1 Sep 2004

Kur'ansko-Poslaničke mu'džize (IX dio): Znaci (Mu'džize Resulullahove) iz njegova mubarek života (iz vremena poslanstva) vezani uz prirodu i svemir: odgovor na Poslanikove, s.a.v.s., dove

Objavio: znaci
Autor(i): 
Kategorija(e) tekstova: 

Ovo je skupina mu'džiza koju čine direktni Božiji odgovori na Pejgamberove, s.a.v.s., dove. Naime, Poslanik, s.a.v.s., bi nešto proučio, tj. zamolio u dovi Uzvišenog, Allaha, a On bi mu dovu odmah uslišao. One bi mogle biti podijeljene u dvije grupe: dove kojima se išče neki hajr, te dove kojima se zaziva Božija kazna (bed-dova).

U ovu grupu mu'džiza možemo ubrojiti i one koje se tiču Pejgamberove, s.a.v.s., zaštite od strane Allaha, dž.š. Prvo ćemo navesti nekoliko mu'džiza upravo ove vrste.

Hazreti Aiša kazuje: “Poslanika, s.a.v.s., je čuvala straža sve do objave ajeta:

Allah te čuva od ljudi (el-Ma'ide, 67)

Tad je Poslanik, s.a.v.s., raspustio ljude koji su ga čuvali.

- U toku Hidžre, velikog preseljenja iz Mekke u Medinu, desile su se tri velike mu'džize kojima je Allah, Uzvišeni, sačuvao Poslanika, s.a.v.s., od zavjere i nevjerničke potjere.

a)  Prva se tiče Poslanikova, s.a.v.s., čudotvornog prolaza kroz nevjerničke redove a da ga oni ne primijete, u noći Hidžre. O ovoj mu'džizi već smo govorili.

b)  Druga se tiče razapinjanja paukove mreže na ulazu u pećinu u koju su se sakrili hazreti Pejgamber, s.a.v.s., i njegov vjerni drug Ebu Bekr, r.a. I o ovoj mu'džizi već je bilo govora.

c)  Treća mu'džiza veže se uz Suraku ibn Malika. Naime, u vrijeme Hidžre za Poslanikom, s.a.v.s., i Ebu Bekrom raspisale su Kurejšije nagradu, pa je Suraka to čuo, uzjahao konja i krenuo u potragu, a kad se približio, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je protiv njega učinio dovu, te mu se zaglavi kopito u konja i on pade s njega. Suraka ponovo uzjaha i sustiže ih dok ne ču učenje Poslanika, s.a.v.s., koji se nije osvrtao. Ebu Bekr, r.a., se osvrtao govoreći: “Stigao nas je!” On odgovori: “Ne žalosti se, Allah je uz nas.” Iste riječi Poslanik, s.a.v.s., je izgovorio i u pećini. Konj se ponovo zaglavi, ovaj put do koljena, a Suraka pade s njega i zagalami. Konj je stajao čvrsto zaglavljen. Njegovi pokušaji da ga izvuče bijahu bezuspješni. Suraka ih tad iz sveg glasa dozva tražeći da ga izbave. Konačno se konj izvuče iz živog pijeska, Suraka uzjaha na njega i primače im se. Događaj s konjem bio mu je dovoljan znak. Kad im je prišao obavijesti Poslanika, s.a.v.s., o nagradi raspisanoj za njegovo hvatanje. Tad se Suraka okrenu nazad ka Mekki. Usput je sreo još neke progonitelje, ali ih ne uputi na pravi put. (hadis bilježe el-Buhari, Muslim i drugi)

- Prenosi se kako je Poslaniku, s.a.v.s., prišao jednom neki beduin i isukavši sablju rekao: “Ko će te sačuvati od mene?!” Pejgamber, s.a.v.s., odgovori: “Allah.” Beduinova ruka se zatrese i sablja mu ispade. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je uze i reče: “A ko će sad tebe spasiti?” Poslanik, s.a.v.s., mu zatim oprosti, a ovaj se vrati među svje ljude koji se začudiše njegovom slučaju, pitajući se kako to da ništa nije poduzeo, a junak je. On im reče: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka.” (hadis bilježe el-Buhari i Muslim)

- U Mekki, još u vrijeme kad su vjernici bili malobrojni i svoju vjeru držali u tajnosti, Poslanik, s.a.v.s., je uputio dovu da islam bude ojačan s Omerom, r.a., ili s Ebu Džehlom. Dan-dva nakon toga došao je hazreti Omer kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i primio islam. On bijaše četrdesti musliman. Svoju vjeru odmah je javno objelodanio i niko mu ništa od nevjernika nije smjeo nažao uraditi, jer još u dobu džahilijjeta (neznanja) bijaše poznat kao veliki junak.

- Jedne prilike uputio je Poslanik, s.a.v.s., dovu hazreti Aliji: “Moj Allahu, zaštiti ga od vrućine i studeni!” Zahvaljujući ovoj dovi hazreti Alija je zimi mogao nositi ljetnu odjeću a ljeti zimsku bez da ga obuzme vrućina ili hladnoća. (hadis bilježe et-Taberani, Ibn Madže, Ahmed i el-Bejheki)

- Kad je čuveni pjesnik Nabiga pred Poslanikom, s.a.v.s., izrecitirao stihove:

 

Dostigli smo nebesa u slavi i sjaju,

 ali težimo još višem položaju

 

Poslanik, s.a.v.s., ga upita: “Čemu, Ebu Lejla?”

Reče: “Džennetu, Alahov Poslaniče.” Zatim je izrecitirao drugi spjev koji nosi uzvišeni smisao, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah ti sačuvao usta!” Ja’li kazuje: “I vidio sam ga, preko njega je prešlo stotinu i više godina, a nije izgubio ni zub.” (hadis bilježe el-Bezzar, el-Bejheki i drugi)

- Jednom se Poslanik, s.a.v.s., u kući Umm Haram (tetki Enes ibn Malika, r.a.) probudio iz sna i rekao uz osmijeh: “Neki od mojih sljedbenika ukazali su mi se na Allahovu putu, kako plove pučinom ovog mora poput kraljeva na divanima.” Ona mu reče: “Uputi, Allahov Poslaniče, dovu da i ja budem s njima”, te on uputi dovu. Nakon četrdeset godina pridružila se svome čovjeku Ubade ibn Samitu u pohodu na Kipar i tamo je preselila na ahiret. (hadis bilježe el-Buhari, Muslim et-Tirmizi i drugi)

  Njezin mezar i danas tamo stoji.

- Prenosi se kako je tokom pohoda na Tebuk ljude zadesila žeđ do te mjere da su  klali svoje deve i cijedili vodu iz njene utrobe kako bi pili. Zato je Ebu Bekr, r.a., zatražio od Poslanika, s.a.v.s., da uputi dovu. On podiže ruke i nije ih ni spustio, kad se nebo naoblači i kiša prolomi, te oni napuniše posude koje su imali, a da ni kap nije pala dalje od vojske. (hadis bilježe et-Taberani, el-Hakim, el-Bezzar i drugi)

- Kad je Poslanik, s.a.v.s., dobio vijest kako je perzijski car poderao njegovo pismo, rekao je: “Moj Alahu, poderi ti njega!” I poderao ga je, pošto je carev sin Širvejh sasjekao oca handžarom, a Sa’d ibn Ebi Vekkas pocijepao (osvojio) njegovo carstvo. S druge strane, bizantske države ostale su dugo iza toga zbog uvažavanja koje su pokazali prema Poslanikovoj, s.a.v.s., poruci (po njegovim glasnicima). (iz hadisa kojeg prenose el-Buhari i Ahmed)

- Ibn Mes’ud, r.a., kazuje: “Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., je obavljao namaz, a kod Kabe su sjedili Ebu Džehl i neki njegovi drugovi. Dan ranije bili su zaklani žrtveni ovnovi, pa Ebu Džehl reče: ‘Koji će otići do otpada od klanja dotičnog plemena i donijeti iznutricu, pa je staviti Muhammedu na pleća kad padne na sedždu?’ Najveći ološ ode i uze je, a kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pao na sedždu, stavi je njemu na pleća.” Dalje kazuje: “Oni padoše u smijeh naginjući je jedni prema drugima, a ja sam stajao i posmatrao, da sam bio jači zbacio bih je s leđa Allahova Poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je i dalje bio na sedždi i nije podizao glavu, dok neko nije otišao i obavijestio Fatimu. Ona dođe i zbaci je s njega, zatim pristupi njima i poče im izgovarati uvrede. A kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavio namaz, podigao je glas i zaučio dovu protiv njih; obično kad bi učio dovu, učio bi triput, a kad bi nešto tražio, tražio bi triput. Ovaj put je rekao: ‘Moj Allahu, dohvati ih triput!’, pa kad su mu čuli glas, napustio ih je smijeh i uplašili su se njegove kletve. Zatim nastavi: ‘Moj Allahu, drži Ebu Džehla ibn Hišama, Utbe ibn Rebi’a, Šejbe ibn Reb’ia, Velid ibn Utbeta, Umejje ibn Halefa, Ukbe ibn Ebi Mu’ia …’ i sedmog, zaboravio sam koga, i tako mi Onoga koji poslao Muhammeda, s.a.v.s., s istinom, one koje je imenovao vidio sam mrtve na dan Bedra, a zatim su odvučeni u jednu jamu na Bedru.”  (el-Buhari, Muslim i Ahmed)

Nastavlja se, ako Bog da!

Ocjena: