i još svoje ubjeđenje produbljivati, odgovaraju da su bili na zemlji tlačeni, to je razlog. U jednoj izreci, kako se prenosi, hazreti Alija je rekao:

“Ne postoji nikakva veza između bilo koga od vas i zemlje. Stoga je najbolje prebivalište ono koje vas nosi.”

Jasno je da čovjek može emotivno biti vezan za neki kraj, ali ako je u pitanju njegovo dostojanstvo i Božiji propisi, nema razlog da ne promijeni prebivalište.

Bez obzira koliko vjernik bio vezan za neko svoje duhovno stanje, bez obzira koliko mu se ono sviđalo, to nije razlog da čovjek ne krene dalje, da se ne potrudi doseći i druga, viša, stanja. Na kojoj god vjernik deredži bio postoji i veća deredža od te. A pogotovo nevjernik. Na Sudnjem danu neće mu biti valjan izgovor zašto nije bio dragome Bogu pokoran. Premda ovaj svijet ima svojih naslada, ni u kome slučaju nije opravdanja da bilo koju od tih naslada čovjek prihvati a odbaci neki Božiji propis. Čak i vjernik, krećući se stalno iz jednog duhovnog stanja u drugo, ako ga smrt, koja uvijek dolazi za nas neplanirano, dočeka u stanju nemara, činjenja nekoga grijeha, neće imati za to opravdanja. Stoga čovjek uvijek mora paziti šta radi, a s obzirom da je većini nas nemoguće biti toliko pažljiv, vrijedi stalno moliti uzvišenoga Allaha da na zaštiti od iznenadne smrti. A najmanje što čovjek može učiniti jeste da kada legne, prouči “bismillahir-Rahmanir-Rahim”.

Konačno, peti plan djelovanja ovo Lijepog Božijeg Imena govori nam o tome da ma koliko god čovjek mislio da poznaje Allahovu milost, njenu veličinu, ipak, uzvišeni Allah uvijek je u stanju dati i neuporedivo veću milost od bilo koje za koju čovjek zna. Tako se u časnome Kur'anu kaže:

Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo (ve innā le mūsi'ūn).

(ez-Zārijāt, 47.)

A u hadis-i šerifu hazreti Pejgamber, alejhisselam, objašnjava, kako to čovjekova duša može biti okićena ovim božanskim svojstvom stalne milosti:

Nećete moći biti prema ljudima dovoljno darežljivi u imetku, već, budite darežljivi veselim licem i lijepim ponašanjem.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buzzar, Hakim, Taberani, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)

U drugome hadisu se veli:

Kada Allah prema vama učini kakvu darežljivost, i vi učinite kakvu darežljivost jedni drugima.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Ibn Hibban, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)

I kolika god bila u obimu ta Božija darežljivost, također, svaki dar Njegove milosti je jedinstven, neponovljiv. Ako se obrati, naprimjer, pažnja samo na dar čula dodira, ruka, kao jedan od nosilaca toga dara, različita je kod svake osobe; različita je kod svake životinje.

Vezanje za Lijepo Božije Ime “Koji sve obuhvata milošću” (et-te‘alluk), ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu dragi Allah otvori svaku stvar, da mu otvori Svoju milost. Čovjek teba željeti i voliti ono što dragi Allah voli. Tako, naprimjer, kada se kaže: “dat ću je onima koji se budu grijeha klonili” (7:156), čovjek treba željeti da bude od tih koji se grijeha klone.

Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena “Koji sve obuhvata milošću” (et-tehakkuk), ogleda se u čovjekovoj spoznaji da “el-Vâsi'u” obuhvata Svojom milošću svaku stvar, a da ništa Njega ne obuhvaća.

Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena “Koji sve obuhvata milošću” (et-tehalluk), za čovjeka predstavlja dosezanje stupnja za kojega je u predaji rečeno: “Ne obuhvata Me Zemlja niti Moje nebo, a obuhvata Me srce roba Moga, vjernika”. (izreku sličnoga porijekla zabilježio je hazreti imam Ahmed u svome delu “ez-Zuhd”, prenoseći je od hazreti Vehba ibn Munebbeha)

Hazreti imam Kušejri navodi da su Allahove blagodati prema nama dvostruke: vidljive i skrivene. Vidljive su sva dobra koja nam pristižu i kojih smo svjesni. No, Allahova blagodat prema stvorenjima, hazreti imam Kušejri kaže da je i potpunija, jeste i otklanjanje nevolja. Mnoge nevolje idu prema čovjeku, no, uzvišeni Gospodar ih od čovjeka otklanja. Nekada, kada je svjestan, čovjek moli dragoga Boga za to, a nekada uzvišeni Allah otklanja nevolje a da čovjek nije ni svjestan da je u njih trebao zapasti ili čak da je i zapao.

Samo uzvišeni Allah dariva bez potraživanja protuusluge. A čovjekova bliskost sa uzvišenim Gospodarom ogleda se u tome, koliko čovjek od drugih stvorenja traži.

Prenosi se da je jednom vezir Mutesim poslao hazreti Ebul Huseinu Nuriju nešto novca da ih hazreti Nuri podijeli svojim prijateljima.

Hazreti Ebul Husein stavio je novac u kuću, a potom se obratio:

“Siromasi, uđite u kuću i uzmite iz nje koliko vam je potrebno,”

Tako je i bilo. Siromasi uđoše, te je neko uzeo malo, neko dirhem, neko i više. Kada su izašli iz kuće, hazreti Nuri im reče:

“Vaša bliskost sa uzvišenim Allah odnosno udaljenost od Njega, onolika je koliko ste novca uzeli.”

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Ovaj se Ism (Ime) uči da bi se spasio od pohlepe.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:

“Ko bude učio ovo Lijepo Ime, okitit će se znanjem, mudrošću i milošću.

Kažu da ko puno uči ovo Ime, dat će mu se neovisnost, ugled, prostranost u prsima, i spas od zataškivanja i pohlepe. Također, Allah dragi će mu dati razgalu i izlaz.

A Allah dragi, opet, najbolje zna.”