5 Aug 2004

Pouke o moralu i Bogobojaznosti (I dio): važnost ahlaki-hamide

Objavio: znaci
Napomena: 
Derviš Spahić, ''El-ahlaku vet-takva (Pouke o moralu i Bogobojaznosti)'', knjiga je izdata od strane Starješinstva islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu, 1986
Kategorija(e) tekstova: 

Biti koristan i drugima i sebi - treba da bude stalna težnja svakog čovjeka, a da bi bio koristan i sebi i dru gima on, prije svega, mora posjedovati dobru i plemenitu dušu i srce, mora svjesno i svim svojim snagama nastojati da svoje kompletno biće okiti plemenitim i pozitivnim svojstvima. Na taj način on će, prije ili kasnije, steći do­bro, ispravno i pozitivno vladanje i ponašanje. Ukratko, njegov stav prema sebi i svojoj okolini biće islamski, jer će biti u skladu sa islamskim učenjem.

Kako učenje islama zadire u sve pore, u sve vidove ljudskog života i djelovanja, ono se vremenom razvilo u posebnu nauku kojoj je cilj da čovjeka, u moralno-etič kom pogledu, što više usavrši, da od svakog pojedinca stvo ri samostalnu, svjesnu i zrelu ličnost koja će svojim osobinama, stremljenjima i djelovanjem, svojim načinom mi šljenja i života, svjesno i u svakom trenutku, nastojati da bude korisna i pozitivna, i sebi i drugima, i za ovaj i za budući svijet. Sažeto rečeno: zadatak ove nauke je   da čovjek bude što više čovjek.

Ta nauka zove se ahlak.

Ahlak se dijeli na dvoje:

a) ahlaki-hamide - pohvaljena, dobra, pozitivna svojstva, i

b) ahlaki-zemime - pokuđena, loša, negativna svoj stva.

Svaki musliman i muslimanka treba da se svom sna gom bori da oplemeni svoje srce lijepim i pozitivnim svoj­stvima i da ga, po svaku cijenu, očisti i zaštiti od svih negativnih osobina. Za postizanje ovog cilja od posebne je važnosti upućivati Allahu dž.š. dove i moliti Ga za po moć na ovom putu. Sam Muhammed a.s. iako je imao najsavršeniji ahlak, molio je Allaha dž.š. da ga uputi da mu pomogne da bude najljepšeg ponašanja i najljepše ćudi.

U želji da muslimanima svakog uzrasta i svakom či taocu pomognem u iznalaženju najkraćeg puta kojim se dolazi do lijepog i korisnog, dakle do islamskog ahlaka, poslužio sam se, pored kur'anskih istina i stavova - u ko je ne može biti nikakve sumnje - još i hadisi-šerifima u čiju se vjerodostojnost, također, ne može sumnjati. Ka ko se merhum hafiz Abdurrahman es-Sujuti u svom po znatom i u čitavom islamskom svijetu priznatom djelu Džamius-sagir služio isključivo hadisima iz šest poznatih zbirki vjerodostojnih hadisa, koje su u islamskoj nauci poznate pod zajedničkim imenom »Kutubu site«, to sam najveći broj hadisa i uzeo upravo iz ovog njegovog djela. Samo mali broj hadisa uzeo sam direktno iz Muslimove, odnosno Buharijine zbirke vjerodostojnih hadisa.

Pri navođenju kur'anskih ajeta dato je ime sure i broj ajeta. To sam učinio i zato da se može uporediti moje shvaćanje, odnosno moj prijevod toga ajeta sa nekim dru gim prijevodom.

Neka mi čitaoci ne zamjere što je moje djelo puno citata. To nije slučajno. Ja sam upravo tako i želio, jer sam duboko svjestan da boljih, mudrijih i aktuelnijih rje šenja nema od onih koje nam nudi Allah dž.š. u Svom Kur'ani-kerimu i Njegov Poslanik u svom hadisu.

Predajući ovo djelo na upotrebu i korištenje pripadnicima uzvišenog islama, molim Allaha dž.š. da ono po služi svojoj svrsi i namjeni, da već gotova rješenja, mu dra pravila i savjete prihvati svaki musliman i muslimanka. Podvlačim: to su rješenja i savjeti koje je dao Allah dž.š. i Njegov Posljednji poslanik. Ja sam ih samo po redao ovim redom i učinio pristupačnim našim masama.

Autor.

2. Ahlaki-hamide (Dobra svojstva i osobine) – važnost ahlaki-hamide

Kao što je istaknuto u Predgovoru, ahlak se dijeli na dva dijela: ahlaki-hamide i ahlaki-zemime (dobre i loše ljudske osobine), pa ćemo ovdje iznijeti, po redu i važno sti, one momente koji se odnose na ahlaki-hamide.

O važnosti ahlaki-hamide uopće

 

 

    Od kolike je važnosti ahlaki-hamide možemo vidjeti i zaključiti iz sljedećih Pejgamberovih hadisi-šerifa:

    - »Ko je lijepog ahlaka ja mu jamčim mjesto u dže nnetu«,

    - »Zaista će mi biti najmiliji i najbliži na Sudnjem danu oni koju su najljepšeg ahlaka«,

- »Zaista će musliman sa lijepim ahlakom dobiti u džennetu deredžu (stepen, počast) onoliku koliku će dobi ti i onaj što je neprestano danju postio, a noću ibadetio«.

Najljepši je iman onoga ko je najljepšeg ahlaka. Iz više mjesta u Kur'ani-kerimu i iz brojnih hadisi-šerifa Muhammeda a.s. vidi se da je ahlak čvrsto uz iman. Kada je neko upitao Muhammeda a.s. šta je to iman, on mu je odgovario: »Iman je strpljiivost i darežljivost«. Jednom je prilikom rekao svojim ashabima: »Da vas naučim koja su svojstva najbolja i za ovaj svijet i za Ahiret: posjetiti onoga ko je tebe napustio; dati onome ko tebi ne daje; oprostiti onome ko ti je nasiilje učinio«.

Kao što je duša u tijesnoj i neposrednod vezi sa srcem, tako je i iman u neraskidivoj vezi sa srcem i sa dušom.

Čija duša preseli sa svjetlom imana, ona će sretno proći kroz Alemi-berzah (tj. vrijeme od časa smrti do časa op ćeg proživljenja, Sudnjeg dana), a na Ahiretu će uživati vječnu sreću.

U plemenita svojstva spada iman, jer bez imana ne ma vječne sreće na Ahiretu. Onaj, čije srce osvjetljava iman, mora se pridržavati i islamskih dužnosti. Drugim riječima: ko čvrsto vjeruje da za prekršaj zaslužuje kaz­nu, on ga neće ni učiniti, osim u krajnjoj nevolji. Ljud ska djela prvi su i pravi svjedoci da li u njegovom srcu postoji iman ili ga nema.

Allah dž. š. je rekao:

»Reci (Muhammede) ako su vam vaši očevi, vaši sinovi, vaša braća, vaše žene, vaši imeci koje ste stekli, vaša roba za čiju prođu strahujete i stanovi u kojima ste zadovoljni, draži od Allaha, Nje gova Poslanika i borbe na Njegovom putu, onda očekujte Allahovu kaznu. Allah neće uputiti pokvareni narod na pravi put« (Tevbe, 24).

»Pravi su muslimani samo oni čija srca zastrepe ka da se Allah spomene, a kada im se uče Naši ajeti oni po staju čvršći u vjeri (imanu)« (Enfal, 2).

"Da li misle ljudi, kada reknu: Mi vjerujemo, da će (s tim riječima) biti oslobođeni kušnje (kazne)? Mi smo u iskušenje stavili (kaznili) one prije njih (koji su se slu žili praznim riječima). Zaista Allah zna one koji pravo go vore, a zaista zna i one koji lažu« (Ankebut, 2,3).

»Teško svakom lašcu (grješniku), koji sluša Allaho ve riječi (ajete) koji mu se uče, a on i dalje ostaje ohol (nepopravljiv), kao da ih nije ni čuo« (Džasije, 7,8).

»Da li misle oni koji rade ružna djela da će Nam izbjeći (od kazne)? Ružno li je njihovo prosuđivanje«(Ankebut, 4).

Ko želi da ispunjava svoje dužnosti i da bude spašen, treba da ima na umu sljedeće:

- da nas Allah dž.š. vidi, ma gdje mi bili;

- da uz nas postoje meleki koji nas neprekidno prate i bilježe sve što mi radimo (bilo dobro, bilo zlo);

- da iman napusti svakoga ko se odluči da uradi veliki grijeh i da lebdi iznad njegove glave sve dok se ne prođe toga grijeha (harama). Dakle, ako bi čovjeka zadesila i smrt u takvom stanju, otišao bi bez imana. A umrijeti bez imana predstavlja najveću opasnost i nesre ću! Da nas Allah dž.š. od toga sačuva! Amin!

Sve što je navedeno, saglasno je sa zdravim razu mom. Ko vjeruje da ga Allah dž.š. vidi i da ga Njegovi meleki neprestano prate, taj ne može ni zamisliti da u Allahovoj prisutnosti nešto ružno učini.

Allah dž.š. je rekao:

»Grješnik će zaželjeti da se otkupi od kazne Sudnjeg dana svojim sinovima, svojom ženom, svojim bratom, svojom porodicom koja ga je šti tila i svim onim što je na zemlji, ne bi li se spasio« (Me'aridž, 11,14).

3. Nijet - namjera, težnja, želja, odluka

Nijet proizilazi iz srca i on ima veliki značaj. Kao što su djela vezana za iman, tako su vezana i za nijet. Muhammed a.s. je rekao: »Svi poslovi ovise o nijetu. Svakom čovjeku pripada ono što je naumio«. (Evo jed nog primjera: čovjek koji obavi hadž radi hadžijske ča sti, ugleda ili turizma, on je hadžija kod naroda, ali ne i hod Allaha dž.š. a čovjek koji ima čist nijet, ali ga nešto omete pa ne obavi hadž, on je hadžija kod Allaha dž.š. bez obzira na to što ga svijet ne smatra hadžijom. Ovo pravilo važi i za sve ostale poslove). Allah dž.š. je rekao:

»Ko želi ovaj svijet (dunja), ko se odluči da mu je na ovom svijetu imati (uživati), Mi ćemo dati što Mi hoće mo i kome hoćemo, zatim ćemo mu odrediti džehennem u kojem će sagarati (biti pržen), posramljen, odbijen (od Božije milosti). A ko želi budući svijet i trudi se za to (istinskim) trudom(zalaganjem) i vjeruje (u Ahiret), tak vima će trud biti primljen (kod Allaha dž. š.)« (Isra', 18, 19).

4. Ljubav prema Allahu dž.š.

Allah dž.š. je rekao:

»0 vjerni! Neka vas vaši imeci i vaša djeca ne zabave od spominjanja Allaha. Koji to urade (tj. koje zabavi imetak i djeca), na velikom su gu bitku« (Munafikun, 9).

»Vaši imeci i vaša djeca su za vas samo kušnja, a kod Boga je velika nagrada (onima koje njihovi imeci i djeca ne zabave i ne odvrate od poslušnosti Allahu dž. š.)« (Tegabun, 15).

Muhammed a.s. je rekao: »Niko od vas neće imati pravog imana sve dotle dok ne bude volio Allaha dž.š. i Njegova Poslanika bolje od svega drugoga«.

U svojoj ljubavi prema Allahu dž.š. treba da bude mo kao dijete prema svojoj majci: poziva je i traži čim je odsutna i ničim se drugim ne može utješiti osim pri sustvom svoje majke. Tako i mi, u svakom svom stanju: idući, sjedeći, stojeći, ležeći, radeći, treba da doživimo Allaha dž.š., da Ga spominjemo izgovarajući odabrane riječi kao: Allah, La ilahe illellah, Subhanallah i slično. Sve dok se nalazimo u zikru nećemo zalutati, nećemo skrenuti s pravoga puta, jer se, u stvari, nalazimo u ibadetu.

5. Ljubav prema Kur'ani-kerimu

Kur'ani-kerim je posljednja Božija objava. Otkako postoji svijet, nije bilo niti će biti bolje i vrijednije knjige.

Da bismo ukazali na njegovu neizrecivu vrijednost, najbolje će biti da se poslužimo riječima Uzvišenog Alla ha dž.š. i Njegovog poslanika Muhammeda a.s.

Kur'ani-kerim je toliko vrijedan da se Allah dž.š. njime čak zaklinje:

»Tako mi Kur'ana mudrog zaista si ti (Muhamede) Poslanik« (Ja sin, 2,3);

dozvoljava da ga dotaknu samo oni koja su čisti:

»To je Kur'an časni, u Knjizi sačuvanoj (od promjena), neka ga prihvataju samo čisti, (on je) Objava od Gospodara svjetova« (Vaki'a, 77, 80);

naređuje da se šuti kada se uči Kur'ani-kerim:

»A kada se uči Kur'an, slušajte ga i ćutite da bi vam se smi lovao« (A'raf, 204);

podvlači da

» ...To je Knjiga u kojoj nema nikakve sumnje (ona je) putokaz Bogobojaznima« (Bekare, 2).

» ...To su ajeti mudre Knjige (koja je) uputa i milost dobročiniteljima« (Lukman, 2-3);

» ...Zaista je on (Kur'an) uputa i milost pravovjernicima« (Neml, 77);

i upozorava da je to Knjiga objavljena Muhammedu a.s.

» ...kao objašnjenje za svašto, uputa, milost i radosna vijest muslimanima« (Nahl, 89);

»On je za vjernika putokaz i lijek« (Fussilet, 44).

O značaju učenja Kur'ani-kerima postoji i veliki broj hadisi-šerifa. Evo samo nekoliko:

- »Kur'an je izvor bogatstva i zadovoljstva koje se ne može postići bez učenja Kur'ana«;

  

- »Ko želi da ga Allah dž.š. i Njegov Poslanik vole, neka uči Kur'an gledajući«;

  

- »Učenje Kur'ana spada u najbolja djela za moje sljedbenike«;

- »Ko uči Kur'an staviće se njegovim roditeljima tadž (kruna) na glavu (u džennetu) koji će sjati jače od sunčeve svjetlosti na ovom svijetu«. Zatim je rekao: »A šta tek misliš za onoga ko ga uči i radi po njemu«!;

  

- »Kur'an će (na Sudnjem danu) posredovati prvenstveno za one koji ga uče«;

  

- »Učite Kur'an, jer će Kur'an doći na Sudnji dan i biti zagovornik za one koji ga budu učili«.

Ovo što je navedeno sasvim je dovoljno da nam uka že na neslućenu vrijednost Kur'ani-kerima, da u nama razvije istinsko i dužno poštovanje prema Kur'ani-keri mu, da u naša srca ulije iskrenu i duboku ljubav prema Kur'ani-kerimu koja će stalno jačati i živjeti u nama sve dok živimo.

Muslimani su odvajkada bili svjesni vrijednosti koje sadrži Kur'ani-kerim. Zbog toga i jeste Kur'ani-kerim, bez ikakve sumnje, najpoštovanija knjiga svih vremena. Osim ove istine, i istine da je Kur'ani-kerim jedina Božja objava koja nije pretrpjela nikakvu izmjenu, on ima još nekoliko osobenosti, još nekoliko, da ih tako nazovemo, rekorda koji pripadaju samo njemu, i koji će zanavijek ostati njegovi:

- Kur'ani-kerim je najčitanija knjiga svih vremena;

- Kur'ani-kerim je knjiga sa najvećim brojem ru kopisnih primjeraka;

- Kur'ani-kerim j'e knjiga sa najvećim brojem štampanih primjeraka;

  

- Kur'ani-kerim je knjiga sa najvećim brojem ljudi koji je znaju napamet (hafiza).

6. Ljubav prema Muhammedu a.s.

Nema nikakve sumnje u to da Allah dž.š. voli Mu hammeda a.s. više nego ikoga. On je iz čitavog ljudskog roda njega odabrao i počastio najvećom mogućom čašću - čašću posljednjeg poslanika. Preko njega je darovao čovječanstvu najveću sreću - Svoju posljednju Objavu, Kur'ani-kerim.

Svi muslimani su svjesni da su ove činjenice sasvim dovoljne da izdvoje Muhammeda a.s. na poseban stepen, na mjesto koje pripada samo njemu. Zato muslimani svim svojim bićem vole i poštuju svoga pejgambera, Muhamme da a.s. Muslimani, gotovo bez iznimke i u svakoj prilici, spominjući njegovo ime donose još i salavat na njega. To je dokaz dubokog poštovanja, odanosti i zahvalnosti za sve što je učinio nama i čovječanstvu uopće. To je odraz vizije o posljednjem Božijem poslaniku, to je njegova čast u biću muslimana koja mu se poklanja i priznaje sa naj većom radošću, ljubavlju, iskrenošću i odanošću. To je, u stvari, ljubav, ona prava, čista ljubav koja nije namet nuta, koja u naše biće ulazi od samog časa našeg rođe nja, koju u nas unose naši stariji, naša sredina, naš način života, naše vjerovanje, naše ubjeđenje. Svi smo svjedoci da nijedan pravi musliman neće izgovoriti niti napisati njegovo ime, a da odmah ne doda i općepoznate riječi: »alejhis-selam«. To je u islamskoj sredini i društvu tako duboko ukorijenjeno i postalo toliko poznato da su riječi »alejhis-selam« postale sinonim za »Posljednji Božji po slanik«. Nije rijedak slučaj da se govori, pa čak i piše, samo »Alejhis-selam«, što u stvari znači: Muhammed alej his-selam.

Zbog svega ovoga svaki musliman osjeća i zna da je uz ljubav prema Allahu dž.š. i Njegovoj Knjizi Kur'a ni-kerimu, neodvojivo vezana i ljubav prema Muhamme du a.s. To je, međutim, ljubav posebne vrste. Ona je čista od bilo kakvog vida obožavanja, jer je u samoj osnovi islamskog vjerovanja spoznaja i očitovanje da je Muha­mmed a.s. Božiji miljenik i posljednji Božji poslanik... To je ljubav koja je prožeta beskrajnim, bezrezervnim povjerenjem u njegovo djelo i riječ, to je ljubav prožeta istinskom zahvalnošću za sve što nam je učinio, što čini, i što će nam bez sumnje, kao najavljeni i jedini Zagovor nik, činiti na Onom svijetu, na Dan suđenja. To je ljubav ispunjena težnjom da budemo na njegovom putu, jer je samo njegov put - put koji je Allah dž.š. označio kao jedini pravi put. To je ljubav koja u svojoj biti čezne za što neposrednijom blizinom Muhammeda a.s. U toj lju bavi srca pravih muslimana ispunjava posebna radost, obasjava posebna svjetlost, obuzima posebno raspoloženje. To je ona ljubav koja u čistim muslimanskim srcima bu di pravu, iskonsku sreću i zadovoljstvo. U srcima njego vih pravih sljedbenika gori ta ljubav čudesnom, neugasi vam snagom kroz koju oni u najvišem stepenu postižu ono što žele: sreću što su muslimani.

Ljudski um nilkome nije posvetio toliko toplih, du bokih, osjećajnih, mudrih, zahvalnih, iskrenih i obavezu jućih misli kao što je muslimanski genije posvetio Mu hammedu a.s. Nema toga čovjeka, niti će ga biti, o koje mu se govori i piše sa toliko ljubavi, topline, poštovanja. Ovom zemljom nije kročio autoritet njemu ravan, a neće, van svake sumnje, ni kročiti. Svi znamo da se već stolje ćima, u svim islamskim sredinama i na svim njihovim nivoima, sa istinskom brigom, najvećom pažnjom i dostojanstvom, kao posebno draga svečanost, obavlja svečanost proslavljanja njegovog rođenja. Ko još ne zna šta je to mevlud?!

Ali, kao i inače, i ovdje ćemo se pozvati na Kur'ani -kerim s namjerom i željom da ukažemo i dokažemo da je sve što je čovjek rekao i napisao posljednjem i o posljed njem Božijem poslaniku Muhammedu a.s. snagom svoje izričitosti, snagom svoje ozbiljnosti, snagom svoga pri znanja i priznavanja, u suštini blijedo prema onome šta je Allah dž.š. u Svojoj Knjizi o njemu rekao. Evo samo nekoliko ajeti-kerima:

- Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi... (Ahzab, 6).

Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i upućujte mu pozdrave (Ahzab, 56).

O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opo minje (Ahzab, 45).

   

(O Muhammede), Tako Mi tvoga života, zaista oni lutaju u svojoj zabludi (Hidžr, 72).

  

- A tebe smo poslali samo zato da donosiš radosne vijesti i da opominješ (Furkan, 56).

- Oni koji se budu pokoravali Allahu i Njegovom Poslaniku, oni koji se budu bojali Allaha i koji budu od Njega strahovali, oni će postići ono što budu željeli (Nur, 52).

  

- U Allahovom Poslaniku imate divan uzor... (Ah zab, 21). 

- A tebe smo (Muhammede) poslali samo kao milost svjetovima (Enbija', 107).

Neka mi se oprosti što ću zamoliti da se dobro raz misli o ovim ajetima i da se njihova poruka najozbiljnije shvati i zapamti!

7. Pozivati na dobro, a spriječavati zlo

Pozivati na dobro, a spriječavati zlo je Božija zapovi jed. Allah dž.š. to naređuje ovim riječima:

»Neka među vama bude jedna skupina (ljudi) koja će pozivati na dobro i naređivati ono što je lijepo, a zabranjivati ono što je ružno! To su oni koji će biti spašeni« (Alu' Imran, 104).

Jednom prilikom Muhammed a.s. je rekao: »Allah dž.š. je naredio meleku da sruši jedan grad na njegove stanovnike. Tada je rekao melek: 'Ima među njima je dan Tvoj vjernik koji nije pogriješio ni koliko se okom može trepnuti'. Na to Allah dž.š. reče: Sruši ga i na njega i na njih, jer se on nikada nije naljutio na njihov postu pak«.

Iz ovih Allahovih i Pejgamberovih riječi vidimo da nas je Bog dž.š. izričito zadužio da upućujemo na dobro, a spriječavamo zlo. Onome ko ispunjava ovo Božije naređe nje obećane su velike nagrade u vječnom životu (Ahiretu).

 

1. Predgovor

Ocjena: