5 Mar 2010

5. Peto predavanje: Hadis-i šerif o dobrome drugu i o lošemu drugu

Objavio: Anonymous
Kategorija(e) tekstova: 

 

U prošlome predavanju govorili smo o daru ljudske slobode. Svako od nas ima mogućnost izbora, svako se može ponašati ispravno ili nepristojno. Oni koji su svjesni, svojim primjerom i iskrenim savjetom dužni su upozoravati one koji nanose štetu sebi i svome društvu. Samo iskren savjet i vlastiti primjer mogu pomoći izgradnju savršenoga pojedinca i zdravoga društva.

            Naredni hadis-i šerif skreće nam pažnju da na putu postizanja dobra i vječne sreće moramo tragati za iskrenim ljudima, dragome Allahu bliskim robovima. Druženje i bliskost sa njima promijenit će stanje našega srca.

            Naslov ovoga predavanja je „Druženje s dobrim i druženje s lošim“.

 

5.1. Tekst hadisi šerifa

 

عَنْ أَبِي مُوسَى أَلأَشْعَرِىِّ، رَضِيَ اللهُ عَنْهُ، أَنَّ النَّبِىَّ e قَالَ:

إِنَّمَا مَثَلُ الْجَلِيسِ الصَّالِحِ وَ جَلِيسِ السُّوءِ، كَحَامِلِ الْمِسْكِ وَ نَافِخِ الْكِيرِ، فَحَامِلُ الْمِسْكِ أَمَّا أَنْ يُحْذِيَكَ وَ إِمَّا أَنْ تَبْتَاعَ مِنْهُ، وَ أَمَّا أَنْ تَجِدَ مِنْهُ رِيحًا طَيِّبَةً، وَ نَافِخِ الْكِيرِ إِمَّا أَنْ يُحْرِقَ ثَيَابَكَ، وَ إِمَّا أَنْ تَجِدَ مِنْهُ رِيحًا مُنْتِنَةً.

 

Od hazreti Ebu Muse Ešarija prenosi se da je hazreti Vjesnik, alejhisselam, rekao:

 Primjer dobroga subesjednika i lošega subesjednika je poput slučaja prodavača mirisa i osoba koja puše u kovački mijeh. Tako, prodavač mirisa će te ili namirisati, ili ćeš kupiti od njega parfem, ili ćeš osjetiti kod njega lijep miris. A osoba koja puše u kovački mijeh će ti ili sagorjeti odjeću, ili ćeš kod nje osjetiti neugodan miris.

(hadisi šerif bilježe Buharija i Muslim)

 

5.2. Opće značenje hadis-i šerifa

 

            Ljudi djeluju jedni na druge, nekada je dovoljno samo proći pored neke osobe kako bismo od nje poprimili stanje neraspoloženja ili stanje zabrinutosti. Ovo najbolje shvatamo ako obratimo pažnju kada prolazimo pokraj neke bašče pa nas odmah privuče miris ruža, ili kada prolazimo pokraj kanti za smeće pa nas momentalno zapuhne neugodan miris. I jedno i drugo primjećujemo odmah mada pokraj i jednoga i drugoga samo prolazimo, nismo ni namjeravali na njih obratiti pažnju.

            Isti je slučaj sa ljudskim dušama. Svaka duša ima svoj miris, neke ugodan a neke neprijatan. I shodno sklonosti koja kod konkretnog čovjeka prevladava, različit miris ili poseban miris imaju naprimjer lopov, prevarant, pokvarenjak, odnosno pobožna osoba, učenjak ili iskreni.

            Najpoznatiji je slučaj hazreti Jakub-pejgambera, alejhisselam, koji je, nakon laži u koju su skoro svi povjerovali – da je njegov sin hazreti Jusuf-pejgamber, alejhisselam, mrtav, ljudima uporno govorio da je hazreti Jusuf-pejgamber živ, jer osjeća njegov miris.[1]

            Kao i ti ljudi, i većina nas nema razvijeno to duhovno čulo mirisa pa nismo u mogućnosti prepoznati kada miris nečije duše ili miris prirode nekoga posla koji želimo uraditi prodre u našu dušu. Zbog loših osobina s kojima se ne želimo razračunati: laži, neiskrenosti, ljubomore, zavisti, samoljublja, oholosti i slično, i pored tog Božijeg dara ostajemo bez razbora, duhovno slijepi.

            S druge strane, ljudi koji su očistili svoju dušu, makar i bili fizički slijepi, kao što je jedno vrijeme slijep bio hazreti Jakub-pejgamber, alejhisselam, vide puno bolje od nas. Miris njihove duše je prelijep i puno jači od naših mirisa pa nam njihova blizina i druženje s njima puno znače.

 

5.3. Bliskost s iskrenim Božijim robovima kao ključ griješnikovoga spasa

 

            Uzvišeni Allah u Kur'anu nam opisuje ljude koji, po Njegovome, jedinom apsolutno ispravnome, sudu, zauzimaju visoko mjesto, one koji su pomagali hazreti Pejgamberu, alejhisselam, u Bitki na Tebuku. Od te grupe, trojica su hazreti ashaba izostala iz borbe, smatrajući da su svakodnevne obaveze preče od druženja s hazreti Muhammedom, alejhisselam, preče od pomaganja Allahove, dželle šanuhu, vjere, baš kao što i mi često obaveze prema vjeri stavljamo tek iza svojih svakodnevnih, porodičnih i poslovnih, obaveza. Kada su ta trojica shvatili šta su učinili, kakav su pogrešan izbor napravili, bilo je kasno – svi su ih prezreli.

            Zapali su u teško duševno stanje, kako časni Kur'an veli, i pored sve svoje prostranosti zemlja im je postala tijesna, stislo im se u dušama, te su shvatili da nema drugoga utočišta osim kod uzvišenoga Allaha.[2]

            Govoreći o ovome hazreti Ruzbihan Bakli Širazi kaže:

            „(U takvome stanju) su prestali utočište tražiti, u životu se oslanjati, na druge osobe, na prijatelje, sugovornike. Srcem su prekinuli vezu sa svim stvorenjima, sa cijelim svijetom. Zato se kaže da je istinska spoznaja (marifet) da se čovjek obazire u životu samo na dragoga Allaha.

Hazreti Ahmed ibn Hadravejh upitao je hazreti Ebu Jezida Bistamija:

'Kako da učinim potpuno pokajanje (tobe-i nesuh)?', a hazreti Bistami mu odgovori:

'Posvetivši se samo Allahu, uz Njegovu uputu.' “[3]

Kada su spomenuta trojica ashaba dospjela u tako teško duhovno stanje, kada su se iskreno pokajali, uzvišeni Allah im oprosti, o čemu časni Kur'an kaže:

 

ثُمَّ تَابَ عَلَيْهِمْ لِيَتُوبُوا. إِنَّ اللهَ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ.

On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.[4]

 

            Naime, bili su u blizini Poslanika, alejhisselam, i dobrih ashaba koji su im svjetlošću i mirisima svojih duša osvijetlili pravi put, ukazali im na veličinu greške koju koju su počinili i u srcima im proizveli stanje iskrenoga kajanja za učinjeno.

Želeći nam objasniti kako da se spasimo od grijeha, kako da raspuhnemo lijepe mirise u našim dušama, u narednom ajetu uzvišeni Allah nam doslovno naređuje:

  

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللهَ وَ كُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ.

O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni![5]

 

            Iz toga razloga nam je u citiranome hadis-i šerifu rečeno, data nam je preporuka, da biramo s kime se družimo jer druženje s dobrim, iskrenim, Allahovim robovima oživjet će umrtvljena srca, probuditi uspavane duše i u njihovim baščama uzgojiti raznoliko mirisno cvijeće.

            Iskren vjernik, kako je to rečeno u hadisu, ili će i na nas prenijeti svoju lijepu narav i pobožnost, ili će nam pomoći da se trajno nabolje promijenimo, ili ćemo makar jedno vrijeme u njegovome društvu uživati.

 

5.4. Odgojni smisao hadis-i šerifa

 

            Osvrnut ćemo se kratko na komentar imama Sâbûnîja. On ovako veli: Kako samo predivno značenje ovaj hadis ima i kako je samo slikovito izrečen! U njemu zrcali poslanički govor i najljepša retorika, a stvarno retorika zna začuditi. Naime, tako je živopisno predočena slika iskrenoga subesjednika koji ti mirisom ispuni dušu, uz kojega ti se srce smiri, i pored koga tvoj duh ponovno oživi. Njegov govor te ushićuje te naprosto uživaš s njime sijeleći. Zahvaljujući druženju s njime, usrećen si jer je takva osoba potpora u dobru a ukras u nevolji, balzam za srce i odmor za dušu:

 

To svako druženje s dobrima

k'o balzam moga srca piši,

jer za sve ljude one znače

duhovni stepen baš najviši.

 

            Takvu osobu hazreti Pejgamber, alejhisselam, usporedio je s prodavačem mirisa koji prenese na tebe parfem, prekrije te njegovim mirisom, pa ti, tako, dobar vjernik ili pokaže na pravi put ili ti podari da osjetiš ljepotu njegovoga mirisa. U svakome slučaju, s njime si uvijek na dobiti, sav uronjen u miris.

            S druge strane, loš subesjednik poredi se s poslom puhanja u kovački mijeh, jer si s lošim vjernikom u stalnoj nesreći, pa ako te na sprži svojom vatrom bit ćeš sagoren njegovim zlom. Stoga je druženje s takvi ljudima stalna briga i sigurna tuga.

            Jedan pjesnik zamoljen je da odgovori na slijedeće pitanje: „Vidim da se vosak topi u svome ležištu. Da li je razlog tome blizina vatre ili što je rastavljen od meda?“

            Pjesnik ovako ispjeva stihove kao odgovor na pitanje:

 

S kime blizak nisi ti nemoj

zbog druženja s njim da te s' ruži,

jer vosku ne šteti niš' drugo

već što se sa fitiljem druži.

 

            Zato ljudi kažu: S kime se družiš s njime blizak postaješ (s kim si, takav si) jer duša biva osvijetljena dobrom ili zlom subesjednika, zbog čega je uzvišeni Allah i naredio: O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!

 

[1] Vidi: Kur'an sura Jûsuf, ajeti 84.-87.; 94.-98.

[2] Vidi: Kur'an, sura et-Tevba, ajet 118.

[3] Rūzbihān Baklī Šīrāzī, 'Arā'isul bejān fī hakā'ikil Kur'ān

[4] Kur'an, sura et-Tevba, ajet 118.

[5] Kur'an, sura et-Tevba, ajet 119.

 

Ocjena: