22 Dec 2009

Muharremska predavanja 1431./2009. godine: Četvrti dan

Objavio: Haris Čengić
Kategorija(e) tekstova: 

 

Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillahi Rabbil alemin

Vessalatu vesselamu ala sejjidina Muhammedin ve ala Alihi ve sahbihi edžmein.

 

Božijom voljom nalazimo se u četvrtom danu svetog mjeseca muharrema, prvog mjeseca hidžretske godine, koja se računa od prisilnog privremenog iseljenja prve generacije sljedbenika posljednje Božije objave – Kur'ana, iz Meke u Medinu.

Nastavljamo naše druženje s mudrostima hazreti Šejhi Ekbera Ibn Arebija, slijedeći pri tome komentar hazreti šejha Mulla Hasana Kurdija. U današnjoj mudrosti hazreti Ibn Arebi poručuje:

 

مَا دُمْتَ فِي طَلَبِ الْحَقِّ، فَلاَ تَقِفْ مَعَ الْخَلْقِ.

Dok tragaš za uzvišenim Allahom, nemoj se zadovoljavati sa stvorenjima.

 

Ranije je rečeno da ljudski prohtjevi, robovanje i zaljubljenost u ovaj svijet, slijeđenje svojih strasti i hira, sve to odvlači čovjeka od Božije blizine. Stoga se kao obaveza pred sâlika nameće tek privremeno i djelimično zadovoljavanja potreba preko stvorenja, a konstantno traganje za odrazima Božijeg djelovanja na ovome svijetu.

Ovo je ujedno i najbolji pokazatelj čovjekovog odnosa prema uzvišenom Allahu. Naime, nešto se može silno željeti samo ako se to jako voli; a ako se nešto jako voli, onda se čovjek tome potpuno posveti i, vremenom, zaboravi na sve drugo, odnosno sve drugo posmatra kroz primjer onoga što se voli.

Također, kada se nešto voli, ono što je suprotno tome podređuje se voljenom. Tako, ako se voli ahiret (drugi svijet), pretpostavi se nad dunjalukom (ovim prolaznim svijetom); ako se voli Božija blizina, različite forme robovanja uzvišenom Allahu (poput svjedočenja Božije jednoće i Muhammedovog, alejhisselam, poslanstva, namaza, zekata, posta i hadža) dobiju prednost nas ovozemaljskim ljepotama jer, bez obzira o kakvoj ljepoti se radi, uživanje bilo kojeg oblika ljepote zahtijeva određene obaveze prema toj ljepoti; tako i ovosvjetske ljepote zahtijevaju od ljudi neke obaveze.

Prenosi se da je u jednoj od objava koje su prethodile konačnoj objavi – časnom Kur'anu, uzvišeni Allah rekao jednom od svojih pejgambera, alejhimusselam: „Ako me voliš, izbaci i najmanju zeru ljubavi prema ovom svijetu jer te dvije ljubavi ne mogu biti zajedno.“

Onaj ko je konstantno sa svijetom, taj nema vremena niti osjećaja za Stvoritelja tog svijeta. Uzvišeni Allah ne voli robovanje prohtjevima i ne voli srce koje njeguje dva različita sadržaja u sebi. U jednome svetom hadisu (hadis-i kudsi), hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, prenosi da je uzvišeni Allah rekao:

„Od svih Ja sam potpuno nezavisan od toga da imam sudruga. Ko učini neko djelo radi još nekoga pored Mene, ostavit ću i njega i to njegovo sudruštvo.“ (prenose imami Muslim i Ibn Madže od hazreti Ebu Hurejre)

Srce je vladar čovjekovog duha i tijela, najbolja slika čovjekove duhovnosti, stepena do kojeg se uspio okititi duhovnim a odreći životinjskih svojstava. Što se čovjek više oslanja i usvaja ponašanja ljudi, to više usvaja i njihovih osobina (shodno hadis-i šerifu: „Čovjek je onakav kakav je njegov najbolji prijatelj, stoga neka svako od vas pazi s kime je blizak“; prenose imami Ebu Davud i Tirmizi, od hazreti Ebu Hurejre). Što više usvaja osobine ljudi, sve je manje mjesta za božanske osobine. Srce se ispuni sklonošću prema stvorenjima te srce daje i takav odraz.

Uzvišeni Allah kaže: Reci: „Allah!“ Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju. (6:91)

Što je iskrenija odluka ostavljanja stvorenja po strani, to je čovjek bliži uzvišenom Gospodaru i svjedočenju Njegovoga prisustva. O tome nam govori naredna hazreti Šejhi Ekberova mudrost.

Ocjena: